Arsić: Zbog pandemije će još više podbaciti investicije planirane programom Srbija 2025 1Milojko Arsić Foto: Medija centar

Program planiranih infrastrukturnih investicija „Srbija 2025“, vredan 14 milijardi evra, bio je neostvariv i bez pandemije, a sada će podbačaj u odnosu na plan sačinjen krajem 2019. godine biti još veći, rekao je profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu Milojko Arsić.

U intervjuu agenciji Beta, Arsić je rekao da je taj plan finansijski neodrživ jer bi njegova realizacija, uporedo sa najavljenim visokim rastom plata i penzija, podrazumevao veliko dodatno zaduživanje zemlje.

„Za veliko zaduživanje u nekoliko narednih godina nije postojao fiskalni prostor ni pre krize, a on je smanjen zbog velikog zaduživanja i pada bruto društvenog proizvoda (BDP) u 2020. godini“, rekao je Arsić.

Dodao je da se u 2021. godini očekuje dodatno zaduživanje Srbije zbog ublažavanja krize, čime će se samnjiti prostor za finansiranje investicija zaduživanjem.

Osim što je, kako je rekao, plan investicija bio finansijski neodrživ, ne bi bio ni ostvariv do 2025. godine zbog neefikasnosti realizacije javnih investicija, pošto je uobičajeno kašnjenje završetka radova.

Potreba za povećanjem javnih investicija u Srbiji je nesporna, jer je zemlja decenijama nedovoljno ulagala u saobraćajnu, energetsku i komunalnu infrastrukturu, ali je neophodno, smatra Arsić, da se unapredi procedura izbora projekata.

„To podrazumeva da se pre odluke o realizaciji uradi analiza troškova i koristi, a da se potom organizuje javna rasprava kako bi se proverilo da li je analiza uradjena korektno, kao i da li je predloženi projekat prioritet“, rekao je on.

Analiza troškova i koristi i javna rasprava bi, prema njegovim rečima, trebalo da spreči da se realizuju ekonomski i društveno neprihvaljivi projekti.

Izvođači radova treba da se, kako je ocenio, biraju u konkurentskoj proceduri, a nadzor nad izvodjenjem radova unapredi.

„Na taj način bi se sprečilo da se inače opravdani projekti realizuju znatno duže, a da njihove cene bude znatno veće, od ekonomski opravdanih“, rekao je Arsić.

Dodao je da te analize i procedure za cilj imaju da se spreči nepotrebno rasipanje narodnog novca.

Svi projekti koje finansira država, a posebno izgradnja nacionalnog stadiona, zbog velike vrednosti, trebalo bi, prema njegovim rečima, da prođu kroz tu proceduru, umesto da se odluke o prioritetima, realizaciji, finansiranju i izvođenju projekata donose u uskom, zatvorenom krugu ljudi.

„U uslovima ograničenih resursa izbor jednog projekta, čak i kada je on ekonomski opravdan, znači da se odustaje od realizacije drugih projekta. Stoga je važno da se kroz javnu raspravu utvrdi da li je izgradnja nacionalnog stadiona prioritet u odnosu na druge projekte koje bi država mogla da realizuje“, rekao je Arsić.

„Dobra poljoprivredna sezona i povoljne cene uticale na manji pad BDP“

Ocenjujući manji pad BDP u 2020. godini u Srbiji nego u većini evropskih zemalja Arsić je rekao da je to posledica strukture privrede Srbije u kojoj visoko učešće ima proizvodnja egistencijalnih proizvoda (hrane, pića, kućne hemije), dok je učešće delatnosti koje su snažno pogodjene krizom, poput turizma, proizvodnje investicione opreme i trajnih potrošnih dobara, nisko.

„Dobra poljoprivredna sezona, ali i povoljne cene po kojima Srbija trguje sa svetom takođe su uticali na manji pad BDP, kao i to što je Srbije ušla u pandemiju sa relativno visokom stopom rasta, za razliku od većine evropskih zemalja čije privrede su tokom prethodne godine značajno usporile, dok su neke bile u blagoj recesiji.

Osim toga, na manji pad BDP, pored ekspanzivne monetarne politike, uticao je, kako je rekao i snažan neselektivan fiskalni stimulans, ali je rezultirao fiskalnim deficitom od devet odsto BDP.

