Maja Marić: Zbivanja u našem regionu prate se selektivno

Neposredna, pametna, duhovita skrenula je pažnju slušalaca na ono što radi u redakciji podkasta Cosmo (BHS) koji se emituje na nemačkom radiju WDR koji je deo jednog od tamošnja dva javna servisa – ARD koji objedinjuje radio i televiziju, drugi je ZDF koji je samo televizija.

Razvojem interneta Cosmo (BHS) postao je izuzetno slušan širom sveta. Imaju svoju internet stranu i živahnu fejsbuk stranu, a epizode se nalaze na svim vodećim svetskim podkast platformama kao što su ajtjuns, spotifaj i podcast.rs između ostalih.

U razgovoru za Danas Maja Marić govori o radiju, novinarstvu, životu u Nemačkoj, gastarbajterima nekad i sad, o zanimljivim kulturnim zbivanjima.

Podkast koji vodite Cosmo BHS jedan je od najslušanijih među našim ljudima u Evropi. Malo ljudi međutim zna da je Cosmo nasledio takođe slušanu emisiju WDR Radio Forum. Koliko je oblik podkasta promenio radio?

– Mislim da će većina mojih kolega koji su odrasli u radijskom programu reći da je njima podcast samo produžetak radija. Pogotovo jer se naš podcast i dalje pušta i na radijskom programu Cosmo radija, svakim radnim danom. Naše naslijeđe je zaista veliko – izrasli smo iz emisije za Jugoslavene, gastarbajtere, i postojimo već 55 godina. Ali smo, osim servisnih informacija, vrlo brzo postali dio informativnog programa i tako se medijski razvijali. Uvijek veoma aktualni i uvijek sa zastupljenošću sva tri jezika koja danas nosimo u imenu. Radio Forum stekao je brojnu publiku, ne samo u NJemačkoj, za vrijeme i nakon rata neovisnim, kritičkim i pouzdanim informacijama. I tako je i danas. Ime je promijenjeno jer naznakama jezika WDR, s programom COSMO, potvrđuje poštivanje raznovrsnosti kultura najvećih grupa useljenika. Cosmo emitira na njemačkom i 11 drugih jezika. Sada, kada smo i na podcast platformama, naš podcast dobiva vidljivost kakvu zaslužuje. Nismo više samo informativni polusatni program za useljenike, sada smo dostupni i svima izvan NJemačke koje zanimaju naše teme. Tako da imam osjećaj da nam je podcast dao veći domet, što se publike tiče, ali i opciju da dublje zaranjamo u teme jer sada cijeli podcast posvećujemo jednoj temi. Iako naše teme i dalje ostaju univerzalno one koje mislimo da našu publiku zanimaju.

U emisijama obrađujete različite teme iz politike, društva, života u Nemačkoj, kulture, kojim se kriterijumom vodite kad birate teme?

– Najkraće bi bilo reći da se bavimo svime onime što zanima naše slušatelje. Ali to bi bilo možda previše pojednostavljeno. Istina je da nije jednostavno snimati podcast koji izlazi praktički na svakodnevnoj bazi, i to podcast koji uvijek ima, pored reportera s istraženim činjenicama, i sugovornika koji odgovara temi koju obrađujemo. Teme su raznovrsne i tako planirane da u toku tjedna svatko od slušatelja može pronaći nešto za sebe. Pa tako imamo emisije koje su servisnog karaktera i koje donose informacije koje su praktične za čuti u novoj zemlji, na nekom stranom jeziku. Lakše je ponekad čuti koja prava imaju radnici u slučaju otkaza ili zašto trebate imati nekoliko osiguranja dok živite u NJemačkoj. Osim toga, bavimo se i njemačkom politikom, socijalnim promjenama, društvenim kretanjima, ponekad smo opušteniji pa raspravljamo i o društvenim fenomenima, gender temama, kulturnim događanjima, imamo i književni četvrtak jednom mjesečno, a tu su i intervjui sa zanimljivim ljudima koje snimamo i u video formatu. Zvuči kao jedan bosanski lonac ovako kad se navede sve odjednom, ali zapravo je to jedan vrlo životni miks svega onoga što jednog Hrvata, Srbina, Bosanca, može zanimati sada kada živi – u NJemačkoj.

Emisije koje vodite i uređujete osim što su dinamične, veoma su i duhovite kad to tema dozvoli, zanimljivo je bilo kad ste sa Sašom Bojićem analizirali Evrosong, kako vam to uspeva a da se nikad ne pređe granica dobrog ukusa?

– Drago mi je da netko prepoznaje naše napore da ostanemo u granicama. Moram reći da sam ja i privatno veliki obožavatelj podcasta i zato mi je jako bitno da zadržimo i spontanost i prirodnost u razmjeni informacija s kolegama. A humor tu jako pomaže. Infotainement, miks informacija i zabave, kakav mi snimamo, i kakav se može vidjeti na našem facebooku, sam po sebi je zabavan i za gledanje, ali i za snimanje. Saša Bojić je uz to iz „stare škole“ novinarstva i meni imponira to što mu mogu parirati u razgovorima i raspravama. Naravno, ima tu i same čiste novinarske prakse u kojoj naučiš da uvijek u pozadini glave imaš upaljenu nekakvu lampicu koja se zacrveni ako kreneš u nekom politički ili društveno neprihvatljivom smjeru… Novinarska etika i kodeks nisu šala u našem slučaju, a kao dio najvećeg javnog servisa WDR-a u okviru ARD-a, uvijek smo svjesni i pravne odgovornosti koju nosimo. Zvuči strašno ozbiljno kada to tako kažem, ali tek nakon godina rada i sama uočim koliko su mi neke stvari postale norma svaki put kad upalim mikrofon. I drago mi je da je tako.

Često se posvećujete temama iz našeg dela sveta, sada su aktuelni studentski i građanski protesti u Srbiji, pa Tompsonov koncert u Zagrebu, pa obeležavanje godišnjice genocida u Srebrenici, koliko, budući da u Nemačkoj živite, mediji u toj zemlji prate zbivanja u našem regionu, koliko i kako ih uopšte zanima?

– U njemačkim medijima, zbivanja u zemljama bivše Jugoslavije prate se selektivno i uglavnom u kontekstu većih političkih ili sigurnosnih tema, kao i kada se dotiču njemačkih ili europskih interesa. Brojni mediji, da sad ne izdvajam, objavljuju članke o unutrašnjim događanjima, ali ti izveštaji uglavnom ne ulaze u dubinu i fokusirani su na politički aspekt. Zapravo takav stav ide i u obrnutom smjeru – koliko se mediji na Zapadnom Balkanu zapravo dubinski bave njemačkom politikom, društvenim kretanjima? Ali ne smijemo zaboraviti da je NJemačka sve više „zemlja useljenika“ i nas sa Zapadnog Balkana je ovdje stvarno puno. Kada ubrojimo još i drugu i treću generaciju – ovakve teme i zbog toga ipak nikad ne prolaze ispod radara. Zato u našim podcastima dobiju ono što ne mogu ni čuti niti pročitati u njemačkim medijima – i to na jezicima koje razumiju.

Sami ste jednom rekli da pripadate novoj generaciji onih koji su došli u Nemačku, sa kakvim ste se izazovima suočili, odnosno koliko se recimo vaša i priče vaših sunarodnika koji su došli poslednjih godina razlikuju od gastarbajterskih priča iz nekih drugih vremena?

– Ja bih rekla dosta. Imala sam sreću da nisam za vrijeme rata morala otići iz Hrvatske tako da je moj odlazak bio dobrovoljan. Nisam morala ići ni trbuhom za kruhom. Moj odlazak je bio puno bliži današnjim digitalnim nomadima, ili expatima, koji odlaze u druge zemlje kako bi probali nešto drugačije, vidjeli nešto novo. Saznali više o sebi i vidjeli što mogu ponuditi svijetu. Moj odlazak je bio vrlo neodređen, nije bio tragičan niti je nužno konačan. Kao i mnogi moji vršnjaci, svjesna sam da u bilo kojem trenutku mogu ići negdje dalje. Ili natrag. Državljanstvo mi nitko ne može oduzeti pa me samim time moraju primiti natrag ako tako odlučim, zar ne? Šalu na stranu, mislim da svi mi koji smo otišli u ovo internet doba imamo i te kako lakši put od svih generacija koje su dolazile prije nas. Nemamo taj osjećaj izoliranosti, nisu nam daleko ni obitelj ni prijatelji koji su ostali u domovini, a osim čestih poziva, tu su i jeftine avionske linije kao i mnogo tjedana godišnjeg odmora.

Da li je iz vašeg, ili iskustva ljudi koje poznajete, Nemačka obećana zemlja?

– Teško je to reći. Postoji li uopće obećana zemlja? Ili je svaka ona u kojoj se osjećaš dobro i ostvareno – obećana? Mislim da NJemačka i dalje može ponuditi mnogo toga. Ja osobno uživam u osjećaju slobode koji ovdje imam od prvog dana. Ni na tren nisam imala osjećaj da se moram ukalupiti da bih bila prihvaćena. Nekome to ne znači ništa, ali meni je to bila baš velika stvar. Osim toga, meni je NJemačka dala opciju profesionalnog ostvarenja koje nisam ni sanjala u domovini. Da, ja jesam službeno radila u Hrvatskoj, ali način na koji se posao radio tamo i na koji se radi ovdje za mene je svjetlosnim godinama daleko. Imala sam sreće da sam došla i u fenomenalan tim pod vodstvom Nade Pester koji me prihvatio od samog starta i imam radne kolege koji podupiru jedni druge, a čak i samo to je već „obećana zemlja“ za mnoge ljude. Tako da, u mom slučaju, NJemačka je obećana zemlja u mnogim aspektima. Samo je nezgodno o tome razgovarati jer su sva iskustva duboko individualna i subjektivna pa se uvijek bojim da će netko dobiti krivi dojam i da ćemo opet završiti na onim narodnim šalama gdje se novci beru s drveća u NJemačkoj.

Koliko vidim kulturna ponuda koje stvaraju mlađe generacije ljudi sa ovih prostora u Nemačkoj veoma je bogata…

– Postoje brojni klubovi, udruženja, inicijative poput BKS književnog kluba u Berlinu ili nekih drugih kulturnjaka koja pozivaju umjetnike i umjetnice s prostora Zapadnog Balkana u NJemačku i pune koncertne sale od Minhena, preko Dortmunda do Berlina, bio to Božo Vrećo, Bajaga ili Gibonni. A onda imamo i niz mladih umjetnika porijeklom s naših prostora koji su apsolutne zvijezde u njemačkom pop-mainstreamu, jedan od njih je reper RIN odnosno Renato Šimunović, zatim glumac Edin Hasanović koji glumi u vrhunskim produkcijama, ima svoj nightshow na TV-u, a ne treba zaboraviti ni urbane balkanbeats-partije kojih ima po cijeloj NJemačkoj. Scena je to koju pratimo u našem Korzo izdanju podcasta gdje imamo novitete s urbane glazbene scene i kulture upravo kako bi sve to lakše pratili i naši slušatelji.

Lična karta

Kako biste se predstavili?

– Rodila se i odrasla u Slavonskom Brodu, diplomirala novinarstvo i hrvatski jezik na Sveučilištu u Zagrebu 2011. Do 2016. radila povremeno u Slavonskom Brodu na poslovima profesorice hrvatskog jezika i književnosti u nekoliko srednjih škola, te kao kolumnist za supermame.hr i index.hr (index mame rubrika). Selim sa obitelji u Keln, u NJemačku 2016, a tamo skrećem pažnju na sebe pisanjem osobnog bloga #misusovo. Nakon što su me tako zapazili, javljaju mi se iz redakcije Cosmo Radio Foruma za suradnju. Ostalo je povijest. Radim prvo kao online producent, zatim kao novinar, a na koncu i kao moderator našeg COSMO bosanski hrvatski srpski podcasta. Paralelno od 2021. snimam i podcast zabavnog karaktera Samo Bez Panike s co-moderatoricom Margaritom Tomić. U međuvremenu puno scrollam društvenim mrežama, čitam i galamim na vlastitu djecu.

Najzanimljivije epizode

Sa spiska epizoda koje se postavljaju od ponedeljka do petka, neke od najzanimljivijih objavljenih u poslednje vreme su: „Krivotvoreni suveniri – nešto za prijaviti?“, „Kada klupa postane nameštaj za komuniciranje“, „Superbogati u NJemačkoj i na Zapadnom Balkanu“, „Savez kolumnista Jugoslavije“, „Koncerti i bista za Vladu Divljana – Tvoj Korzo“