Kolektivni egzistencijalizam

Ostavite komentar


      1. To je upravo nesto najvaznije u ovom tekstu sto u Srbiji nikako da se shvati. Ali u tome ipak nismo usamljeni

    1. Draga(i) Hedona,od reči do reči sam saglasna sa Vašim komentarom. Jedino bih umesto reči „loše“ upotrebila reč „istinito“,a istina zna da zaboli te Vas kapiram.

  1. Za vakta SFRJota nije bilo tako, imali smo ličnosti po kojima smo bili poznati u svetu. Na primer, odeš u Brazil i kažeš da si iz Jugoslavije, a sagovornik ti kaze: „A, znam, Tito, Sekularac, cevapcici.“

  2. Nije ni u Srbiji baš tako kako piše Basara. Nije Nole postao pznat zato što je Srbin, nego je Srbija poznata kao jedna od Noletovih domovina. Druga je Monte Karlo.

    1. Coveku je domovina tamo gde mu je lepo. Onaj ko procita komentare na drustvenim mrezama o nasem najboljem sportisti, a pritom ga voli i postuje, pozelece mu da bude sto dalje od Srbije, pa bila mu ona domovina ili ne.

    2. Уз дужно поштовање Нолу (и другим спортистима), он није баш великан светскоисторијског значаја. Не видим зашто бисмо се ви или ја поносили што људи по свету који иоле прате тенис знају за Србију. Камо среће да нас свет зна по успешном образовном систему, научним достигнућима, бројним Нобеловцима, истраживачима, филозофима… У свим епохама су постојали људи који су унапређивали цивилизацију, нажалост међу њима нема пуно Срба. Ни Теслом немамо право да се поносимо, да није отишао у Америку ни ми не бисмо знали за њега, а камоли свет.

  3. Класична замена теза. Као да је Басара пао с крушке а да је НДХ имала добротворна друштва а дешавања око вађења органа на Косову и Метохији процесуирана.

    Радна снага нема везе с том причом, свеједно је да ли је послодавац домаћи или страни док год су плате добре и редовне. Када неком Хансу не смета што му је послодавац амерички Џенерал моторс, па што би сметало и нама.

    Наивно и далеко од уобичајеног нивоа.

    1. Možda je, Pero, Basara zamenio teze, ali ti si sasvim pobrkao lončiće! U kolumni se nigde ne pominju NDH, vađenje organa na Kosovu, niti radna snaga i strani poslodavci. Teze su da da je najvažnije biti Srbin i da to opravdava sve uspehe i neuspehe ljudi koji su imani (ne)sreću da se rode kao Srbi.

    2. Ako je ovo “klasična“ zamena teza, onda je Vaša “neobarokna“, barem kada je pravopis u pitanju, a naročito znaci interpunkcije. Pravopis u šake!!!

  4. „Đe me majka ođe ispovrnu u ovijeu zemlju besudu i crnu“…. Nema veze važno je da sam činom rođenja automatski upao u plejadu velikana od svejistorijskog značaja. Kanda srbocentričnost otvara sva vrata ovijega sveta. Baš je prosto samo se rodiš i zadužiš svet. Srbin je cvet.
    Može mala digresija?
    Ama me nešto geografski muči; jel si manje Srbin ako si iz Donjeg pičkovca? ili Pinosave? npr. nego ako Srbin iz Melburna?. Melburn nekako paše uz prefiks Srbin, Pinosava ne baš. Još manje mi je jasno zašto sam ja kriv što se imao nesreću da se rodim u ovakvoj Srbiji.
    Ajd da bidnem malo bezobrazan i bahat, to je sad u modi kao napredna ideologija. Što sam ja kriv što je za vakta Baje Pašića cementiran manipulativni nacionalistički konstrukt kao vodeći obrazac ponašanja za sve dolazeće generacijske naraštaje; da oslobođenje i ujedinjenje nemaju cenu, da se teritorije i izlaz na toplo more moraju postići po svaku cenu, „bez obzira na žrtve u ljudstvu i materijalu“, jer je to cilj koja opravdava sva moguća sredstva, što dozvoljena što nedozvoljena. Naravno, sve su to bili „odbrambeni“ vojni pohodi koje je finasirala „poštena buržoazija“ iz preterane lčjubavi prema domovini. E, sad, što za kulturnu asimilaciju i modernizaciju tih novoosvojenih teritorija nije baš postojala koncizana i jasna strategija, niti plan za uključivanjem tog življa u društveno ekonomske odnose naše superiorne države. Nije iz jednog prostog razloga. Nije zbog toga što se nije znalo gde su krajnje granice, kad treba stati sa oslobođenjem i proširenjem. Još onda je g Cvijić postavio nacionalno načelo: „Imaćemo onoliko – koliko budemo sposobni da otmemo“. Od tada nismo prestali da se nosimo drugačije nego po toj otimačkoj matrici a to što se duh vremena se izokrenuo za 360 stepeni, i sve se u međuvremenu promenilo, nas nije preterano doticalo, nastavismo po starom dobro poznatom, maltene utabanom obrazcu ponašanja, tako smo danas dogurali do 3LPM sa istim ponašanjem. Kakva modernizacija, kultura, obrazovanje, „velikani svetskoistorijskog značaja“, kakvi bakrači, samo jedno dolazi u obzir – teritorijalno proširenje do oslobođenja. „Gde su srpski grobovi tu su srpske zemlje“, još ljudstvo jeftino, žrtve se ne broje, a cilj je svetinja i po crkvi i po državi. Simfonija prava. Dobro de, bilo je i disonantnih tonova, većma su završavali sa metkom u leđima ili u boljem slučaju skrajnuti na margine beznačajnosti. Pašićev politički atavizam je preovlađujuća patologija naše političke elite. To conditio sine qua non svakog uspeha pod sad već sasušenom šljivom požegačom jerbo donosi najprofitabilniju sinekurčinu profesionalnim srbljima.
    E, davno je Sava Tekelija posadio tu šljivu madžarku no je jadna pored nas sama svenula, kao da je znala koga treba pod krošnjom da štiti. „Malo nas je al smo……“

    1. @Ajde jedna kritika
      Čestitke za komentar. Srblji su uvek bili gladni zemlje!

      1. @Ajde jedna kratka. Pozdravjam Vas za hrabrost da objavite istine koje nesmemo reci ?!

        1. Da li mi netko može reći koliko je u Srbiji takvih koji to znaju i ima li u Srbiji barem 10% onih koji ne misle da su Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci zapravo Srbi?

          1. 4% agresivnih ljudi je sasvim dovoljno da celu jednu miroljubivu skupinu preokrenu i njome vladaju.90% ljudi se nalazi manje ili vise u nekom proseku, sto se tice inteligencije , sposobnosti, pa i miroljubivosti. Problem lezi u drugoj cinjenici, a to je da ovde ljudi( ne samo u Srbiji , vec i na Balkanu uopste) nisu sposobni da izaberu najbolje medju njima koji bi ih predstavljali. Obicno su to oni najgori i najbeskrupulozniji. Primer: na jednoj fudbalskoj utakmici se samo minoran broj huligana tuce, mozda ni 5% od ukupnog broja, ali zato stradaju svi normalni ljudi koji bi sa svojom decom pratili tu utakmicu. Dakle, problem je druge prirode: ljude ujedinjuju samo dve stvari: ista muka ili isti interes. Umesto da je pronadjen model kako da ljudi sa ovih prostora idu zajedno napred, vecini ljudi je ponudjen krivac za neuspeh u vidu prvog komsije- kako nama, tako i vama dragi komsija. Nisam ja kao politicar koga si ti birao odgovoran sto ti dragi moj nemas posao, krov nad glavom , mogucnost da se lecis , vec je za to kriv Slobo, Tudjman , Alija , Taci , Vucic, …..ali uglavnom uvek neko drugi, a nikad ja. Sto se tice tvog pitanja- ja ne mislim, a ni ostali ljudi u mom okruzenju.I kada bi svi Hrvati, Bosnjaci , Crnogorci i Eskimi resili da se od sutra zovu Srbi, od prekosutra bi sve bilo isto kao i do sada. BTW Mnogo mi je blizi covek iz Zagreba i Sarajeva ili Pristine, koji ima ista ili slicna interesovanja kao ja, nego moj nepismeni komsija koji ne ume cestito da se potpise, a zna da su Srbi najstariji narod na svetu.. Ovakvih kao ja je mnogo vise, ali su ovi prvi glasniji.Pozdrav

