Jedan od pratećih programa ovogodišnjeg Bitefa su i tri premijere Bitef teatra, pozorišta proisteklog iz ovog festivala. Predstave i repertoar kakav je ovo pozorište sebi zadalo upravo su na tragu Bitefa i jedan od njegovih odlika, bar u poslednje vreme, jesu i koprodukcije, što je i slučaj sa pomenutim predstavama.
Jedan od pratećih programa ovogodišnjeg Bitefa su i tri premijere Bitef teatra, pozorišta proisteklog iz ovog festivala. Predstave i repertoar kakav je ovo pozorište sebi zadalo upravo su na tragu Bitefa i jedan od njegovih odlika, bar u poslednje vreme, jesu i koprodukcije, što je i slučaj sa pomenutim predstavama.
Prva, o kojoj je na ovim stranama već bilo reči, „Amselfeld“ u režiji Kokana Mladenovića, otpočela je kao zajednički rad Darijana Mihajlovića i Mauricija Farea. Premijerno je izvedena 20. septembra na pravom bitefovskom prostoru – brodu Topčiderka koji isplovljava, potom nešto više od dva sata plovi Dunavom i vraća se nazad na kraju predstave. A na njemu, tobož futuristička drama o proslavi 2000. godišnjica Kosovske bitke (Amselfeld na nemačkom znači Kosovo polje, a to je i naziv prostora u kome se proslava odvija), ali u inostranstvu, u Diseldorfu, među tamošnjim srpskim, ali i turskim gastarbajterima. I jedni i drugi skoro su zaboravili svoj jezik, ali nasleđene mitove koji su, pogotovo ovaj, ali i sve ostale balkanske narode uvek skupo stajali, još uvek nisu. Vlasnik broda na kome se proslava odvija je – Albanac. Da li je to onda naša budućnost, prošlost ili upravo sadašnjost, pitanje je koje se nameće samo od sebe. Predstava će se po brodvejskom principu igrati svake večeri do kraja Bitefa.
Program za 25. septembar
l UPALERMU – u režiji Eme Dante, izvodi teatar iz Palerma Sud Costa Occidentale, večeras od 20 sati u Ateljeu 212 – glavni program; l RASPRAVE – predstava grupe autora, izvodi Ville Walo and Kalle Hakkarainen (Helsinki, Finska), večeras i sutra u Pozorištu na Terazijama od 20 sati – glavni program; l OSMA BITEF POLIFONIA 07 – Pozorište u obrazovanju: I to je pozorište – igra, umetnost, san… DANAS „Neočekivani susreti“: Veliki i mali, Magija susreta – „Listanje“, poetska animacijska predstava, Carte Blanche (Viborg, Danska), od 24. do 27. septembra u 11 sati u Pozirištu „Boško Buha“; „Igra“, celodnevne radionice interaktivnog teatra Sare Topsoe Jensen, Carte Blanche (Viborg, Danska) u Centru za kulturu Stari grad (10.00); Ja i Ti + Nešto između, interkulturalni susret sa celodnevnim radionicama i drugim aktivnostima, NVO Hop.La! u Centru za kulturu Stari grad, od 24. do 27. septembra (10.00).
