foto: Julien DuvallNekad su davno, u praskozorje civilizacije, neki tamnoputi ljudi udarali u svoje bongose i tam-tamove, ritmično i postojano, zato što je to bio način da se ispolji nešto što su nosili u sebi, možda deo obreda, možda potreba da se dozove kiša, da se umilostive Bogovi, ili jednostavno način da se kolektivno, u transu i u harmoniji sa kosmosom, pleme zabavi.
Muzika je najuniverzalniji jezik i transcedentno putovanje koje ne poznaje rase, pa su ovu filozofiju nakon antiklimaksa rok kulture ljudi preneli i u urbane delove, proglasivši je kasnije rejv kulturom, te su posetioci lokala, festivala, noćnih klubova i konzumenti muzike koja se na tim mestima slušala, a to je elektronska muzika, taj modifikovani daleki eho primalne Afrike, mogli da dožive radost i ushićenje đipajući do zore na zatvorenom i otvorenom.
Za klabere u Srbiji posle relativnog uspona te scene došli su ipak nešto teži trenuci budući da je cela zemlja potonula u pinkoidno i ruralno kontrakulturno stagniranje i nazadovanje, ali su ostali pojedini festivali (Exit, Nisville) i poneki klubovi, koji su nastavili da ugošćuju DJ-jeve iz regiona i daju im priliku da se predstave. Fokus King, Ivan Andrijašević, na sreću, nije nikada zavisio od lokalne scene.
Boraveći dugo i često u inostranstvu, puštajući svoje setove u različitim delovima sveta, od Amerike do Grčke (London i Berlin ostali su želja), Fokus je stekao zavidnu reputaciju, pa mu je baza, Srbija, u umetničkom pogledu služila kao mesto u kojem se odmara, snima i nastupa, rade murali (street art), mesto za porodicu i prijatelje. Nažalost, sve manje je tu bilo istinske scene, i sve manje klabinga, jer se i profil ljudi značajno promenio od dvehiljaditih do danas. Fokus je sve više postajao autor i tu bazu koristio je najbolje što je mogao.

Ostajući veran postulatima drum’n’bassa, muzičkog stila koji je implementirao veliki Roni Sajz i čiju su filozofiju usvojili mnogi značajni umetnici početkom devedesetih, Ivan Andrijašević se u svojoj muzičkoj inkarnaciji svodi na bazične ritmove i plesni momenat, dopunjene raznim vinjetama iz arsenala tehno muzike, ali se u poslednjih par izdanja njegov opseg širi, te se uz ritmove i groove cela priča razliva u meandre acid jazza, nagoveštavajući punu zrelost ovog zaječarskog stvaraoca. Poslednji album, zasad, pravi je primer i pokazatelj takvog pristupa.
Ujednačen a opet raznolik, donosi punu paletu plesne muzike i tehno pulisiranja, ali se ne plaši da zakorači u dub, da se ušupka u mirnu i toplu luku acid jazza, da odrepuje ili se prepusti igranju (izvanredna Let Go) i da stvaralački zaokruži neku priču koja je trajala još od albuma On My Way to Yugoslavia, takođe elektronskog albuma sa konceptom, koji je najavio i potonja, jako dobra izdanja. Na jednom sam i sam dao svoj doprinos u vidu nekoliko vokalnih deonica / EP „Smooth Operators“. Gosti iz susednih republika i celi vajb albuma Horizons savršeno odgovaraju ovom periodu, u smislu ukidanja barijera koje su ovde postavljene pre više od 30 godina, i svojevrsne getoizacije svih tih naroda koji, maltene, govore istim jezikom.
Zbog toga je i nagrada Ambasador, posle najboljeg drum’n’bass izdanja od pre nekoliko godina sada došla u ruke Fokus Kinga za najbolje izdanje elektronske muzike u regionu, jer u muzičkom smislu, ovo i jeste ukljanjanje tih barijera i nekakvo ponovno povezivanje kroz muziku, a kako drugačije, u regionu koji je nekada davno delio zajedničke muzičke heroje one Jugoslavije. Ova nagrada se inače dodeljuje od 2016. godine, iste godine u kojoj je u Fokusovom rodnom gradu ugašena gradska TV i radio, ono što je grad razlikovalo od palanke u koju se potom pretvorio. Ipak, duh grada čine pojedinci, kreativni ljudi, a njih je nemoguće zaustaviti, te je i Fokus muzički eksplodirao u poslednje 2 godine, kada je objavio čak 4 izdanja (spisak labelsa, izdavača, na kraju). Ovaj njegov uspeh nesumnjivo je i uspeh onih koji su saučestvovali u toj borbi za urbanu kulturu zajedno s njim, za kulturni identitet jedne sredine i njen umetnički integritet.
Dečak, koji je od oca, starog rokera i basiste, skupljao prva znanja o muzici, svirkama i ljudima uopšte, da bi pre 25 godina počeo da pravi muzičke podloge za rep izdanja svojih ortaka, a pre skoro 20 se aktivno posvetio DJ kulturi, danas nekim novim klincima na poslednjem izdanju Horizons nudi neki svoj koktel lupova i bitova, pokreće i spaja, diže i spušta, ujedinjuje pleme svojim tam-tamom u tribalnom plesu koji je mnogo više od toga. Molitva da nas Sunce konačno ogreje ali i igranka na kiši.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


