„Mitotvorno mesto“ (Dubravka Stojanović, Peščanik), „Prezir prema smrti“, „heroizacija istorije kao stalne pogibije“, „rat koji se nikada ne završava“, „povećavanje broja žrtava kao samoviktimizacija iz koje se rađa emocija nepravde, poraza“, „poražene zemlje u Prvom svetskom ratu“ (Tomislav Nikolić), „Mali ljudi koji bi da nam zatru istoriju“, citat Aleksandra Vučića iz teksta Saše Ilića „Prijedorski hologrami“ (Peščanik).

 Simbolička eksproprijacija u Andrićgradu i pitanje Dubravke Stojanović, radi li se o ludilu ili pokvarenosti. Može li se Homer, Filip Višnjić, „Na Drini ćuprija“, „Most na Žepi“ eksproprisati, i je li to ludo ili pokvareno?

Nije prvi put da se pitanje „je li to ludo ili pokvareno“ postaviti može. Nismo li se pitali šta je to „ludilo u dvoje“, je li to planirano, je li to sistem, ili je to prosto konsekvence devastacije?

Ako je „proizvodnja mitotvornog mesta od Kosovske bitke do Kolubarske“ u tački smrti (umesto žrtvovanja) kao vrhunske vrednosti života, nije li onda gajeni i obnavljani prezir prema smrti zapravo prezir prema životu? Građani tumaraju, kao u zbegu, po trgovima i ulicama Andrićgrada, u kamenu „implementirane“ divlje gradnje „skraćene za glavu“ Mehmed Paše Sokolovića i arhitekte Mimara Sinana, koji u šesnaestom veku podigoše most „Na Drini ćuprija“ . Ne znam da li mostovi na novčanicama evra imaju neke veze sa ulogom mosta u Hajdegerovom „Mišljenju i pevanju“, ali slutim da je to već nekako povezano shodno kapacitiranosti za mišljenje i pevanje. U prilog životu, kretanju, spajanju. Ima u „Mišljenju i pevanju“ smisao praga, i smisao mosta. I krčaga, celine.

Negde sam pročitala da postoji namera, ponuda, da se pominje kako je moguće da se Emir Kusturica angažuje da u Obrenovcu podigne Obrenovićgrad, tako nekako. No, ovakva vest bi mogla biti i spinovanje, ali to više uopšte nije važno, jednostavno i zbog toga što je medijska slika, ili slika u medijima, kao i najveća i najžešća borba od svih borbi, i najveća reforma od svih reformi, poprimila takve razmere da je u potpunosti eliminisala stvarnost, i da je „konačna“ slika, kao priziv konačnog opstanka na vlasti, rezultat prezira prema životu. Stvarnost zapravo ne postoji, ona je eliminisana ozbiljnim i dugotrajnim radom na „implementaciji“ onoga čega nema, ili onoga što ne postoji. Je li to ludilo ili pokvarenost?

Čekajte, pojavili su se i skakavci, to ste videli, i ljudi, dok skakavci idu drumom, putem, asfaltom, zapravo i ne znaju šta se događa, a i kako bi, nema prisustva mitološkog mesta, već je u pitanju mitotvorno mesto.

Je l', kako beše, prvo behu suše, pa poplave, pa se pojaviše skakavci i ostaviše Egipat gladnim, posto beše proteran narod Izraela.

Otrovali su u Užicu vodu, i nadalje, i u Zrenjaninu, pa se onda voda „implementirala“ iz Čajetine, prevezala, površinska voda. A onda su bile poplave, prirodna katastrofa, ali i katastrofa nepostojeće infrastrukture, divlje gradnje, institucionalne neorganizovanosti, korupcije, arbitraže vlasti u zakonitost ljudsku i prirodnu, mislim na voluntarizam šta ko može i sme, dok drugi ništa ne mogu i ne smeju.

Zato je sasvim moguće da „Obrenović grad“ postane rešenjem za nedostatak kanalizacija, uništavanje vodotokova krađom peska i šljunka, privatizacije vodoprivrede, feudalizacijom poseda, rešenjem za kontinuirani rat građana protiv nepostojeće države, ili vlasti i sile nad građanima, tako što će biti primenjeno totalno, ili totalitarno rešenje, konačno, smrtno, bez obzira na ljudske i prirodne uslove, bez obzira na život.

Kako se mitovi i istorija pretvaraju u paraistoriju i “ mitotvorna mesta“, šta je sistematično u tom ludilu ili pokvarenosti? Ili zašto je „prezir prema smrti“, i samoviktimizacija,“ dodavanje“ broja žrtava, na već postojeće i zastrašujuće? U prilog kontinuiteta instalacije „mitotvornih mesta“, koja se ostvaruju u čvrstoj gradnji (Andrićgrad), šta je priroda toga procesa u kome ljudi predaju svoju slobodu uzurpaciji, arbitraži i podaništvu? U kome vidljivo postaje nevidljivim, a nenormalno normalnim, diskontinuirano kontinuiranim, istinito lažnim, zločinačko korisnim, prividi stvarnim.

Evropska komisija, jedna od instanci, „saopštava“ kako je najlošije naše stanje u oblasti ekologije. Ne govori li to o raskidu sa prirodom, ne govori li to o preziru prema životu? Ako već to treba neko da nam “ saopšti“, to što vidimo, osećamo, gazimo, jedemo, pijemo, udišemo.

E sad, zar nisu festivali kod nas mnogo važniji od kontinuiranog rada pozorišta, recimo, nisu li sastanci, kongresi, seminari, „okupljanja“ važnija od onoga što im je predmet, sadržaj, nije li marketing i advertajzing važniji od proizvodnje, šta je to što se „brendira“, da li je konferencija za štampu najvažnija stvar u „projektu“, i da li je bitnije šta ćemo i kako izveštavati od onoga što se stvarno „dogodilo“? Kakvu ćemo „poruku poslati“?

Možete li vi kod lekara bez „veze“ i nećete li umreti ukoliko nekog ne poznajete u bolnici, ima li života bez kršenja pravila, može li se „preživeti“ bez ugrožavanja drugog i priziva „države“ da to reši, uput, državljanstvo, vizu, vlasnički list, odobrenje, dozvolu, šta možete postići regularnim, institucionalnim putem? Ovde traje sukob sa „državom“, i „države“ sa građanima. Otuda i divlja gradnja i „implementacija“ Andrćgrada ili “ Obrenović grada“ . Zato što je „stvaranje države u državi“ odgovor na nepostojanje iste. I to je ono što su shvatili „implementatori“ „mitotvornih mesta“, u istorijskom i faktičkom smislu. Jer su svi drugi „mali ljudi koji bi da nam zatru istoriju“, jer je istorija ono što ja verujem ili kažem da jeste. Uzurpacija je put ka upisu u istoriju, „veličina“ i „važnost“ se ostvaruju nad prirodom i stanovništvom. Nije važno ono što se stvarno uradi, važno je da li se to vidi, da li je to bilo „u medijima“, a onda sa „medijima“ u konstrukciju stvarnosti koja ne postoji. Kič čovek je na vrhuncu (megatrend, ministar, predsednik komore), gajena inferiornost i arogancija, kao posledica izbačenosti samoviktimizacijom iz sveta ravnopravnosti, divlja po meri moći da „implementira“. I sve je moguće, sem onoga što to stvarno jeste.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari