Premijera „Jurijevog kruga“ kompozitorke Dragane Jovanović (libreto Dragan Živadinov, adaptacija i prepev teksta na ruski jezik Jurij Baturin), teleportacijske svite za kamerni ansambl i elektroniku, te svojevrsne prethodnice za buduću operu „Zvezdani grad“, u izvođenju vokalno-instrumentalnog ansambla „MIR“ pod upravom Ivana Markovića i sa samom Draganom Jovanović za elektronikom, sve u Velikoj dvorani Doma omladine, uz svesrdno angažovanje ekipe izuzetnih slovenačkih umetnika (Dragan Živadinov – vektorijal, Miha Turšič – konstruktor bestežinskih okruženja, Dunja Zupančič – konstruktor digitalnih konstrukcija), prvorazredni je muzičko-vizuelni događaj u Beogradu, koji budi imaginaciju, podstiče na razmišljanje i na apsolutno fantazmagoričan način uspostavlja vašu ličnu vezu sa umetničkom zvučnom vizijom današnjice, uperene napred ka budućnosti.

Dakle, „Jurijev krug“ započinje senzualnim ritmom, prožetim glasovima-disajima, na gorivu izvesnog hip hop pogona, dok ansambl „MIR“ iskoračuje na scenu, da bi u ovako odista probranom izvođačkom sastavu, svako do isteka ovog jedinstvenog dela, prikazao svoju individualnu artističku energiju. U upravo zbiru ovakvih solističkih umeća ansambla „MIR“, plutajući kroz svemir glasova, postajete svesni da odavno nešto ovako nije ščepalo vašu pažnju, hraneći i uši i oko podjednako, pažljivo tvorećim slikama i zvucima. Lekoviti ljudski glasovi u obliku audio zapisa ovde, postoje međutim svuda oko vas, u prepletu svojih nezavisnosti, u svoj životnoj snazi, prožeti daškovima nesagledivog prostora sa kojim smo najednom u svojoj sićušnosti suočeni, ali u isti mah posredstvom tih stvarnih glasova i veliki, važni, stojeći pred uzbudljivom ekstatičnošću mnoštva slojeva ove opipljive, bliske, dirajuće muzike Dragane Jovanović. Bajkoliki predeli koje u izmeni sa vrvećim saopštavanjem donose glasovi izvanrednih pevača, sa specijalnim udelom pojca Dragoslava Pavla Aksentijevića među njima, čine da postajemo polagano svesni prave košnice meditacije, kroz koje nas čovekoljubivo vode inteligencija i emocija.

U svemiru budućnosti, kojeg kao da se neizvesno prisećamo, u tom vrhunskom blues baletu vasione, sve žešće razlamajućem, sa glasovima koji nadilaze vekove, i iako prastari i poznati, istovremeno delujući kao istinska sila modernizacije ovde, orkestar titra senzibilan, poput pravog vasionskog broda-organizma, noseći čitav događaj svojim živim postrojenjem zvukovlja. Gusto izatkano energetsko polje, usredsrediće se na finalni vrhunac svoje pobuđenosti, da se okonča u svitajućoj, spiritualnoj atmosferi, dok se moduli na velikom ekranu iza preokreću pred vašim očima i sve iščezava u mrmorenju, šapatu i dalekim odjecima, u smeru kretanja stalnog dosezanja onostranog, neimenovanog duhovnog s(r)edišta naših bića. Kontinuirana odiseja u svemiru, zaista. Jedva čekamo nastavak.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari