Hana Jušić, rediteljka filma „Bog neće pomoći“: Više žena na filmu, ali premalo na vrhu 1Foto: Aleksandra Ćuk

Rediteljka i scenaristkinja Hana Jušić iz Hrvatske, čiji je igrani film “Bog neće pomoći” deo glavnog takmičarskog programa 31. Festivala autorskog filma (FAF) u Beogradu, izjavila je za SEEcult.org da oseća veliku razliku u prisutnosti ženskog pitanja na filmu danas u odnosu na vreme kada je snimila debitantski film “Ne gledaj mi u pjat” (2016), takođe sa ženskim likom u glavnoj ulozi.

“Prošlo je devet godina. Mislim da je ogromna razlika u tome koliko je to tema u javnom diskursu onda i sada. ’Ne gledaj mi u pjat’ je bila priča glavne junakinje, devojke koja se bori protiv svega, ali se to puno manje tematizovalo kada je film izašao. Neke druge stvari iz tog filma su se više ispitivale, nije se gledalo na njega kao na feministički film. Za ovih devet godina žensko pitanje je puno više postalo tema, a i meni samoj je postala svesnija odluka da se njome bavim. U tom smislu, stvari idu jako dobro”, rekla je Hana Jušić.

Što se tiče žena autora, kako je dodala, apsolutno je jasno da ih ima više i među mladim ženama i među studentkinjama na Akademiji, ali još uvek joj se čini da ih je u samom vrhu premalo.

“Tako je i u svetu. Kada se vrh svetske kinematografije otvara za rediteljke, to su još uvek filmovi koji su ponekad primitivno feministički. Na primer, filmovi Žulije Dikorno ili Selin Šijama, koje su najviše zasele na te pozicije zbog toga što predstavljaju žene čije su junakinje borbene. Smatram da rodna neravnopravnost i dalje postoji. Imamo te žene ‘tokene’ – pobedile su u Kanu, znači žene su zastupljene, rešili smo problem”, izjavila je Hana Jušić.

Svetska premijera filma “Bog neće pomoći” bila je ove godine u Lokarnu, gde su nagradu za najbolju glumicu zajedno dobile Manuela Marteli i Ana Marija Veselčić (za likove Tereze i Milene), dok je na festivalu u Sarajevu taj film dobio specijalno priznanje za promociju rodne ravnopravnosti.

Radnja se dešava početkom 20. veka. Čileanka Tereza dolazi u čvrsto strukturiranu i izolovanu planinsku zajednicu hrvatskih pastira, tvrdeći da je udovica njihovog brata emigranta.

Zbližava se s njegovom sestrom Milenom.

Terezin dolazak značajno menja dinamiku među članovima zajednice, donosi nemir, ali takođe donosi i slobodu.

Hana Jušić je na konferenciji za novinare 26. novembra podsetla da je njen prvi film bio “pravi debitantski”, prilično autobiografski zasnovan i dešavao se u njenom rodnom gradu u Dalmaciji.

“Htela sam onda da radim nešto sasvim drugačije, kostimiran film, da radnja nije u sadašnjosti i da izolujem likove, da ne žive u gradskoj gunguli, nego da ih smestim u neke prostrane pejsaže.

Takođe da se snima sa stativa, a ne iz ruke. Dala sam sebi zadatak da uradim klasičan film.

Godinama sam pisala scenario i negde na pola puta shvatila da je na nivou priče ovaj film ipak sličan prethodnom.

Glavne junakinje su u sličnoj poziciji u odnosu na porodicu.

I opet sam likove smestila u neke klaustrofobične situacije, iako je oko njih planinsko prostranstvo.

Opet spavaju u istom krevetu i ne mogu pobeći jedni od drugih”, rekla je Hana Jušić.

Osvrnula se i na problem koji muči junakinju prvog filma, Marijanu, to što je toliko sama, što su joj svi neprijatelji, nema emocionalno topao odnos, niti neku vrstu podržavanja ni od koga.

“To je ono što često osećaš kad si mlad i misliš da te niko ne razume. A posle, sticanjem zrelosti, postaneš mekši, više se otvoriš ljudima. Zato mi je sada, u novom filmu, bilo bitno da dve glavne junakinje budu jedna drugoj podrška”, kazala je Hana Jušić.

Prema njenim rečima, feministički aspekt je takođe bitan, posebno za nju koja dolazi iz specifičnog dalmatinskog patrijarhata.

“Lik Milene mi se sviđa utoliko što je ona isto buntovnica, mada usitno. Imamo krilaticu ’odmor je otpor’.

Njena lenjost i nepristajanje da radi sve što se od nje očekuje, to je neki njen mali bunt.

Tereza dolazi kao figura u kojoj Milena prvi put vidi da se može i drugačije, da se može biti otvoreno buntovan”, istakla je Hana Jušić.

Interesantna je priča kako je došlo do saradnje sa čileanskom glumicom Manuelom Marteli.

Na festivalu u Pančevu još 2018. godine Hana je videla kratki film “Valparaiso” Karla Sironija i Manuela Marteli joj se tako svidela “kao u životu kad se zaljubiš na prvi pogled”.

Kada je godinama kasnije završila scenario i htela da je pozove, producentkinja je tražila da se ipak radi kasting. Ispostavilo se da se u Čileu samo dve osobe time ozbiljno bave, a jedna od njih je upravo Manuela, koja je u međuvremenu postala rediteljka i agent za kasting.

“Poslali smo joj scenario kao agentu, ne pominjući da je lik pisan po njoj.

Na Zumu je rekla da joj se scenario sviđa, da blisko oseća Terezu i da, mada se više ne bavi glumom, želi tu ulogu za sebe. Bila sam oduševljena”, rekla je Hana Jušić.

Film “Bog neće pomoći” snimljen je u koprodukciji Hrvatske, Italije, Rumunije, Grčke, Francuske i Slovenije, piše SEEcult.org

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari