Magic people, voodoo people

Ostavite komentar


  1. Tih 1h i 45 mn koncerta u Pioniru je nesto sto cu pamtiti do kraja zivota, pisle toga sam bio na Exitu poslednji put kada su nastupali hvala im za sve

  2. Malo je trenutaka u ovom zivotu bilo da bi se nazvao normalnim…. Sta je visenormalno? Ko je ostao normalan? Slazem se, naravno sa tekstom i emotivnom isecku iz zivota autora… Na zalost trenutaka je malo, acini mi se da ih je i malo ljdi dozivelo na ovaj nacin… U svakom slucaju, hvala na divnom normalnom trenutku, iako inspirisan tako tuznim saznanjem ……

  3. lepo je napisano, Garnier je bio pre Prodigy… a i Dejton je bio 1996, posle koncerta u Pioniru. bio na oba koncerta, ludnica

    1. Garnije u septembru, Dejton u novmebru (potpisan 21. nov), prodidži u decembru 95… inače sve se slažemo :)

  4. G.Popović smatra da su ljubitelji Prodidžija normalni, neko misli o tome drugačije, neka cveta 1000 cvetova. Mi rado ističemo da bismo želeli da „živimo kao sav normalan svet“ ali pod normalnim podrazumevamo npr.Skandinaviju. Svi bismo da živimo kao Danci ili Finci, to nam izgleda „normalno“ a njih ima samo 10-ak miliona, dok Indusa i Kineza ima 3 milijarde. Otuda je mnogo veća verovatnoća (300 puta) i mnogo normalnije roditi se i živeti u Kini i Indiji nego u Danskoj i Finskoj, pa sledi da bi rečenica da „živimo kao sav normalan svet“ trebalo da glasi „da živimo kao sav izuzetan svet“. Sa ovim je povezana i rečenica da je „nevolja“ sa jednakošću što bismo uvek želeli da se izjednačimo sa onima iznad nas. Žene bi želele za sebe više direktorskih, poslaničkih, ministarskih mesta, a ne zanima ih jednakost u rudnicima, na građevinama, u vojnoj obavezi….Buržoazija je istakla parole „sloboda, jednakost, bratstvo“ u Francuskoj revoluciji, ali ona je želela samo da se izjednači u pravima sa dva vodeća staleža, sveštenstvom i plemstvom, nije im padalo na pamet da sankilote, pantalonaše, radnike, seljake izjednačuje u pravima sa njima, buržujima. Kakvo sedište, takvo gledište.

    1. Poštovani, u kontekstu želje da se živi vbez rata, nasilja, sankcija, nemaštine, bede i ostalih zala, a umesto toga da se baštine nenasilne vrednosti jesu normalni. priznajem, neko voli da ga biju, kradu, ponižavaju, poštujem tuđu volju ali to su po pravilu ekstremi … mnogi od ljudi koji su bili na koncertu su i dalje živi, zdravi pravi, sa decom, poslom, nisu u zatvoru, niti su krvavili ruke do kolena, čitaju knjige, gledaju filmove…nije loše zar ne? mir&ljubav

      1. Hvala na odgovoru g.Popoviću. Svako razuman će se zalagati za mir i ljubav među ljudima, ali treba razumeti i Džona Stjuarta Mila koji reče još u 19.veku da „u našim pokušajima da unapredimo ljudsko društvo mi smo prevideli ljude“. Za mir i ljubav su bili i anabaptisti, kvekeri u Pensilvaniji ili pleme Moriori na Pacifiku sa njihovim Nunuku zakonikom, ali im to nije pomoglo, naprotiv, da opstanu jer drugi nisu bili impresionirani njihovim vrlinama.

        1. Svestan sam, ljudske nesavršenosti, no to mi ne smeta da stremim istom. inače, slabo verujem da su npr. hrišćani sposobni da ga donesu nekakv mir. istorija nasilja je puna hrišćana.
          Sa druge strane svestan sam da živimo i najsrećnijoj četvrtini sveta, a da stremimo da uđemo u petinu. No ono što nas je strefilo 90ih ma koliko živeli na prelazu između prvog i drugog sveta nas je svrstalo u nesrećni svet , miljama daleko od izuzetnog kome opravdano stremimo.
          Pozdrav

Ostavite komentar


Dijalog

Pismo odsutnom srpskom prijatelju: Poziv na pomirenje poznatog književnika, Albanca sa Kosova, profesora na Univerzitetu Harvard 6

Pismo odsutnom srpskom prijatelju: Poziv na pomirenje poznatog književnika, Albanca sa Kosova, profesora na Univerzitetu Harvard

Dragi prijatelju kojeg nemam, Obraćam ti se kao nekome koji mi danas nedostaje, a može i treba da se pojavi sutra. Susedi smo više od trinaest vekova, ali nismo bili prijatelji nijedno stoljeće, nijednu godinu, nijedan dan. Ti trenuci mira, koje smo imali među nama, bili su poput pauze u boks meču, samo da bi predahnuli i previjali rane, a onda bi smo ponovo započeli tuču. Čak i u onom periodu "bratstva-jedinstva", daleko da je bilo bratstva, nije se moglo zvati ni prijateljstvo. Ne možete imati nekoga za brata ili prijatelja ako ga smatrate nižim od sebe. A u Jugoslaviji su na nas gledali kao "građane drugog reda".

Naslovna strana

Naslovna strana za 8. decembar 2025.
Galerija

Pretplati se i postani deo Kluba čitalaca Danasa

Klub čitalaca Danasa je zajednica pretplatnika na dnevni list Danas kojima je, pored ekskluzivnog pristupa novinama u PDF formatu veče pre nego što se štampano izdanje nađe na trafikama, dostupna i celokupna arhiva lista onlajn. Članska kartica obezbeđuje i preko 50 popusta naših partnera, kao i pozivnice za naše događaje i akcije.