          2. Sve je to jedno isto pleme. Nadogradnja je kompleksnija u tome se razlikujemo.

          3. Pa cujte, tesko je razmisljati van nacionalno romanticarskih okvira jer su njima obuhvacene i sve druge identitetske odrednice u visevekovnoj srpskoj ekonomiji. Mnogima je isticanje licnog srpstva otvorilo mnogobrojne biznis mogucnosti i oni su to profesionalizovali. Mnogim manje uspesnim zivotnim karijerama medju Srbima su te uspesne srpske karijere njihov neuspeh objasnjavale upravo cinjenicom da su zrtve svog identiteta. Oni koji su se na to upecali su na kraju postali zrtve svog identiteta. Crnogorce na stranu, oni su uvek isticali posebnost sopstvenog slucaja, tek mnogi zaista misle da su Rvati i Bosnjaci starinom Srblji jerbo ih je u fazi formatiranja modernog nacionalnog identiteta na taj nacin razmisljanja nabrijao izvesni Pantelija S. koji starinom bese Bugarin sto ne znaci da iza svega stoji Bugarska. Naravno ima tu izuzetaka, izbirljivosti, na katolike ce se u tom diskursu uvek gledati sa prezirom, osim ako to nisu ljudi od istorijskog znacaja pa ce Rudjer Boskovic uvek biti rado vidjen na Pansrpskom Olimpu. To je tako nekako, kao u Rvackoj dok nije pao Knin. Docnije se cenim manje razmisljalo u tim kategorijama, mozda kada je neka kriza pa nije zgoreg ogorcenje plebsa preusmeriti na nacionalni teren, pa gde je stalno kriza ide po inerciji – nista kontra Splita, jedino sto je Srbija taj rat u kojem nije ucestvovala izgubila a inace ima tradiciju da se opija svojim porazima pa eto, traje to. Nije vise Karlobag-Ogulin… ali ima to Hrtkovci-Batajnica…

  5. Da se nekim cudom desi, da nam Amerika, ponudi , da se u najboljem svetlu prikazemo na sledecoj Svetskoj izlozbi, ali bez mrtvih Srba, postavlja se pitanje sucim bi izasli pred Lazara.
    Miskovic je zauzet u Speciajlnom sudu, Karici , ne mogu da odu jer im je uskracena viza, svi politicari od znacaja u Srbiji ne vrede po picke ladne vode,jer imaju samo jedan program, kako se obagatiti u vreme dobijenog mandata itd. i sl.
    Dobitnici svih brojnih knizevnih nagrada ,su prakticno neprevodivi za ostali svet , opisuju stanje koje je nepojmljivo, coveku s zapada ili istoka. Svejedno.
    Istovremeno slikari i kompozitori, koji pokusavaju da se prodometnu, nailaze na nikakvo razumevanje u belom svetu, jer ih svet posmatra kroz prizmu nase orijenatalne i pomalo sizofrene politike.
    Dakle, postavlja se pitanje ,p o cemu ce ovu genearcij u Srba ,svet pamtiti.Ali i nase srpsko potomstvo.
    Novaka Djokovica , bi trebalo posmatrati kao incident a ne kao srpski proizvod.
    Jeli, pili i kusur dobili. Da, zaboravio sam na folklor i nase prelepe narodne nosnje. Plus srpski kajmak, to su trenutno jedina dva znaka raspoznavanja s kojim raspolazemo. Inace govna se najvise jedu pored dalekog Melburna u prestonom Beogradu.Ali, beli i veliki svet se takvog performansa s pravom gadi.

