Kolumna Marko Vidojković DanasFoto: Aleksandar Roknić

Građanske blokade kreću se ka svojoj trećoj nedelji, a građani Srbije kreću se ka graničnim prelazima, jer, zna se, Srbin mora da letuje, čak i u pandemiji, čak i posle bombardovanja, čak i u Žvalekovoj diktaturi.

Režim je malo popustio sa hapšenjima i batinanjima i to kao da je delovalo pomalo demotivišuće na pobunjene građane. Da li mu je neko spolja rekao „Nemoj baš tako jako“ ili se sam dosetio da će se, letnjim srpskim prirodnim poretkom, građanske blokade same od sebe kruniti, nije bitno, ali došli smo upravo dotle.

Bez jasnog studentskog vođstva na koje smo navikli prethodnih sedam meseci, građani su prepušteni sami sebi, a kad se to desi, oni obično počnu da se svađaju. Pljušte prozivke na internetu Beograđanima kako su kilavi i nikakvi, a blokade im truba i cirkus, od građana iz drugih mesta, gde blokade, po njihovom mišljenju, nisu truba.

S druge strane, proradio je inat, Beograđani su se uvredili, a i umorili, a mora i tetki lek da se odnese, pa su malo popustili s blokadama. S jugozapada stižu prozivke i ka Novom Sadu. Užičani i Čačani sprdaju se sa relativno mirnim blokiranjem novosadskih ulica, dok Novosađani nastavljaju uporno, svakodnevno, da pružaju otpor. Fini, kakvi su, ne osvrću se na kritike koje stižu iz drugih gradova.

Užice i Čačak su prekjuče počeli s protestom i sada se tu nešto kurče, to je glavna kritika koja stiže iz Beograda i Novog Sada. A gde su ostali gradovi? Gase požare? Na moru? Navijaju da li su veći šmekeri u Novom Sadu ili Užicu? Ili se jednostavno dave u tradicionalnoj srpskoj apatiji. Da ne znam da možda i nije tako, opkladio bih se da je unošenje razdora među pobunjene građane režimska strategija.

Nema boljeg recepta za razbijanje blokada, od blokadista koji se međusobno i pred svima nama svađaju. Ne bih, ipak, rekao da je Žvalek u stanju da dobaci tako daleko. NJemu je sada bitno da silom uguši ustanak i proba da povrati nepovratno urušen autoritet. Nema taj vremena za pravljenje razdora u građanskom buntu. Građani će to sami.

U danima kada je svaki saveznik dragocen, međusobno pljuvanje ne pomaže. Pljuvanje takozvanih „neutralaca“, tu fantomsku grupu neće prebaciti na našu stranu, štaviše, mogu se uvrediti i poćaciti. Nešto slično se dešava na fakultetima. Studenti koji su otpočetka na barikadama ne praštaju kolegama to što idu na onlajn nastavu, bez obzira na to što „onlajn kolege“ s njima većinom dele političke stavove.

„Neutralci“ i „onlajn kolege“, neće pod pritiskom odjednom početi da blokiraju Srbiju. Doći će do zaključka da ovo nije njihova borba, otići će na more, učiti i čekati da sve prođe. Jasno je zašto dolazi do razdora. Iscrpljenost je velika. Muka nepodnošljiva. Protivnik odvratan. Građane Srbije ponovo mogu ujediniti jedino novi talas terora i studenti, koji će se, siguran sam, od jeseni, vratiti na čelo protesta.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari