Foto: Radenko TopalovićDođoh, videh i rekoh. Iza nje ostali su samo hvalospevi domaćina kojima je vlast pokušala da nadjača buku i bes pobunjenih građana.
Izaslanica Međunarodnog monetarnog fonda Anet Kjobe pohodila je našu zemlju poslednjih dana maja i sredine juna u nameri da pregleda šestomesečni učinak Srbije (prva revizija) u okviru trogodišnjeg Instrumenta za koordinaciju politika (PCI) između Srbije i MMF-a, dogovorenog u decembru prošle godine posle otkazivanja stend-baj aranžmana. Kjobe je obavila konsultacije sa svim relevantnim institucijama, što će reći sa zvaničnicima vlasti. Taj detalj važan je za kasnije tumačenje pojedinih delova njenog Izveštaja.
Na osnovu Izveštaja oglasio se Odbor direktora MMF-a i saopštio svoje viđenje stanja u Srbiji. Saopštenje je, reklo bi se, šareno – za svakog ima ponešto, ima pohvala, diplomatskog kuđenja ali i ozbiljnih preporuka koje podsećaju vlast u Beogradu da treba da obavi još mnogo preuzetog posla i obaveza iz PCI-a.
Da bi pristalicama vlasti podigao nagriženi moral u, po nju, teškim vremenima ministar finansija iskoristio je saopštenje Odbora direktora MMF da bilduje hvalisanje postignutim rezultatima. U naletu egzaltacije ministar je obavestio javnost da je prema mišljenju „te renomirane međunarodne institucije Srbija uspešno sprovela sve dogovorene reformske ciljeve“. Dakle, ministar tvrdi SVE dogovorene reformske ciljeve.
„Moramo dati sve od sebe da ne dozvolimo da unutrašnja dešavanja uruše makroekonomske parametre i teško postignutu finansijsku stabilnost koja nam donosi jednu od najvećih stopa privrednog rasta u Evropi“, referirao se ministar na građansko nezadovoljstvo i iskoristio priliku da ponovo reklamira brojne planirane infrastrukturne projekte koji pomažu daljem razvoju Srbije i podižu BDP.
Ako neko veruje ministru finansija, ovo bi trebalo da mu bude dovoljna informacija. Ali, s obzirom na sklonost najviših zvaničnika vlasti da friziraju i ulepšavaju stvarnost (pogledati slučaj predsednika Srbije i njegov susret s šeficom Evropske komisije u Sevilji), nije naodmet detaljnije zaviriti u taj izveštaj i saopštenje MMF-a.
U bukvalno trećoj rečenici saopštenja MMF kaže da bi „ponovno jačanje reformi radi poboljšanja poslovnog okruženja i upravljanja pomoglo u održavanju snažnog rasta Srbije na srednji rok“. Dakle, naglasak je na potrebi „ponovnog jačanja reformi“, što će reći da MMF ocenjuje da su reforme oslabile a da je naprednjačka vlast samozadovoljna i ne oseća potrebu za daljim reformisanjem sistema.
Zašto treba ponovo ojačati reforme? MMF primećuje da su povećani rizici za negativne izglede stanja i rasta srpske ekonomije. Pored globalnog usporavanja i dalje geoekonomske fragmentacije, MMF spominje povećane domaće političke tenzije koje bi mogle da naruše poverenje potrošača i investitora. Ovo ozbiljno upozorenje začinjeno je eufemizmom „tenzija“ kako bi opisalo policijsku brutalnost prema građanima i studentima i nasrtaje vlasti na autonomiju univerziteta?
Zbog opasnosti negativnih izgleda po srpsku ekonomiju MMF tvrdi da je povećanje produktivnosti ključno da Srbija u održavanju prihoda ne zaostane sa razvijenim ekonomijama. Ali, ocenjuje da će taj napor podrške rastu zahtevati strukturne i upravne reforme kako bi se privukle direktne direktne investicije sa većom dodatom vrednošću i domaće privatne investicije: „Poboljšanje poslovnog okruženja zahtevaće mere za unapređenje okvira trgovačkog pravosuđa, podsticanje inovacija i jačanje upravljanja“. Dakle, ima još mnogo posla da se uradi kako bi bili sprovedeni svi dogovoreni reformski ciljevi iz MMF-ovog Instrumenta za koordinaciju politika.
Rukovodstvo MMF-a smatra da napredovanje fiskalnih strukturnih reformi (koje, dakle, nisu završene) ostaje neophodno, posebno radi jačanja upravljanja javnim finansijama, poboljšanja upravljanja i transparentnosti u upravljanju javnim investicijama i rešavanja novih fiskalnih rizika.
Ova sugestija posebno je zanimljiva jer MMF prethodno konstatuje, na osnovu razgovora sa zvaničnicima vlasti, kako „fiskalne strukturne reforme napreduju, uključujući dalje jačanje upravljanja javnim finansijama i upravljanja javnim investicijama“. Zvuči kao sprdnja da su direktori MMF-a „pozdravili fokus na obezbeđivanju transparentnih, odgovornih i efikasnih vladinih operacija“ (upravljanje javnim investicijama).
Ovo samo dokazuje da delegacija MMF nije došla u Srbiju širom zatvorenih očiju, da je bila svesna obmana koje koristi vlast da bi ulepšala svoje rezultate i da je zapravo primetila (loš) kvalitet upravljanja javnim investicijama (od nadstrešnice na novosadskoj železničkoj stanici do autoputa Miloš Veliki i korupcije na svim infrastrukturnim projektima koje vodi država), što inače vidi svaki iole pismeniji građanin. Zato i sledi sugestija da su „važni kontinuirani napori za smanjenje korupcije“.
Na isti način MMF se odnosi i prema reformama energetskog sektora, za koje kaže da „takođe napreduju“, ali sugeriše da „još mnogo toga treba učiniti kako bi se osigurala finansijska održivost i operativna efikasnost u državnim energetskim preduzećima“.
Prvo prolazno vreme Srbije u sprovođenju Instrumenta za koordinaciju politika otkrilo je još jednu neispunjenu obavezu prema sporazumu s MMF-om iz decembra prošle godine.
Naime, u okviru PCI-a, predviđeno je da javni dug padne na 45 procenata BDP-a u 2025. godini i da se sledećih godina smanji, balansirajući kontinuiranu fiskalnu opreznost sa potrebama za potrošnjom, uključujući i javne investicije. Šta je, tim povodom, pronašla izaslanica MMF Anet Kjobe sprovodeći prvu reviziju?
Njen izveštaj pokazuje da su srpske vlasti planirale da u ovoj godini javni dug bude 47,7 odsto BDP-a, a projekcije pokazuju da će biti 46,8 odsto (u oba slučaja iznad dogovora s MMF-om iz decembra prošle godine). Za iduću godinu plan je da javni dug bude 46,9 BDP-a, a projekcija pokazuje da bi mogao biti 46,5 odsto. Slično je i za 2027. godinu kada je po planu predviđeno da javni dug čini plan 46,4 BDP-a (a toliki procenat pokazuje i projekcija). Dakle, ove i naredne dve godine Srbija neće ispoštovati dogovor s MMF-om o visini javnog duga u sprovođenju Instrumenta za koordinaciju politika.
Zašto je onda srpski ministar finansija tako egzaltirano dočekao saopštenje Odbora direktora MMF-a i frizirao ga u korist vlasti?
Pogledajte kroz prozor ili izađite na ulicu i biće vam jasno zašto to radi.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

