„Socijala“ neće oboriti režim

Ostavite komentar


  1. Možda IPSOSu i istraživanjma ne treba baš slepo verovati. Čini mi se da je autor malko zarobljen u svom ličnom dobro plaćenom „balonu“, što privatnom, što profesionalnom, što beogradskom.
    50% građana bilo u inostranstvu? Je l znate koliko ima u Srbiji ljudi starijih od 65, koji nisu išli u inostranstvo poslednjih 20 godina, niti će? Sem možda da obiđu decu i unuke, valjda se i to računa kao turizam.

    To što neki imaju milijarde koje su pokrali, pa je jedan deo toga i u bankama, ne znači mnogo za društvo.
    To što ima gomila kriminalaca naslonjen ih na SNS i državu, koji kupuju aute i stanove za keš, ne znači da se širi srednja klasa.
    Kriminalci se ne broje u srednju klasu.

  2. Ma toliko lepo živimo da nemam reči, pogotovu posle 40 godina radnog staža i odlaska u penziju!

  3. Ne razumem baš najbolje ovu argumentaciju. To što su kafići puni ne znači da je sve med i mleko. I 90-tih su bili puni, dovoljno je da naručiš jednu kafu i tu blejiš po ceo dan. Takodje, mi govorimo o nekih 5% ljudi na ulicama koji prave gužvu, a koji sebi mogu priuštiti ono što većina ne može. Gužve na ulici i po raznoraznim salonima nisu reprezentativni uzorak.
    Preko 50% ljudi u Srbiji još uvek nema pasoš, te ljude nećete ni videti na ulicama.
    Tako je bilo i 90-tih. Ni tada pobunu nisu sprovodili najsiromašniji, niiti se ovde radilo o socijalnom buntu.

  4. Znamo da nijedna evropska država nije imuna na korupciju i da je korupcija kod njih veća nego kod nas. Mi znači treba da smenimo vlast koja je ekonomski uspešna da bi na vlast došli nesposobnjakovići da nam daju privid demokratije i da nas osiromaše kako bismo se dopali korumpiranim evropskim elitama. Mišo ako je i odd tebe mnogo je brate.

  5. Prema poslednjim zvaničnim podacima, naime, samo 11,24 odsto građana Srbije ima pasoš, kako je onda polovina stanovnika putovala prosle godine u inostranstvo?

  6. Često se moji stavovi ne podudaraju u potpunosti sa stavovima u Brkićevim kolumnama, ali ovaj put potpisujem sve – do zadnje tačke.

  7. Analiza je odlična, nedostaje joj hrabrosti da donese delimičan zaključak, na postavljeno pitanje! Za dublje proučavanje ovog fenomen nema se vremena, a ni potrebe, mentalitet je u pitanju. Neobrazovanost i podaništvo.

  8. U pravu ste. Statistika to govori. Ali treba te podatke staviti u širi kontekst: u Srbiji živi 6.623.000 stanovnika, a u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Kragujevcu 30% njih (2.011.457) po RZS. A upravo tamo se nalaze ti dobro plaćeni poslovi i biznisi o kojima govorite, dok u ostalih 2/3 Srbije toga nema. A kao u onoj narodnoj – glasan se se čuje i vidi – statistički samo ta 1/3 se vidi: putuje, kupuje, štedi,… Dok za onu tihu većinu nemate podatke, jer nema ništa, a ćuti i trpi, jer može i gore. I dok god bude dobro toj “srednjoj klasi“ u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Kragujevcu, sa akcentom na Beograd, jer tamo ih je najviše, svima drugima će biti onako kako jeste.

  9. Na ovakav tekst bi se moglo odreagovati sa „ups!“ pod pretpostavkom da autor raspolaže relevantnim i tačnim podacima. Poruka je da je istina „realnog preseka stanja“ negde na sredini između „nema se za leba“ i „ima se-može se“ a za Mađarsku je podatak sasvim tačan, mogu potvrditi iz najsvežijeg vremenskog perioda posete toj državi. E sad, da li će autor ovakav tekst, što se kaže Bože zdravlja i mira u svetu, pisati i nakon EXPO 2027, velika je to nepoznanica. Realno, imamo narastajući (svakako prekomerno) spoljni dug, realno izvori za parazitiranje samo u Srbiji povlašćene partokratske „klase“ javnog sektora sa bukvalno izmišljenim mestima rapidno presušuju, realno (i logično) je da većina zarada i penzija „posrće“ u trci sa neprekidnim „stampedom“ cena kakvom se ne nazire okončanje i stabilizacija, realno se očekuje (ras)prodaja još ponečeg od malo preostale „porodične srebrenine“… Da, kritične mase sada,u ovom trenutku nema za totalni štrajk, delom i zbog toga što se baš niko nije „prelomio“ da „masi“ objasni da će u promeni sistema (a ne puke smene vlastodržaca) radna mesta izgubiti samo oni pomenuti u mom komentaru, dakle oni koji radna mesta sa „masnom“ apanažom od svih nas i nemaju jer ne postoje – to je ekonomski pogubna partokratska tvorevina. Radna mesta neće gubiti kvalitetni, savesni, produktivni, kreativni radnici već oni uvaljani u mahinacije i krađe pokrivane „članskim kartama biblioteke“. Sve u svemu, autor će imati mnogo kritika i primedbi na ovaj „presek stanja“ ali se čini da bi masovnije razmišljanje dalje „od sopstvenog nosa“ i sagledavanje bliske perspektive bilo otrežnjujuće. No to nam nikad nije bilo „u krvi“, zašto bi bilo sada?!

  10. Zanimljiv tekst. Izgleda da se u Srbiji vrte neke pare ali procitala sam da istrazivanja pokazuju da ljudi teze podnose nepravdu nego siromastvo pa mozda u tom grmu lezi zec. U Srbiji postoji sloj ljudi koji su se oparili i podizu kupovnu moc ali je u tom procesu mnogo onih koji su odskocili zahvaljujuci sumnjivim rabotama, a ne zbog svojih sposobnosti. Gledas komsiju koji ne zna da nabroji kontinente, ziveo do juce u nemalterisanoj kuci, a sad malo, malo skokne za vikend na jezero Komo. Nesto ne stima.

  11. Поред радника запослених у чувеним СДИ, у зони „социјале“ су дошли многи из средње класе, узмимо за пример најшколоване просветаре који се боре за цензус просечне плате.

  12. Cinjenica jeste da (posebno u Beogradu) na ulice ne izlazi „radnicka klasa“. Sve ostalo je BAJKA! „Ako je socijalna kriza tako izražena i toliko velika, … , zašto do sada nije proizvela logičan ishod – nezadovoljstvo većine stanovnika i promenu vlasti?“ Pa zato sto takvi uvek glasaju za vlast. Najvise Vucicevih mitingasa stize iz redova socijalno ugrozenih. Ja se zbilja pitam odakle: „Veliki deo radničke klase manje je zabrinut za dostojanstveni rad, više je zainteresovan da postigne visoku zaradu.“ Za dostojanstven rad ne mogu da brinu jer od necega se mora ziveti, a ocigledno je da gospodin nema pojma koliko ljudi zaradjuju. Oni jedva sastavljaju kraj sa krajem. „Nedostaju novija sociološka istraživanja, ali golim okom može da se primetiti narastanje srednje klase.“ Ta „srednja klasa“, cast izuzecima, je ono sto ce nas unistiti. Neobrazovani skorojevici koji su se „uzdigli“ zahvaljujuci saradnji sa vlascu. Oni putuju, „kupuju“ nekretnine i Luj Vitone, sede po kaficima… I stvaraju iluziju o tome kako se u Srbiji dobro zivi. U odnosu na 6 miliona, neka ih je 100.000. To NIJE Srbija.

  13. Одличан текст, прецизна и објективна запажања. Питање на крају је убитачно, одговор на њега не даје наду него буди резигнацију.

