Sposobnost izbora nema drugi zadatak do li da izabere životna načela ili pravila po kojima se čovek upravlja. Tako definisana sposobnost izbora podrazumevala bi da se daljim promišljanjem upuštamo u sferu govora o moralnosti (nemoralnosti). To ovom zgodom, međutim, nećemo činiti.

Pogledajmo radije šta se dešava sa sposobnošću izbora, kada je reč o datom političkom trenutku u Srbiji. Parlamentarni izbori su okončani. Građani su glasali, ostajem u dobroj veri da je glasanje podrazumevalo izbor onih političkih opcija za koje građani veruju da se podudaraju sa njihovim životnim načelima i pravilima prema kojima bi želeli da se nadalje postupa u društvu u kome žive. Demokratska načela nalažu da prihvatimo, ukoliko je glasanje proteklo regularno, a nema indicija da nije, da se procentualno izbor životnih načela građana poklapa sa procentima koliko je koja stranka dobila. To je takođe zanimljivo za analizu, ali i to preskačemo, i idemo dalje. Sada je na redu sposobnost izbora izabranih da izaberu druge izabrane voljom građana. Kada bi se kretali u sferi moralnosti, ovaj posao bio bi vraški težak. Čak, naizgled, gotovo nezamislivo bi bilo, bilo kom potencijalnom mandataru da sastavi novu vladu, a da se ne ogreši o izbor životnih načela koja su građanima ponuđena za identifikaciju i demokratskog načela da se uvaže rezultati glasanja prema procentima. To što je SRS osvojila pojedinačno najviše glasova, što joj obezbeđuje 81 mesto u parlamentu, nije jedini, niti najveći problem. Problem je kako da se, u sferi aktualne realnosti, čak i oslobođenoj moralnosti, sastavi vlada i od ostalih stranaka demokratskog bloka, jer se mnoge među njima međusobno isključuju, do istrebljenja. U toj isključivosti upravo i jeste ključ tamne strane predizborne kampanje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari