Nele Karajlić: Knjiga je snažnija od atomske bombe

* Pišete o jednom od najinteresantnijih, ali i najspornijih delova ovdašnje istorije, Drugom svetskom ratu. Kako ste se snalazili s istorijskim izvorima?

– O Drugom svjetskom ratu znamo mnogo, mnogo se toga pisalo i govorilo, snimani su filmovi, postavljane predstave, pisani romani. Pokušao sam da na njega bacim svjetlo iz posebnog ugla, iz ugla onih koji nisu bili na prvoj liniji fronta, daleko od ordenja i medalja, onih koji su okupaciju i teror doživjeli na najgori mogući način, preživljavajući taj period pod stalnim strahom da im je dan koji upravo prolazi ujedno i poslednji u životu. Pri tome, naravno, držao sam se svih onih istorijskih činjenica do kojih sam mogao da dođem, pa je u romanu, samo moja priča plod mašte, sve ostalo je tačno. Naravno, i za tu priču teško je dokazati da se nije dogodila.

* Značajan deo ove priče čine životi običnih malih ljudi. Mislite li da knjige poput vaše mogu da pomognu drugačijem poimanju istorije?

– Knjiga može da napravi čudo. Na njoj leže civilizacije, religije, filozofije. Jedna knjiga snažnija je od atomske bombe, ona je ta koja usmjerava ljudski rod na koju stranu ima namjeru da krene. Moj cilj nije bio da promijenim poimanje istorije, moj cilj je da oplemenim dušu čitaočevu, jednom emotivnom i osjećajnom pričom. Nije mi bio cilj da okrenem istoriju naopako, već da seciram ljudsku dušu, da joj pronađem zakonitosti po kojima se ona kreće u vremenu i prostoru.

* Koliko pisanje istorijske fikcije poput ove može da doprinese suočavanju sa prošlošću i njenim demonima bez obzira na ideološke predznake?

– Nemam problema sa ideološkim predznacima. Sve ono što pripada mojoj istoriji smatram svojim, bez obzira na kojoj su ideološkoj strani moji junaci bili. Ukoliko čovjek zaista želi da se suoči sa prošlošću, neophodno je da samoga sebe očisti od ideoloških strasti. Srbi su u Drugome svjetskom ratu imali jedan stravičan lokalni građanski rat između četnika i partizana. Vrijeme je da svi na taj rat počnemo da gledamo hladne glave bez teških riječi i pjene u ustima. Istorija je egzaktna nauka, baš koliko i matematika. Ako nas ne uzbuđuje to što su dva i dva četiri, ne bi trebalo da nas uzbudi i to zašto su partizani pobijedili u Drugome ratu, već da nađemo razloge toj pobjedi.

* Drugi deo vaše trilogije trenutno je jedan od najtraženijih naslova na Sajmu?

– Očigledno je da su čitaoci u mome štivu pronašli neka osjećanja koja su ih pobudila, prodrmala, učinila sretnijim. Sretan sam kad čujem njihove komentare, kad vidim koliko su ozbiljno shvatili mene kao pisca. Naravno, bio bih najsretniji kad bih znao da će tu istu knjigu čitati za sto, dvesta godina, jer je samo vrijeme ozbiljan kritičar.

* Mogu li čitaoci uskoro očekivati i završni deo „Solunske 28“?

– Treći dio Solunske još se nije ni začeo. To bi, po prirodi stvari, trebalo da bude poslednja decenija dvadesetoga vijeka, i sve ono kroz šta smo prolazili 1990-ih, ratovi, sankcije, bombardovanje, tranzicija, kriminal… naravno, i u ovoj knjizi istorija će biti samo ambijent u kome ću se baviti dušama mojih junaka. Radni naslov je O seksu, drogi i rokenrolu.