  14. „Pitanje za istraživače: zašto srpska srednja klasa mirno prihvata sistem korumpiranog političkog paternalizma?“
    Odgovor penzionirane pripadnice srednje klase:
    Mirni su zato sto su veoooma namireni iz budzeta I nelegalnih tokova novca.
    P. S. :Dobro znaju da bi bez namirivanja bi kopali po kontejnerima.

  15. Ako je ovo sve tacno g. Brkicu, znaci tece nam med i mleko ili samo sto nije. Mnogo puta citajuci ili slusajuci vas nisam bas stekao utisak da ste se ovako izrazavali, sta se promenilo u medjuvremenu da nam je odjednom tako dobro, da vas tabloidi hvale? Ziveli

  16. Stalno se pominje srednja klasa! Cudno, ja sam imao utisak da je srednja klasa odavno nestala a ovo sto se mozda danas zove srednja klasa, koja, kako neki kazu, putuje, letuje, kupuje Luj Viton tasne i sl. nema veze sa srednjom klasom a i pitanje je da li stvarno rade ili „rade“ sa clanskom kartom biblioteke. Ima mnogo toga sto bas nije tako sjajno i bajno kako bi se razumeli iz teksta kolumne g. Brkica. Ziveli

  17. Svaka acst na iskrenosti. Cista istina o nama. Mi smo besni, puni smo para i ne znamo sta cemo.

  18. Iznenađena sam da gospodin Brkić nasedne na ovu lažnu sliku blagostanja u Srbiji i da je merio tako trivijalnim pojavama, kao što je broj ljudi po kafićima ili putovanja u inostranstvo? Ja putujem u inostranstvo svaka tri meseca i tamo boravim po tri meseca a imam bednu penziju. Kako? Tako što moja putovanja i boravak plaćaju moja deca koja su pobegla od ovog „blagostanja“, pa kad se vratim čekaju me one tri penzije koje nisam trošila, taman za mesec dana života (kad platim pristigle račune i kupim lekove)… a malo i pretekne za kafu u kafiću. Iz svake kuće u mojoj ulici je neko u inostranstvu i šalje novac da može da preživi ostatak porodice. Da li znate kolike su doznake iz inostranstva od kojih živi veliki deo ljudi u unutrašnjosti ali i u gradovima u Srbiji? Svake godine je sve veći iznos doznaka kao i odliv mladog, obrazovanog i sposobnog stanovništva. A oni koji su se „uzdigli pa i obogatili“ u ovom korupcijom i kriminalom opterećenom sistemu nisu to postigli poštenim radom ni u poštenoj utakmici koju smo mi sirotinja izgubili, zato što su nas sirotinjom oni i napravili. Ne živimo svi u Beogradu, Novom Sadu, Nišu….

  19. Opet se pravite neveštim, kolega Brkiću!
    Nije problem režim, problem je sistem, bez promene sistema promena režima je nebitna!
    U konkretnom (ne samo) srbijanskom slučaju, svi režimi su rezltat konkretne tuče između različitih koalicija frakcija kompradoburžoazije, srednje klase i njihovih elita za mesto lokalnog administratora globalnog kapitala na periferiji kapitalizma (drastičnog povećanja eksploatacije rad/nik/a, ojačane dominacije kapital/ist/a i segregacije u korist cent/a/ra buržoaskog sveta) i politikom tvrđenja pazara – opozicija nije alternativa no konkurent, rival režimu, ona uverava da bi bolje, brže, više, jače… u/radila ono što AV-režim već radi (dovršavajući Milošević-Đinđićev posao), jedina razlika je što Vučić to radi pasnicom, opozicija bi to u/radila u rukavicama sa sve mašnicom lepo upakovanim vladavinom prava, pravnom državom, evropskim vrednostima, ljudskim pravima, demokratijom, humanizmom i renesansom…
    I tu ne pomaže srednja klasa, da je i još tolika:
    Srednja klasa kad ustalasa,
    Ona se istom vajkati stane,
    „Ovaj prost narod, ta glupa masa,
    Ne ceni vrednosti nama znane!“

    I srednja klasa, rad opšteg spasa,
    Na bunu proziva radnike krotke,
    I puna gneva s’ visoka glasa
    Savet im daje da uzmu motke…

    Al’ srednja klasa, kad buna stasa,
    Cenama vrednosti trgovat ume,
    Nije ni čudo jer bilo bi ludo,
    Da njima barata koj’ ne razume.

