filip davidFoto: Mateja Stanisavljevic/ATAImages

Život i stvaralački opus Filipa Davida u znatnoj meri su indikativani i za poetičku i za političku poziciju ovdašnjih pisaca iz druge polovine prošlog i prvih decenija novog veka – kaže za Danas Mihajlo Pantić, povodom odlaska svog kolege i prijatelja,  jednog od najvažnijih i najangažovanijih književnika ovog našeg prostora, koji je preminuo danas u Beogradu, u 85. godini.

– Sa jedne strane, kada je reč o prirodi Davidovih pripovedaka i romana – izuzimajući „Kuću sećanja i zaborava” za koji je dobio Ninovu nagradu, i koji je prostorno i vremenski konkretizovan – preovlađuje utisak o ezoteričnosti pa i misticizmu fikcionalnog proznog govora. A sa druge strane, kada je reč o njegovom javnom delovanju, sa tekstovima delimično sabranim u knjigama eseja i knjizi prepiske sa Mirkom Kovačem, otkriva se neskriven, upravo naglašen društveni angažman – navodi Pantić.

Filip David je svojim knjigama čitaocima nudio izmaštanu, alegoričnu, paralelnu jezičku stvarnost, na tragu „hofmanovski” shvaćene „čiste fantastike”, a svojim društvenim angažmanom bio i ostao strog, upozoravajući kritičar vladajućih režima, od raspada Jugoslavije do danas. Pritom je često preuzimao ulogu organizatora zajedničkih istupa pisaca i drugih delatnika koji su imali slične stavove.

Prema rečima Pantića, tako je i njega pozvao na osnivački skup Nezavisnih pisaca u Sarajevu 1989. godine, kada se već naslućivao način na koji će se bivša velika država raspasti.

– I potom, uprkos daljoj eroziji vrednosti za koje se zalagao, nastavio da deluje u duhu svojih etičkih i intelektualnih opredeljenja. Susret te dve krajnosti, pisca koji je imaginativno istraživao oniričke predele, delovanje podsvesti, okultnosti, demonizma i dvojništva, i nepokolebljivog, angažovanog intelektualca, spremnog da neprestano ukazuje na društvene devijacije, obeležio je život Filipa Davida – ističe u svom sećanju Mihajlo Pantić.

Filip David (1940-2025) bio je jevrejsko-srpski književnik, esejista, dramturg, scenarista, dugogodišnji urednik Dramskog programa Televizije Beograd, redovni profesor dramaturgije na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu i član osnivač Udruženja za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju Adligat u okviru kojeg je skoro dve decenije aktivno pomagao stvaranje Muzeja knjige i putovanja i Muzeja srpske književnosti.

David je sa majkom tokom Drugog svetskog rata skrivao podno Fruške gore, dok je većina braće, sestara i rođaka njegovog oca stradala u logoru na Sajmištu i u Jasenovcu. Talenat za pisanje je pokazao još kao osnovac i srednjoškolac, dobivši već tada dvadesetak nagrada.

Diplomirao je jugoslovensku i svetsku književnost na Filološkom fakultetu i dramaturgiju na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu. Njegove pripovetke i romani su, između ostalih, nagrađene Andrićevom nagradom, BIGZ-ovom i Prosvetinom nagradom za knjigu godine.

Za roman „Kuća sećanja i zaborava“  2014. godine nagrađen je NIN-ovom nagradom, a filmovi na kojima je radio kao dramaturg, koscenarista ili scenarista, najviše sa rediteljem Goranom Paskaljevićem, osvajali su nagrade u Kanu, Veneciji, San Sebastijanu, Valjadolidu  i mnogim drugim svetskim festivalima.

Filip David je jedan od osnivača Nezavisnih pisaca (1989) i Beogradskog kruga (1990) – udruženja značajnih, nezavisnih intelektualaca. Bio je i jedan od utemeljivača nezavisne književne asocijacije Forum pisaca, a u Muzeju srpske književnosti formirao je zbirku sa svojom pisaćom mašinom, ličnim predmetima i knjigama sa posvetama.

Spada u najznačajnije intelektualce i književnike poslednjih decenija. Dela su mu prevođena na švedski, francuski, poljski, mađarski, italijanski, albanski, esperanto, makedonski, slvoenački, hebrejski, a njegove pripovetke se nalaze u dvadesetak antologija.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari