Foto: PromoPovodom Dana katalonskog filma, u Beograd stiže Isabel Gardela Espar – katalonska rediteljka snažnog autorskog izraza. Tim povodom, razgovarali smo s njom o počecima karijere i profesionalnom sazrevanju kroz rad na filmu Carstvo čula (El domini dels sentits), koji će svečano otvoriti manifestaciju.
Vaša karijera praktično je započela filmom Carstvo čula (El domini dels sentits). Kako je izgledalo to iskustvo i kako je uticalo na Vaš kasniji put?
– Dolazila sam sa studija filma, i već sam bila napisala, režirala i producirala dva kratka filma – J.V. i CAPS – koji su imali veoma uspešan festivalski život. CAPS je nagrađen na više od petnaest međunarodnih festivala.
Postati jedna od rediteljki filma El domini dels sentits bio je veliki korak napred, jer sam prvi put radila sa producentom i budžetom – iako je reč bila o kratkom filmu (film je omnibus od pet epizoda). Ceo proces je bio vođen vrlo profesionalno, što mi je omogućilo da zakoračim u ozbiljniji produkcijski okvir i steknem dragoceno iskustvo. Rezultat mog rada na El domini dels sentits otvorio mi je vrata ka dugometražnom filmu: četiri godine kasnije premijerno sam prikazala Tomándote.

Film El domini dels sentits ste korežirali sa još četiri mlade rediteljke. Trideset godina kasnije, kako vidite položaj žena u svetu filma — kao rediteljki, scenaristkinja ili producentkinja?
– Kada smo 1996. godine prikazale El domini dels sentits, procenat žena koje su imale pristup pisanju scenarija i režiji bio je gotovo zanemarljiv. Trideset godina kasnije, žene čine između 30 i 40 odsto u tim oblastima — značajan napredak, ali i dalje nedovoljan. Ipak, još uvek nije postignuta budžetska ravnopravnost: prosečan budžet filmova koje režiraju žene i dalje je znatno manji od onih koje režiraju muškarci. Pored toga, u ulogama visoke odgovornosti, kao što je režija dugometražnih filmova sa velikim budžetima, žene su i dalje u manjini.
Šta biste izdvojili kao glavne teme ili karakteristike savremenog katalonskog filma?
– Savremeni katalonski film je veoma raznolik. Primera radi, u 2024. godini je realizovano čak 114 filmova, tako da je teško naći zajedničke elemente među svima njima. Uopšteno govoreći, preovlađuju autorski filmovi skromnijeg budžeta, koji nude pogled na svakodnevni život, a u fokusu interesovanja imaju emocije, porodicu, protok vremena i lične veze.
Prošle godine smo imali i dva filma sa ozbiljnim budžetom i velikim bioskopskim uspehom — Casa en flames i El 47. Ove godine premijerno je prikazan Wolfgang, još jedan naslov sa ambicioznom produkcijom. Idemo u dobrom smeru kada je reč o investicijama, ali veliki budžeti tek treba da dospeju i u ruke žena.
Katalonski filmovi često se bave temama kao što su ekonomska i radna kriza, klasni identitet, imigracija, sukob između ruralnog i urbanog sveta, kao i različite životne krize: egzistencijalna, kriza srednjih godina ili prelazak u odraslo doba, sazrevanje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


