Klasika i komika u Pozorištu na Terazijama 1

Sa dve predstave u Pozorištu na Terazijama večeras i sutra uveče na 15. Beogradskom festivalu igre po drugi put u Srbiji i Beogradu gostuje njujorški Balet Trokadero od Monte Karla.

Prema rečima osnivača i direktora BFI Aje Jung, karte za oba nastupa su rasprodate, zbog čega će generalna proba u utorak po podne biti otvorena za publiku. Trokadero od Monte Karla, poznat i kao Tropsi, na 15. BFI izvešće na svoj način tri klasične koreografije legendarnih Morisa Petipa i Leva Ivanova iz baleta „Labudovo jezero“, „Rajmondino venčanje“ i „Esmeralda“, a održaće i dve majstorske radionice.

– Veoma sam ponosan što je ove godine na BFI gostuje Trokadero balet. Kad se pojavio pre 40 godina, bio je šokantan s muškim igračima u ulozi balerina i na njihove predstave tad deca nisu dolazila. NJegova mešavina klasičnog baleta i humora osvojila je ceo svet, gostovao je u 600 gradova, a danas u SAD njihove predstave smatraju se dobrim uvodom u balet za decu – rekao je Kajl Skot, ambasador SAD u Srbiji, koji je pohvalio Aju Jung zbog svega što čini za BFI tokom čijeg trajanja Beograd postaje centar savremene igre u svetu.

Beogradskim novinarima predstavili su se baletski igrači: Robert Karter, Rafaele Mora i Đovani Ravelo. Robert Karter smatra da je prethodno gostovanje Trokadera u Srbiji bilo prijatno iznenađenje i da trupa „uvek dobro prolazi u mestima koja važe za konzervativnija“.

– Mi smo mala trupa, ali sva lepota naših predstava i igre je u prezentaciji stare škole baleta. Otvoreni smo za različite kulture i uticaje, upravo zbog različite vrste humora u različitim delovima sveta. Iz ovog dela Evrope nismo imali mnogo igrača, bio je samo jedan Mađar. Ranije smo angažovali iskusne igrače, sad dolazi mnogo mladih koji donose trupi svoj lični pristup i sjajnu igračku tehniku. Izvodimo klasične komade, njihove najznačajnije verzije, kojima dodajemo komične detalje i humor, zbog čega je veoma važan lični pristup igrača koreografskoj mapi. Od naših igrača traži se ne samo dobra tehnika, nego i da budu komičari – da nasmeju druge, ali i da se smeju sebi samima. Taj humor dolazi sa iskustvom – rekao je Rafaele Mora.

On je objasnio da Trokadero u principu nema javne audicije, nego igrače angažuje po pozivu, a da, i kad i dođe do audicije, o novim članovima ne odlučuje samo uprava nego i trupa, čiji su zaštitni znak duge i mnogobrojne turneja, koje traže timski život i rad. Kako se juče čulo, Trokadero godišnje ima 168 predstava.

Robert Karter je, odgovarajući na novinarska pitanja, rekao da neki bivši članovi trupe, kao i igrači koji nisu uspeli da u nju uđu, pokušavaju da „kopiraju“ Trokadero, posebno u Latinskoj Americi, ali da nisu uspeli da postignu njegov originalni spoj i ravnotežu vrhunske igračke tehnike, komike i parodije. Karter je naglasio da to ne ide od ruke ni nekim vrhunskim imenima svetskog klasičnog baleta, koja na turnejama po Japanu, gde je to naročito popularno, bez uspeha pokušavaju da stanu u špic patike i obuku ženske kostime.

– Stvar je u tome što se mi nikad ne smejemo baletu, nego karakterima ličnosti u Baletu i Operi koje iz istorije vraćamo na scenu. Nikad se ne smejemo igri kao takvoj. Ovo što mi radimo nije samo šminka, ženski i muški kostimi. Rad u našoj trupi je iskustvo i izazov. Nigde na drugom mestu ne bismo imali mogućnost da igramo ženske i muške uloge, da igramo u starim i zaboravljenim baletima, da zasmejemo ljude. Naša tajna je u tome što nudimo drugačije pozorišno iskustvo, pa nemamo problem s krizom kroz koju prolaze druga pozorišta – poručili su članovi Trokadera od Monte Karla.

O ovoj trupi snimljen je dokumentarni film u režiji Bobija DŽoa Harta koji je krajem januara prikazan na Reviji filmova „Dani igre“ u Jugoslovenskoj kinoteci.

Od Čajkovskog do Glazunova

Na sceni Pozorišta na Terazijama večeras i sutra Trokadero od Monte Karla izvodi drugi čin iz „Labudovog jezera“ Petra Iljiča Čajkovskog, u koreografiji po Levu Ivanovu. Sledi zaboravljena koreografija Morisa Petipa iz 1886. sa ruske premijere baleta „Esmeralda“, inspirisanog romanom Viktora Igoa „Bogorodičina crkva u Parizu“ na muziku Čezara Punjija. „Rajmondino venčanje“ je tradicionalno konfuzan divertisman u dve slike, na muziku Aleksandra Glazunova, u koreografiji Morisa Petipa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari