Najveću pažnju beogradske čaršije dan posle izbora za predsednika Srbije privukao je sjajan rezultat LJubiše Preletačevića Belog koji se plasirao na treće mesto sa čak 9,5 odsto podrške.

Taj izmišljeni lik čija se kampanja zasnivala na sarkazmu je iza sebe ostavio Vuka Jeremića, koji je imao veoma ambicioznu kampanju i pet predstavnika parlamentarnih partija. Nisam njegov pristalica ali moram da mu odam priznanje. Beli je novina na političkoj sceni Srbije ali kandidati koji ironišu na račun establišmenta su već decenijama prisutni na izborima širom sveta. Čim se Beli kandidovao setio sam se DŽelo Biafre, pevača američke pank grupe Dead Kennedys koji se 1979. godine na izborima borio za funkciju gradonačelnika San Franciska. Iako su se u nekim stvarima njihove kampanje podudarale suštinski se ipak veoma razlikuju. To je i razlog što Belom ne priznajem status „ikone“ jer za razliku od Biafre koji smatra da je sistem loš te da ga treba promeniti Preletačević u suštini protiv sistema nema ništa već samo teži da se na njegov račun malo nasmeje i živi u iluziji da može da ga „popravi“. Razlika je u tome što Beli ima srednjoklasni a Biafra pankerski način razmišljanja. Zbog toga je Biafra istinski buntovnik a Beli samo zabavljač mojoj malenkosti potpuno neinteresantan.

Saslušao sam izjavu Belog posle izbora i sem opštih mesta, humora u fazonu da se niko ne naljuti, trećerazredne glume i izjave „mi smo za građansku upravu“ ma šta to značilo, nisam čuo ništa što bi po dijalektičkim kriterijumama bilo progresivno. Uveren sam da Beli iskreno misli da je glas sirotinje ali objektivno gledano on to nije. Da jeste borio bi se za društvo u kome nema beskućnika a ne za to da kao predsednik dodeli orden klošaru zato što u ponižavajućim uslovima uspeva da preživi.

Za razliku od Belog, DŽelo Biafra je bio zaista duhovit. Zalagao se da zvamično odelo biznismena bude kostim klovna, da se u parkovima prodaju paradajz i jaja kojima nezadovoljni građani mogu da gađaju funkcionere kao i da se u San Francisku zabrane automobili. Kritikujući fenomen ljudske površnosti Biafra je kasnije rekao da su te banalne parole ostale zapamćene do danas ali da su potpuno zaboravljeni njegovi socijalno odgovorni stavovi poput dozvole skvoterima da žive u napuštenim zgradama te da građani sami biraju policajce-pozornike koji patroliraju njihovim četvrtima. Prema tome parola „Sirotinja uzvraća udarac“ bi mnogo više pristajala Biafri nego Belom. I sam naziv kampanje „Uvek ima prostora za žele“ (igra reči sa njegovim nadimkom) kojim je ismejao potrošačko društvo i multinacionalne kompanije jasno ukazuje na kritičku tendenciju pevača Dead Kennedys. Sa druge strane, uveren sam da takve pojave nisu u opusu interesovanja Belog niti da on razmišlja o ljudima koje one ugrožavaju. I na kraju, DŽelo Biafra je na izborima takođe bio treći osvojivši 3.79 odsto, odnosno 6,591 glas.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari