foto (BETAPHOTO/MEDIJA CENTAR BEOGRAD)„Ne može se ići pred studente sa Karadžićevim crnim bajkama pod mišku!“, zaključuje na kraju svog teksta objavljenog prošle nedelje u Danasu Aleksandar Dikić.
I taj bi tekst potpisnica ovih redova koji slede, a tiču se lika i dela profesora Mila Lompara, inače njoj i njenoj generaciji jednom od omiljenijih tada mladih asistenata na katedri srpske književnosti Fililoškog fakulteta, takođe potpisala.
A profesor Lompar najpre je učestovao na predstavljanju najnovije knjige pesama osuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića „Crna bajka“ u Srpskoj književnoj zadruzi, a potom je bio jedan od govornika studentskog Vidovdanskog protesta.
On je, između ostalog, u svom obraćanju govorio o slobodi koja „ide u dva kraka – sloboda srpskog naroda van Srbije i sloboda naše države u odnosu sa drugima“.
Govoreći o slobodi srpskog naroda van Srbije, on je pomenuo odbranu suverenosti Republike Srpske, srpskog naroda u Crnoj Gori, srpska nacionalna prava u Hrvatskoj i Severnoj Makedoniji.
Ne znamo šta profesor misli o pravima naroda koji nisu Srbi na teritoriji Srbije.
Ali se i ovde slažemo sa Dikićevim predlogom da Karadžićevu knjigu Lompar & Co. predstave, na primer, u Novom Pazaru „onim istim studentima koji su pevali srpsku himnu, ogrtali se srpskim zastavama i odmenjivali pravoslavne kolege na blokadama za vreme vaskršnjih praznika. Neka im tamo objasne pomenuti akademici i profesori šta se to desilo 1993. ljudima iz njihovog zavičaja na teritoriji države čiji je predsednik bio Radovan Karadžić. Možda bi, pre nego što im pročitaju delove Karadžićeve ‘Crne bajke’, trebalo da im ispričaju krvavu bajku o njihovim saplemenicima i sunarodnicima, jer su žrtve bile građani iste države kao i oni, a stradali su na teritoriji druge države, države predsednika i vrhovnog komandanta čije im pesme sada preporučuju.“
Milo Lompar rođen je 19. aprila 1962. u Beogradu.
Ime je dobio po dedi poreklom iz sela pored Cetinja.
U svojoj studiji „Duh samoporicanja“, objavljenoj inače u čak deset izdanja, Lompar se bavi „razgradnjom srpskog kulturnog identiteta kroz paukovu mrežu ideologije jugoslovenstva i titoističkog komunizma“, stoji na Vikipediji.
Otud je kao uzorni lik nacionalno odgovornog intelektualaca njegov izbor Miloš Crnjanski.
Delo Crnjanskog predmet je njegovog doktorskog rada, a Lompar je već skoro 20 godina i predsednik piščeve Zadužbine.
Na početku višestranačja bio je član Srpske liberalne stranke čiji je prvi predsednik bio takođe jedan od njegovih uzora – profesor Nikola Milošević.
Bio je i član Političkog saveta Dveri, a krajem prošle godine osnovao je udruženje „Srpski glas“, nazvano po udruženju Dragiše Vasića, ideologa Ravnogorskog pokreta.
Kratko je bio i generalni direktor Politike.
Oženjen je Vesnom Lompar, takođe profesorkom Filološkog fakulteta na katedri za srpski jezik.
Imaju sina Rastka, istoričara.
Lompar na Filološkom fakultetu predaje Srpsku književnost 18. i 19. veka, predmet koji su studenti skraćeno zvali romantizam.
Slušati tumačenje „Tuge i opomene“ Branka Radičevića na njegovim predavanjima „red po red“ bilo je najbolje profesorovo izdanje i istinska privilegija studenata.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


