Za lečenje i operacije 202 pacijenta iz Srbije u inostranstvu, tokom prošle godine potrošeno je oko dva miliona evra, potvrđeno je Danasu u Republičkom zavodu za zdravstveno osiguranje (RZZO).
Najviše se na hirurške zahvate putovalo u Tursku – 69 pacijenata, u Italiju 67, a u Švajcarsku 10 pacijenata. Osigurana lica su o trošku zdravstvenog osiguranja upućivana na lečenje i u Belgiju, Francusku, Nemačku, Češku Hrvatsku, Mađarsku, Veliku Britaniju, Holandiju i Sloveniju. Najveći broj pacijenata je bio iz oblasti neurohirurgije – 88, zatim iz oblasti onkologije i hematologije – 53, oftalmologije 18 i gastroenterologije 15. Pacijenti iz oblasti kardiohirurgije, neurologije, urologije, nefrologije i ortopedije su takođe upućivani na lečenje van naše zemlje.
Troškovi lečenja zavise od težine operativnog zahvata, pa tako na primer transplantacija jetre u inostranstvu košta oko 150.000 evra, dok terapija „gama najf“ zracima iznosi oko 6.000 evra.
Vladan Ignjatović, pomoćnik direktorke Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje, kaže za Danas da je prema finansijskom planu RZZO za ovu godinu za lečenje u inostranstvu izdvojena suma od oko 2,5 miliona evra.
On objašnjava da se na lečenje u inostranstvo upućuju oni pacijenti za koje su iscrpljene mogućnosti lečenja u našoj zemlji, uključujući i dovođenje inostranog lekara.
– Neophodno je utvrditi da će predloženo lečenje dovesti do značajnog produženja i poboljšanja kvaliteta života pacijenta, kao i da je lečenje koje se preporučuje naučno dokazano i medicinski priznato i da ne predstavlja eksperimentalni oblik lečenja – ističe Ignjatović. On dodaje da se zahtev za upućivanje na lečenje u inostranstvo podnosi na osnovu predloga stručnog konzilijuma lekara odgovarajuće zdravstvene ustanove, nakon čega se formira komisija lekara zaposlenih u ustanovama u našoj zemlji, koja donosi odluku da li će pacijent biti upućen na lečenje u inostranstvo.
– Troškove lečenja u inostranstvu nije moguće unapred utvrditi, jer sve zavisi koliko puta se odlazi u inostranstvo, da li pacijent čeka organ u našoj zemlji ili u inostranstvu, kao i da li pratilac ide sa pacijentom – ističe Ignjatović. On navodi da deca do sedam godina moraju imati pratioca, kao i osobe koje ne mogu sama o sebi da se staraju.
Sa druge strane, Miljko Ristić, kardiohirurg, kaže za Danas da ne postoje razlozi da se srčani bolesnici iz naše zemlje šalju na lečenje u inostranstvo.
– Za lečenje urođenih srčanih mana kod dece nekada je potrebna intervencija u inostranstvu. Međutim, za sve ostale intervencije postoje mogućnosti za lečenje u našoj zemlji. Na Dedinju su se nekada radile i transplantacije srca, ali uz malo truda nije teško pokrenuti i taj vid lečenja u Srbiji – ističe Ristić. On dodaje da su inostrani stručnjaci koji dolaze u našu zemlju uvek bili zadovoljni obučenošću naših lekara.
Inostrani stručnjaci u Srbiji
Interesantno je da i inostrani stručnjaci dolaze u Srbiju zbog lečenja pacijenata iz naše zemlje. Kako objašnjava Vladan Ignjatović iz RZZO, tokom 2009. godine inostrani stručnjaci dolazili su u Srbiju zbog lečenja 14 pacijenata.
– Cilj nam je da se pacijenti iz Srbije operišu u našoj zemlji. Dolazak inostranih stručnjaka je znatno jeftiniji, jer su bolnički troškovi u našoj zemlji manji, a pri tom i domaći lekari imaju priliku da se obrazuju – ističe Ignjatović.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