l PRATEĆI PROGRAM – danas: TEART Juzefa Šajne, susret sa autorom i projekcija reprize snimka predstave „Replika“, Galerija District MPU (11.00); Scenski dizajn na Bitefu (seminar), „Između dramskog i scenskog prostora“, predavač Tomi Janežić – reditelj, Galerija O3one (16.00); Knjiga „Kulturni kompas“ dr Miroslave Kortenske iz Bugarske, biće predstavljena danas od 16 sati u sali Narodnog pozorišta;
Druga premijera Bitef teatra na ovogodišnjem Bitefu, srpsko-austrijska koprodukcija, u režiji mladog austrijskog reditelja Kristijana Papkea, dogodila se dan uoči takođe jednog društvenog fenomena koji se odnedavno živo tiče ovog prostora, ali već duže vreme i ostatka Evrope i sveta. Tik pred subotnji početak Velikog Brata na televiziji, u Ateljeu 212, 21. septembra odigran je premijerno „Veliki fajront“ Emilije Andrejević. Scenario poznat – nekoliko ljudi u rijaliti šouu bori se pred milionima gledalaca za prvu nagradu – državljansvo u Evropskoj uniji. Na početku, bar naizgled složni i vezani jedni za druge, zarad nagrade ispunjavaju zadatke Velikog Brata koji diskvalifikuju konkurenciju, jednog po jednog. Pobednik ostaje, moralno poražen i zapitan, naizgled paradoksalno, jer sudeći po nagradi zna šta ga čeka, kuda će sad. Reditelja smo nakon predstave pitali da li ono što se zbiva u ovakvoj vrsti emisije u Srbiji daje više materijala za dramu od slične emisije u Austriji, na primer.
– Ako me pitate o razlikama između Srbije i, da tako kažem, ostatka Evrope, govorim o ovom komadu naravno, ne bih rekao da postoji takva razlika. Jer, ono za šta sam ja bio zainteresovan, kao što ste videli, pre je pitanje integriteta, a to je internacionalno pitanje. Mi u Evropi imamo problem sa društvom koji je vrlo jak i tiče se svih nas, a u vezi sa određenom generacijom, on takođe uključuje i starije, čak i ako sad kažem mlađom generacijom, to znači onom koja se oseća mlado, koja je dobro obrazovana i koja dobro izgleda, a u isto vreme shvata da njihova šansa možda nikada neće doći. Dakle, to je problem koji ljudi osećaju takođe u Austriji, i u Nemačkoj i videli ste šta se događa u Francuskoj ili o čemu se raspravlja u Španiji ili Velikoj Britaniji – to je potpuno ista tema. Zato bih rekao da nema tako velikih razlika između naše dve zemlje, Srbije i Austrije. Prilično je slično u osećanju života.
Da li to što će gledalaca Velikog Brata uvek biti više nego gledalaca „Velikog fajronta“, pitali smo dalje našeg sagovornika, čini da se on oseća obeshrabrenim u vezi sa svojim poslom.
– Govorimo o različitim medijima. Ako govorite o masmedijima, naravno, oni treba da odrade drugačiji posao i treba da se koncentrišu na niži, generalniji koeficijent da bi okupili što je više ljudi moguće jer je to deo njihove igre i nema ništa loše u tome. Ali, pozorište treba da pokuša da oseti svoju sopstvenu snagu. Rekao bih da je ono fleksibilnije i zbog produkcijskih uslova može da reaguje brže, jer mu ne treba tako veliki budžet iako mu, naravno, treba neki budžet jer govorimo o timskom radu a ne o nekom individualcu koji pravi neku muziku kod kuće na kompjuteru. Zato postoji šansa da pozorište bude fokusirano na to i da ispuni određene zadatke kakvi se mogu naći u indie muzici, na primer, da dođe u kontakt sa ljudima, njihovim osećanjima i njhovom autentičnošću u određenom vremenskom trenutku i određenoj situaciji na ovom svetu. I zato ne treba da budemo tužni već da to vidimo kao šansu i da je iskoristimo.
„Sluga dvaju gospodara“, treća premijera Bitef teatra na ovogodišnjem Bitefu, odigrala se sinoć u Beogradskom dramskom pozorištu, nakon svetske premijere koju je u julu imala na Venecijanskom bijenalu. U pitanju je klasična komedija del arte Karla Goldonija, ali u savremenom prevodu Jovana Ćirilova, „prebačena“ potpuno u današnji trenutak u ovoj zemlji. Reditelj je gost iz Italije, inače i koselektor Showcase, izbora domaćih predstava na Bitefu, Andrea Paćoto, a izvedba je Narodnog pozorišta iz Užica.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