Odgovor ekonomske politike na krizu je, prema njegovim rečima, „bio adekvatan, što se ispoljava kroz mali pad BDP i izostanak znatnijeg rasta nezaposlenosti“.

Na tu neselektivnu pomoć potrošeno je, kako je rekao, dosta sredstava u kratkom periodu, tako da država nema mnogo prostora da nastavi sa podrškom privredi u 2021. godini, iako će ta podrška biti i dalje neophodna.

„Iste ekonomske rezultate u 2020. godini država je mogla da postigne selektivnijom pomoći privredi i gradjanima, a to znači sa manjim fiskalnim deficitom i manjim rastom javnog duga“, rekao je Arsić.

Dodao je da mu se čini da je ekonomska politika Srbije u 2020. godini kreirana na osnovu uverenja da će pandemija i ekonomska kriza okončati do kraja 2020. godine, a da će u 2021. doći do spontanog oporavaka privrede, što je bilo pogrešno uverenje.

Istakao je da odgovorna ekonomska politka u uslovima neizvesnosti podrazumeva da država ima adekvatan odgovor i u slučaju kada tok dogadjaja krene u nepovoljnom smeru, što u aktualnim okolnostima znača da se pandemija produži na značajan deo 2021. godine.

Arsić je rekao da je zvanična projekcija rasta BDP za 2021. godinu, prema kojoj se očekuje rast od šest odsto, preterano optimistična.

Osnovni izvori rasta u 2021.

Prema zvaničnim projekcijama osnovni izvori rasta u 2021. godini su, kako je rekao, očekivani rast investicija od čak 13,3 odsto i rast lične potrošnje od 5,4 odsto.

Čak i ako se, prema njegovim rečima, ostvari planirani rast javnih investicija od oko 14 odsto malo je verovatno da će privatne investicije koje čine četiri petine ukupnih investicija u 2021. imati planirani rast od blizu 13 odsto.

Domaće i strane privatne investicije u narednoj godini će, kako je ocenio, stagnirati jer će ekonomski i zdravstveni rizici biti visoki, a pri tome su finansijske performanse preduzeća u periodu krize pogoršane, pa je time i njihova sposobnost da investiraju smanjena.

Malo je verovatno da će, prema njegovim rečima, realna privatna potrošnja biti povećana za 5,4 odsto, jer će osnovni izvori njenog finansiranja rasti znatno sporije, realni rast zarada će se, verovatno kretati izmedju dva i tri odsto, penzija oko četiri odsto, dok će doznake stagnirati.

Procenjuje se da će, kako je rekao, fiskalni deficit u 2021. godini biti veći od planiranih tri odsto BDP i da će se kretati u intervalu od četiri do pet odsto BDP, a ključni razlog za veći fiskalni deficit su precenjeni prihodi države, koji su posledica preterano optimistički planiranog rasta BDP.

Pored toga, kako je ocenio, rast broja stečajeva preduzeća, rast nezaposlenosti i pogoršanje finansijskih perfomansi preduzeća će pogoršati naplatu kako tekućih, tako i odloženih poreza.

„Zbog fiskalnog deficita koji će biti veći od plana i niže stope rasta BDP očekuje se rast javnog duga u odnosu na BDP, čak i ako nominalni kurs dinara ostane približno konstantan. Najveći deo fiskalnog deficita će se pokriti zaduživanjem države, kao i 2020. godine, dok će se manji deo pokriti prihodima od privatizacije Komercijalne banke“, rekao je Arsić.

Dodao je da će, ako BDP u narednoj godini bude rastao po stopi od tri-četiri odsto, a kurs dinara ostane stabilan, javni dug preći 60 odsto BDP, ali će fiskalna pozicija Srbije u 2021. godini ostati stabilna, što znači da je još uvek rizik od krize javnog duga nizak“.

„Da bi se sprečio rast rizika od krize javnog duga neophodno je da se fiskalni deficit u 2022. godini smanji na oko dva odsto BDP, što je ekonomski moguće, ali će to predstavljati politički izazov s obzirom da će biti izborna godina“, rekao je Arsić.

On je rekao da će spoljnotrgovinski deficit u 2020. godini dostići skoro deset odsto BDP, što je slično kao i u prethodnoj godini, uprkos tome što su odnosi izvoznih i uvoznih cena u 2020. za Srbiju bili vrlo povoljni i što je obim trgovine opao.

To je u odnosu na druge zemlje centralne Evrope, kao je rekao, visok deficit, a veći deficit ima samo nekoliko zemalja Zapadnog Balkana.

Ukoliko se rast spoljnotrgovinskakog deficita nastavi u narednim godinama, to bi, prema njegovim rečima, moglo negativno da utiče na privredu Srbije, jer bi rasla njena zavisnost od stalnog priliva stranog kapitala, a ukoliko bi se priliv stranog kapitala smanjio to bi uticalo na pad deviznih rezervi, zbog čega bi pritisak na slabljenje dinara bio pojačan.

Potencijalni rizici su, kako je ocenio, veći što se veći deo deficita finansira zaduživanjem države i privatnog sektora, a ne doznakama i stranim direktnim investicijama.

U prilog odživosti visokog spoljnotgovinskog deficita Srbije mogao bi da bude, prema njegovim rečima, rast ulaganja zapadnih zemalja u jugoistočnu Evopu usled smanjenja njihovih ulaganja u Kinu zbog rasta troškova proizvodnje u Kini, ali i zbog geopolitičkih razloga.

Tokom naredne godine očekuje se, rekao je Arsić, rast nezaposlenosti, usled otpuštanja radnika u delatnostima koje su naročito snažno pogodjene krizom i stagnacije zaposlenosti u ostalim delatnostima.

Za sada je, prema njegovim rečima, verovanije da će se registrovana zaposlenost smanjiti za nekoliko desetina hiljada, nego da će posao izgubiti nekoliko stotina hiljada radnika.

Otpis poreskih dugova mogao bi se, kako je ocenio, razmatrati tek kada kriza prodje, a do tada je bolje da se poreske obaveze delatnosti i preduzeća koje su snažno pogodjene krizom odlažu jer nije opravdano da se u periodu krize, koja je po definiciji privremena, menjaju trajne karakteristike poreskog sistema, kao što su porske stope.

„Već nekoliko godina osnovne slabosti dražave nisu u ekonomskoj politici nego u privrednom sistemu, odnosno u pogoršanju kvaliteta institucija, bujanju klijentelizma i korupcije, nekompetentnosti državnih organa“, rekao je Arsić.

Istakao je da su najveće greške ekonomske politike neselektivni fiskalni podsticaji, kroz koje su u kratkom periodu potrošena velika sredstva, tako da su mogućnosti za nove podsticaje smanjeni, a oni su istovremeno i nepravični jer su jednaku pomoć dobili i bogati i siromašni gradjani i preduzeća koja su pogodjena krizom i koja nisu.

Drugi promašaj je, kako je rekao, visoko povećanje plata u javnom sektoru u 2021. godini, uprkos tome što je privreda ove godine imala pad i što su zarade u privatnom sektoru staganirale tokom 2020. godine.

„Preterano jak dinar predstavlja pogrešan cenovni signal“

Snažna monetarna i fisakalna ekspanzija daju, kako je ocenio kratkoročano dobre rezutate, ali u uslovima fisknog deviznog kursa, dovode do velikog smanjenja deviznih rezrevi, što je neodrživo u dužem periodu.

„Kada je u pitanju monetarna politika neopravdano je što je Narodna banka Srbije otkupila korporativne obveznice koje nisu emitovane po standradnoj proceduri i nisu prošle tržišnu verifikaciju, a što će u krajnjoj instanci imati za posledicu smanjenje deviznih rezervi.

Tokom poslednje četiri godine dinar je ojačao u odnosu na evro za oko osam odsto, a kontinuiranim rast spoljnotrgovinskog deficita ukazuje, kako je ocenio, da rast realne vrednosti dinara nije u skladu sa kretanjem konkurennosti privrede Srbije.

Arsić je rekao da realno jačanje dinara negativno utiče i na strukturu privrede Srbije jer usmerava domaće i strane investitore u sektore nerazmenjivih dobara, kao što je gradjevinarstvo, dok smanjuje investicije u industriju i druge sektore koji pretežno proizvode za izvoz.

„Preterano jak dinar predstavlja pogrešan cenovni signal koji može da dovede do toga da odluke o investiranju ili zaduživanju donete u sadašnjosti neće biti adekvatne u budućnosti“, rekao je Arsić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari