Kurcšlus između sarme i ruske salate 1Foto: Radenko Topalović

Šta nam to uradi Donalde Trampe? Zar nama koji smo bilborde tebi štampali, koji smo majice tvoje i kape nosili. Nama koji smo ti i nadimak nadenuli – Trampe Srbine! I to tokom praznika, dok smo se borili sa zalogajima između sarme i ruske salate.

Ovo je kuknjava koja odjekuje Srbijom sa talasa koje emituje opštevučićeva Informer televizija. Gotovo isto emotivno, kako brani predsednika Srbije, tako čuveni Dragan sada brani i Venecuelu, dok tamošnji narod, protkan emocijama, oduševljeno na ulicama slavi putešestvije svog predsednika u NJujork, u jednom pravcu.

Takav kurcšlus u glavi u glavi je teško zamisli. Dok su peglali nečiju lošu procenu, i veličali Trampa, uz obaveznu napomenu da svet više neće biti isti, Tramp je, iz nama nepoznatog razloga, odbijao da se vidi sa visokouvaženim predsednikom Srbije. Najpre u onom čuvenom Mar-a-Lagu, a zatim i u NJujorku na sednici Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, Tramp nije hteo da se sretne sa predsednikom jedine države na svetu koja ga je slavila. Veselili su se neki drugi, ali niko mu bilborde štampao nije. A onda je do neba podigao carine za uvoz robe iz Srbije, uveo sankcije NIS-u Ii na kraju potpisao Zakon o stanju demokratije na Zapadnom Balkanu u kojem se jedino Srbija posebno apostrofira.

Sticajem nekih čudnih okolnosti, ispalo je da je tom istom predsedniku Srbije malo, ipak, draži taj Maduro. Možda je to ostalo malo neprimećeno, ali naš predsednik, vrsni poznavalac međunarodne politike i odnosa, i nepogrešivi procenitelj dešavanja u svetu, jedini je uz Aleksandra Lukašenka i Vladimira Putina čestitao Maduru „pobedu“ na izborima. Sećamo se tih izbora. Zvanični rezultati nikada nisu saopšteni. Rečeno je samo da je Maduro pobedio, iako je opozicija u ruci imala podatke sa 80 odsto biračkih mesta na kojima je ubedljivo pobedio njen kandidat Edmundo Gonzales Urutia. Te i takve izbore je naš predsednik priznao i čestitao Maduru.

I ne samo to, taj isti predsednik je zakazao sednicu Nacionalnog saveta za bezbednost zbog, kako je najavljeno, „nezapamćenih zločina na međunarodnoj političkoj sceni“. Ta naša neobjašnjiva potreba da se trpamo tamo gde nam nije mesto dobila je još jednu potvrdu. Izuzev ako nije u pitanju veliki strah, a izgleda jeste.

Ako je verovati informersima, Tramp nema nikakve šanse protiv predsednika Srbije. Da su njegovi helikopteri krenuli sličnim poslom u Srbiju, informersi tvrde da bi već kod Subotice bili oboreni. Tako smo se, da ne napišem šta, i sa NATO pred bombardovanje, pa smo se povijene kičme povukli sa Kosova za nekoliko sati.

Informersi su, takođe, ubeđeni u nevinost jadnog Madura, a posebno onaj glavni – Dragan. Predsednikov multipraktik danima tvrdi da je Maduro nevin i nadam se da će SAD imati to u vidi i pozvati Dragana da svoje tvrdnje dokaže pred sudom. Plašim se da bi se, na tom putu od Železnika, uneredio već na Banovom brdu.

Takve saradnike, kakve ima naš predsednik, sigurno je imao i Maduro. Verovatno još hrabrije i emotivnije. I ruskog naoružanja je imao više nego naš predsednik, ali sve se to raspalo u deliću sekunde. Svi oni, uključujuči i našeg predsednika, jaki su samo na rečima. Tu im niko ništa ne sme. Da se ponovo poslužim onom narodnom – Mnogo zuje, malo meda daju.

Činjenica jeste da se iz svih tih Draganovih i reči našeg predsednika krije veliki strah. Zašto, to oni najbolje znaju. Ne bi trebalo, jer naš predsednik nikada nije krao na izborima. Naš predsednik nudi svima Srbiju kao svoju prćiju u Čipuljićima, uključujući i litijum. Često se, doduše, govori o nečem „belom“ i „žutom“, i da sve to ima veze sa Južnom Amerikom, i sa nekim ljudima odavde koji imaju veze sa vlastima u Srbiji.

Taj strah sigurno nije iracionalan. Od devedesetih godina, sa kratkom pauzom od 2000. do 2012. godine, ova zemlja nepogrešivo bira da bude na pogrešnoj strani istorije. To nam je, izgleda u krvi. I onda se pitamo zašto četiri godine Srbija nije otvorila nijedan klaster u pregovorima sa EU. Kako da otvori bilo šta kada, primera radi, podržava Madura?
Nekada je pametnije ćutati, ali to je u našem slučaju gotovo nemoguće. Nebitno je u ovoj priči šta bilo ko od nas misli. Međunarodni odnosi su odavno poremećeni i van svakog zakonskog okvira. Ko laže, taj i krade, a ko krade i bavi se kriminalom. E, taj treba i da se plaši, i to je to.

#izVucicemose

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari