INTERVJU Amira Medunjanin: Kad odrastate i sazrijevate uz poruke u pjesmama koje nisu bile samo puke fraze, ostaju duboko u nama cijeli život

Posle mesec dana, i rasprodatog koncerta 22. novembra, Amira Medunjanin je opet u Beogradu. Na taj način publici je priređen, dvostruki „kambek“ u Sava Centar, godinu dana posle koncerta za pamćenje u novembru 2024, kada je premijerno predstavila beogradskoj publici aktuelni album „Homeland“.

„Homeland“ je inače osmo studijsko izdanje Amire Medunjanin, ali prvo sa kompletno autorskim materijalom. Na koncertima će pored tih hitova izvoditi i sjajne obrade po kojima je poznata poput „Ako znaš bilo što“ Azre, „Teške boje“ Gorana Bareta i Majki, „Dušo moja“ Kemala Montena, „Od druga do druga“ Miladina Šobića.

Popričali smo sa Amirom Medunjanin pre nego ponovo nas očara beogradsku publiku.

 Album Homeland je vaše prvo izdanje koje je u potpunosti autorsko. Koliko je taj proces bio drugačiji od dugogodišnjeg rada na tradicionalnom materijalu i sevdalinkama?

Vidite, prošlo je sedam godina od izlaska prethodnog albuma Ascending koji sam snimila sa Trondheim Solistene. A Homeland je objavljen krajem prošle godine. Velika je pauza, ali mislila sam da tako jedino ima smisla. Iako su sve nove autorske pjesme na albumu, mišljenja sam da sam našla određeni senzibilitet koji bi odgovarao mojoj priči sve ove godine.

Ali, vidjet ćemo da li će pjesme zaživjeti, jer pokušala sam ovaj put da bez ikakve medijske promocije predstavim premijerno ljudima pjesme uživo na koncertima. I željela sam drugačije koncipirati turneju, pa sam ove godine nastupala u mnogim malim mjestima gdje prije nisam nikada bila. I možda je to najljepše od svega ovoga vezano za album.

Kako birate moderne pop ili rok pesme koje ćete obraditi? Šta je presudno da bi jedna savremena numera „legla“ u vaš izraz i u poetičnost sevdaha?

Ja sam vam kao i većina iz te generacije, kada je Novi val bio na vrhuncu svoje kreativnosti. A rokenkol je bio i ostao muzika koju smo svi slušali i išli na svaki koncert, bez obzira o kome se radi. To je doduše bilo neko drugo vrijeme i bili smo mladi. Ali, govorim to iz razloga što je u nama ostalo mnogo pjesama koje su nas takoreći odgojile i rekla bih naučile neke jako bitne stvari u životu.

Kad odrastate i sazrijevate uz poruke u pjesmama koje nama nisu bile samo puke fraze, ostaju duboko u nama cijeli život. A vjerujte nikada nisam mislila da radim obrade bilo koje pjesme. Na koncertima se to uglavnom dešava, sjetim se tih vremena, sjetim se nekih dragih ljudi, nekih važnih događaja iz života i krene pjesma, onako ispotiha. A nas na bini kao i ljude koji dođu na koncert sve te pjesme povezuju i taj momenat kada se svi sjetimo… je neprocijenjiv.

Sevdalinka je nedavno uvrštena na UNESCO listu nematerijalne kulturne baštine. Kako vidite taj trenutak i da li on menja odgovornost koju osećate kao jedna od najvažnijih interpretatorki tog žanra danas?

Da. To je divna vijest. Zaista bio je radostan dan kada sam saznala da je uvrštena. A mislim da je uvijek bila velika odgovornost prisutna. Sada se ništa ne mijenja, ali sigurno da je obaveza svih nas još više radimo na njegovanju, očuvanju i promociji ove poetsko-muzičke forme. Doduše, ja pripadam generaciji koja je već u godinama. Bitno je dati prostor mladim ljudima koji će kao i mi nastaviti istim putem. A svijet se brzo mijenja i u ovom digitalnom dobu veoma su važne trajne vrijednosti.

Kako je pevati sevdalinke stare 50, 70 ili više godina pred publikom koja živi u potpuno drugačijem vremenu? Da li osećate da se emocija prenosi jednako snažno kao nekada?

Naravno. Mi smo svi osjetljiviji, rekla bih, u ovo vrijeme. I ne treba puno da emocije prorade. Ima više razloga za to, ali mislim da nedostaje više opuštenosti i druženja. Kad živite u brzoj traci, nekako naviknete na taj tempo, a život prolazi.

I pokušavamo u potpunosti biti prisutni u svemu što radimo, ali sigurna sam da sve što se oko nas dešava puno utiče na percepciju i remeti fokus na važne stvari. A da li je kao i prije mnogo godina, to ne bih znala. Znam da je svaki koncert poseban, bude i suza i smijeha i na kraju mi je srce puno.

Kada radite sa starim pesmama, koliko istražujete njihovo poreklo, kontekst, ili živote ljudi koji su ih nekada pevali?

Da. Naravno. Koliko je to moguće. Ali, sve te pjesme imaju svoje živote koje smo ugradili u naše živote i vrlo je teško, meni barem, da ih izvodim, a da ih nanovo ne proživljavam. To je uvijek tako.

A kad proučite, otpevate, uvidite neke probleme, teške stvari iz istorije ovih podneblja, da li neke od istih tih problema i paterna prepoznajete da se i danas dešavaju i konstantno ponavljaju?

Mi ovdje kada govorimo o ljubavi, kakva god ona bila, uvijek nalazimo one stvari koje nas povezuje. Vjerujem da su poruke koje nose te pjesme danas jednako važne kao nekada. I još uvijek su aktuelne i možemo se naći u tim situacijama svaki dan. A u životu najvažnije je biti čovjek. Bez obzira na sve. To je jednako vrijedno, kako nekada, tako i danas.

Postoji li trenutak u koncertu kada i vi lično osetite da vas pesma „slomi“ ili vrati na neko lično sećanje?

Ma ima mnogo takvih momenata na koncertima. Rekla sam već, da svaki put kada izvodim određene pjesme, pomjere me s mjesta i tako treba da bude. Ne može drugačije. Sve te pjesme su u mom životu isprepletene sa nekim dragim ljudima, mjestima u kojima sam bila i sjećanja koja su ostala.

Postoje li trenuci kada želite da iskoristite scenu da kažete nešto ozbiljno o kulturi, vremenu u kojem živimo, ili o tome šta vam je važno kao umetnici?

Na sceni smo svi mi u službi muzike. I zaista za ljude koji plate kartu i odvoje svoje dragocijeno vrijeme da dođu na koncert, mislim da ništa drugo ne bi trebalo biti osim muzike. A poslije možemo pričati o čemu god hoćemo. I vjerujem da je tako jedino ispravno. Muzika nas obogaćuje i daje drugačiju percepciju na sve što se dešava oko nas. Onda su nam i prioriteti u životu drugačije postavljeni.

Vaš glas se često opisuje kao most između tradicije i savremenosti. Kako postižete taj balans, da ne izneverite duh sevdalinke, a da je opet obojite sopstvenim senzibilitetom?

Iskreno, ne bih znala reći, a rekla sam da je velika odgovornost i obaveza. S druge strane, za svakog ko izvodi te pjesme je zaista inspirativno i sasvim je normalno da svaki izvođač ugradi sebe u samu izvedbu, sve ovisi o tome kako pjesmu osjetite.

Na koncertima uvek pažljivo birate set listu i redovno je osvežavate. Kako ćete ovog puta ukombinovati pesme sa albuma Homeland sa tradicionalnim numerama i obradama rokenrola i popa.

Imamo već pripremljen program za ovaj koncert, mada kada me to sada to pitate, moguće je da će biti izmjena, s obzirom da nam je ovo treće druženje od izlaska albuma. Ali, vidjet ćemo kada izađemo na scenu. Puno ovisi o ljudima i kako se budu osjećali. Možda odemo u nekom drugom smjeru. Ali, polako imat ćemo vremena.

 Posle sjajnog koncerta u Sava centru u novembru ove godine, šta publika može da očekuje ovoga puta? Da li spremate nešto posebno ili drugačije?

A uvijek je drugačije, i ne volim da se ponavljam. Tako će biti i ovoga puta. Iskreno, jedva čekam ovo druženje, jer nam je bilo prelijepo u novembru, i voljeli bi da ponovo osjetimo tu pozitivnu energiju. A svaki koncert u Sava Centru je poseban i sigurna sam da će tako biti i ovaj put.