    A onda ta klasa, sred’ sudnjeg časa,
    Buntovne glave kori i kudi,
    „Sad malo rikverc, u pola gasa,
    I bez ideala, urazum’te se ljudi!“

  20. 2008 kupljenih novih automobila 33000.
    2025 29000. Ne razumem napredak. Struktura čak 2008 bila više građana ali i tad su kupovale firme.
    Sam je napisao podatak da je 9000 građana kupilo novi automobil. Na 5 miliona punoletnih. Koji je to procenat? Koji je u zapadnoj Evropi? Komparacija nije loša a kod g Brkića je nema nikad, sem nekih proizvoljnih podataka koji nemaju jasan izvor.

  21. Sve će ovo da ispari posle igara izazove zvane EXPO kad poverioci mnogobrojna zajmova dodju po svoje. Mnogo se zadužuje mnogi se grebu trenutno i ćute to je suština stanja u Srbiji. Pa živeli vam radikali na vlasti!

  22. Mozda da se pomene da je najveci deo pomenute srednje klase izgradjen zaduzivanjem drzave od 24. milijarde eur za vreme ove vlasti. Ko god bio na vlasti i mogao toliko da nas zaduzi imao bi najmanje bas ovakvu srednju klasu.

  23. ….nama, nije dovoljno lose – ili, nismo svesni da jeste.
    Pa, ovako, mogu/mozemo jos dugo, kako stvari stoje. Mozda to i zasluzujemo!

  24. Kako vlasnici stednje od 15,4 milijarde evra posmatraju propadanje svoje stednje kroz fiksni kurs evra. Trgovinski deficit i inflacija veca od zemalja evro zone a kurs fiksni. Nerealno.

  25. Koliki je dug?
    Rušiš da gradiš, ne popravljaš, sve propada ni tamo ne propravljaš nego brojiš žrtve..
    Socijala…?

  26. Potpuno pogrešno definisana srednja klasa u Srbiji. Srednja klasa danas je nekadašnja neobrazovana sirotinja koja je sada, pod patronatom SNS, podobijala državne funkcije i poslove koji je.svrstavaju u srednju ili višu klasu.

    SNS je 700000 zaposlenih u državnim preduzećima. Tumor koji „sisa“ ovaj narod i uglavnom deli i troši novac koji nije zarađen već dobijen kroz kredite koje neće oni vraćati.

  27. U statistike se u finansijama ne razumem, ali, ‘naš čovek’, valjda poremećen navikama iz komunizma malo štedi i ništa ne ulaže u renoviranje fasada kuća, pa i hodnika zgrada višespratnica. Sredjuju se isključivo stanovi do ulaznih vrata. Retko ko ima uštedjevinu.

    To je svida psiha skorojevića. I u EU, vlasnici stanova, koji voze skupe automobile i skupo se oblače kukaju da nemaju para, kad treba da se uplati za opravke zgrade kao celine. Po pravilu su to osobe poreklom sa Bliskog Istoka.

    Dakle, posete kafićima, automobili i skupa odeća nisu znak solidnog socijalnog statusa. To je foliranje.

  28. Прочитао сам чланак и рекао себи: „Ауу, што си ти глуп и сиромашан, а мислиш да си нека средња класа!“. Онда сам мало размислио, па погледао коментаре, па поново мало размислио:
    1. Ти што седе у кафићима и џабалебаре, вероватно су хиљаде оних који „раде“ у јавним предузећима, а никада се не појављују на послу и пола плате дају партији. Ко нешто стварно ради и јесте имућан, не седи у кафићима у центру да га сви виде (осим ако није нарко дилер).
    2. Када се изађе ван Београда, онда се види јад и беда Србије. Из Београда све „изгледа“ красно (али и у Београду шкрипи по свим шавовима).
    3. Спољни дуг Србије од 2018. (25 милијарде евра) до 2025. (49 милијарди) се дуплирао. Тако могу и ја да надувам БДБ и било шта друго.
    4. Ако се квалитет живота приказује по томе колико парадржавне фантомске фирме преливају пара из кредита и буџета у своје џепове, тако може и у Северној Кореји да буде мед и млеко.

    Укупно, ни добар новински чланак, а очајна научна анализа.

  29. Nasleđivanje.

    Više se ne živi od plate, već od izdavanja stana, prodaje seoskog imanja, svime kuće i tetkine doznake iz inostranstva.

    Interesantno da svetski istraživači već dugo proučavaju uticaj prelaska najvećih fondova i korporacija u ruke naslednika, oporezivanja, strategije, motivacije, ali u Srbiji nasleđivanje nije ekonomska tema, i pored alarmantne demografske slike i crvenog broja ljudi bez potomstva.

    Naslednici su ekonomski obezbeđeni. Plata je njima samo džeparac. I to menja revolucionarnu krvnu sliku, do anemije.

  30. „Pravilo desne ruke“ koje treba znati da ne bi čekali IPSOS istraživanja da nam to kažu je da bukvalno u svakoj zemlji (osim Severne Koreje) imate 10% dobrostojećih i 90% „sirotinje“ – onih koji žive od plate do plate.

    Od onih prvih 10%, 10% su bogati a od tih 10%, 1% ultrabogati.
    Od onih drugih 90%, 10% je sirotinje, a 1% od njih „pretura po kontejnerima“ tojest samo oni znaju kako preživljavaju.

    Takođe treba znati „pravilo leve ruke“, da za puko preživljavanje od plate to plate treba 2 minimalca, za opušteniji život barem 3, a za iole normalan život 4. Zato svaki put kad vam podignu minimalac u stvari vam podižu troškove života.

  31. @ Goran „Prema poslednjim zvaničnim podacima, naime, samo 11,24 odsto građana Srbije ima pasoš, kako je onda polovina stanovnika putovala prosle godine u inostranstvo?“

    Tako što Srbija ima 6.6 miliona stanovnika a 3.3 miliona putovanja u inostranstvo.

  32. Ovo je i pitanje i zaključak, rekao bih. Mislim da je odgovor u demokratskoj neosvešćenosti čitavog društva. Možda? Pogrešno razumemo demokratiju kao pravo, ali ne i kao obavezu.

  33. Homo sapiens je postao homo economicus. To je odgovor na poslednje pitanje. Socijalističke građansko-intelektualne srednje klase više nema.

  34. Glavno pitanje je zasto se Srbija jos zaduzuje ako je sve tako lepo. Jos glavnije pitanje je strukture BDP i platnog prometa, sta ih generise. Izvoz? Uvoz? Privreda u ovoj zemlji je mrtva, izvoz je na nivou statisticke greske u odnosu na druge generatore privrednog bogatstva.

  35. Mislim da to nije srednja klasa. Zo du imućni ljudi obogaceni na brzinu i ne zna se kako.

Ostavite komentar


Dijalog

Naslovna strana

Naslovna strana za 6. i 7. decembar 2025.
Galerija

Pretplati se i postani deo Kluba čitalaca Danasa

Klub čitalaca Danasa je zajednica pretplatnika na dnevni list Danas kojima je, pored ekskluzivnog pristupa novinama u PDF formatu veče pre nego što se štampano izdanje nađe na trafikama, dostupna i celokupna arhiva lista onlajn. Članska kartica obezbeđuje i preko 50 popusta naših partnera, kao i pozivnice za naše događaje i akcije.