  6. Upravo naletih na ovaj ‘site’ u potrazi za vise info is rodnog kraja. Mnogo sam sokiran sa vasim pisanjem gospodina Svetislave. Jeste da ja zivim vise od dve decenije van Srbije, i lakse vidim sa strane, mnoge nepravde u Srbiji. Ali isto tako vidim i veliki napredak, energiju mladih ljudi, nove projekte, itd. Vidim da ste pisac i politicar po internet biografiji, i mozda proziveli mnoge nepravde od naseg drustva. Ali nema razloga za prosto pisanje, i izjave da Srbija nije nacija, zbog pojedinaca ili slicno. I druge razvijene zemlje imaju mnoge greske iza sebe, ali se gradjani uvek bore za bolje, i ne pljuju po svome. Budite ponosni Srpskom istorijom, teskom borbom malog naroda protiv velikih sila, istrajnoscu, prezivljavanju. Od pametnih ljudi se ocekuje da pomognu drustvu sa primerima, pokretanjem pozitivnih inicijativa, obrazovanjem.

    1. Vidim,. gospon Bato, da je ovo Vaš prvi susret sa Svetislavom Basarom, koji jeste pisac, ali nije političar, nego kolumnista koji najviše voli da piše o politici. Pošto je i pisac i kolumnista, on često meša ta dva zanimanja, pa mu kolumnme liče na romane, a romani na kolumne. Zato nema razloga da se brinete i nervirate.

    2. Bato, rodni kraju, pusti ti Juventusnet i ove ovdi basaroide, sve sta treba da znas u vezi druga Basare je: On je (bio) zet !! To je njegovo najvece zivotno dostignuce a sve ostalo je proisteklo iz toga! Kad sam vec tu, ne kaze se ‘mnogo sam sokiran sa vasim pisanjem’ nego ..vasim pisanjem, instrumental, sesti padez! Dalje, sto se tice ovih brzejacebolje nebuloza, (za) to pravac kod oftamologa a ovo za srBsku istoriju, borbu istrajnost bla bla, najbolje bi bilo – psiholog, ali posto je TO neizleciva bolest onda bar kod psihica da malo olaksa !!

    3. Gospodine Bato, ne obraćajte pažnju na pisanje osobe koja se hvali da je nekakav elitista, a sasvim je beznačajna ličnost. Tu svoju beznačajnost, on pokušava da kompenzuje vređanjem i omalovažavanjem onih kojima nije ni do kolena. Bar da su ta njegova vređanja duhovita, nego je njegov stil pisanja vrlo nizak, ali bezobrazan..

  7. Nije mi jasno, a ni Basari sigurno nije, šta je postigao ovom govnarskom temom, sem ako nije našao inspiraciju za novi serijal, umesto onog jebežljivog podnarednika, koji je već, valjda, postao pukovnik, a svi dobro znamo da pukovnici ne pričaju ni o ženama ni o piću, već samo o tome dali su redovno i mekano srali.Pa, neka je sa srećom, pukovniče Basara.

    1. Podnarednik nema nikakve šanse da postane pukovni, već – u najboljem slučaju .- zastavnik prve klase.

    2. Nepismena botino !!! Dali se piše odvojeno, dakle, da li su redovno i mekano…

  8. Zasto Basara sedi u kafani na stolu i drzi Kurtza u vrucoj supi !?

  9. Басара: „Све се то … погрешно дефинише као национализам што је … нетачно јер се Срби … никада нису ни винули до нације.“

    Потписујем! Тачно да тачније не може бити.

  10. Alo Base kako je I ti malo natuknuo o Kosova da ti neko ne zameri da si anacionalan..A jesi brate.Globalisti placu za tobom.

Ostavite komentar


Dijalog

Rekonstrukcija Trga republike

Nekoliko reči o sreći prosečnog Beograđanina

"Ko je imao sreće da se jutros probudi u Beogradu, može se smatrati da je za danas dovoljno postigao u životu. Svako dalje insistiranje na još nečemu, bilo bi neskromno." Davno, tačnije sedamdesetih godina, je duhoviti i mudri Duško Radović pustio u etar sa vrha Beograđanke ovu mentalnu definiciju Beograđanina(ke) tog vremena.

Naslovna strana

Naslovna strana za 24. decembar 2025.
Galerija

Pretplati se i postani deo Kluba čitalaca Danasa

Klub čitalaca Danasa je zajednica pretplatnika na dnevni list Danas kojima je, pored ekskluzivnog pristupa novinama u PDF formatu veče pre nego što se štampano izdanje nađe na trafikama, dostupna i celokupna arhiva lista onlajn. Članska kartica obezbeđuje i preko 50 popusta naših partnera, kao i pozivnice za naše događaje i akcije.