Osnova za razumevanje osoba sa mentalnim problemima je tolerancija 1Foto: OT Centar

Po završetku hospitalnog lečenja osobe sa mentalnim problemima prepuštene su samima sebi, bez ikakve podrške sistema socijalne ili zdravstvene zaštite osim u slučaju domova zdravlja i redovnih kontrola koje se obično preporučuju jednom u 30 dana.

Osoba nakon intenzivnog lečenja mora da se vrati u okolinu iz koje je usled oboljenja izmeštena. Mora da se vrati poslovnim obavezama koje često ne može da ispuni, mora da se vrati u svoju okolinu koja često osuđuje ili odbacuje pojedinca sa mentalnim poteškoćama.

Kako kaže Branka Sudar, strukovna radna terapeutkinja OT centra (skraćeno od „okupaciona terapija“), u ovakvim slučajevima dolazi do stigmatizacije i stvaranja neprijatnog ambijenta (netolerancije na svakom polju) po osobu koja je još uvek psihički labilna i krhka, navedeni razlozi često su dovoljni da se osoba vrlo brzo nađe na ponovnom hospitalnom lečenju pri čemu se stvara taj famozni začarani krug (lečenje-završetak lečenja-neprihvatanje i nerazumevanje okoline-relaps(povratak bolesti)-povratak na lečenje).

Stoga je ovaj centar nastao kao potreba pacijenata za nekom vrstom „sigurne kuć“.

„Identifikacijom problema a i samom željom korisnika OT Centar se trudi da pruži dodatnu podršku osobama sa mentalnim poteškoćama tako što svoje aktivnosti sprovodi u prostoru koji je adekvatno opremljen, kombinujući svoje skromne kapacitete potrebama korisnika“, objašnjava Sudar.

Ovo udruženje prvo je  koje je osnovano na polju Integrativne okupacione terapije u Srbiji i prvo koje se profesionalno bavi Radnom terapijom u mentalnom zdravlju.

„Okupaciono radna terapija je svaka aktivnost, mentalna ili fizička, koja je medicinski propisana i stručno vođena, sa svrhom da pomogne osobi u ozdravljenju od neke bolesti ili povreda“, kaže naša sagovornica.

Ona objašnjava da je to deo terapeutsko-rehabilitacionog programa i obuhvata manuelne, kreativne, rekreativne, socijalne, edukativne i ostale aktivnosti, sa ciljem da kod osobe postigne određenu funkciju, mentalni stav ili ponašanje, a proistekla je iz potrebe okupacionog terapeuta da pruži što kvalitetniju i što raznovrsniju uslugu korisnicima u zaštiti mentalnog zdravlja.

„Integrativna okupaciona terapija koristi određene tehnike iz play terapije, asertivnog treninga, asktivnosti svakodnevnog života  sublimirajući u jedan celokupni radno okupacioni proces koji se koristi u zaštiti mentalnog zdravlja“, navodi Sudar i objašnjava: „Kada osoba ima neki mentalni problem, poteškoću ili teško funkcioniše usled posledice izloženosti određenoj stresnoj situaciji,  u sklopu tehnika u okviru OT Centra na osnovu individualnog cilja primenjujemo određenu tehniku“.

Kako naglašava, bitan segment je da se osobi daje mogućnosti izražavanja kroz određene tehnike uz profesionalno vođstvo okupacionog terapeuta gde se pristupa radu sa osobom i njenim trenutnim kapacitetima a ne prema sposobnostima (školovanje, status itd).

Korisnici, dodaje ona, često otkrivaju svoje kreativne kapacitete koje kasnije usvajaju u svakodnevnom životu, što dovodi do poboljšanja u njihovim životima, veće motivacije i doprinosi razumevanju okoline prema osobi sa mentalnim poteškoćama.

Kao dokaz da je ovaj vid podrške i lečenja zaista efektivan, Sudar ističe da je istraživanje Ministarstva zdravstva federacije BiH koje je uključivalo preko 70 centara za mentalno zdravlje pokazalo da je tokom edukacija OT profesionalaca 2018. i 2019. godine došlo do smanjenja od preko 90 odsto broja rehospitalizacija osoba sa mentalnim poteškoćama u odnosu na prethodne godine, zahvaljujući metodama koje se koriste u OT a koja je sastavni deo tima unutar centara za mentalno zdravlje.

„Ono gde se prepoznaje efekat postignut okupacionom terapijom jeste uspostavljanje mentalnog balansa, zdravih navika i usvajanja novih veština koje korisnici mogu iskoristiti u svom ličnom i profesionalnom životu. Same porodice nam daju povratne informacije u smislu prepoznavanja promena koje se dešavaju kod njihovih članova. Često reaguju euforično jer se kod osobe sa mentalnim poteškoćama ne menja samo spoljašnji izgled već se osoba psihički i fizički oseća bolje, zdravije, ima više smelosti da se što pre vrati normalnom funkcionisanju čak i pored medikamentozne terapije koja je u 90 odsto uključena“.

Na kraju, napominje ona, osnova za početak razumevanja osoba sa mentalnim poteškoćama je tolerancija pa sve ostalo.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari