
Prvi put u Nemačkoj galerija Kunsthalle Munchen izlaže tapiserije koje su nastale u pariskoj „Manufacture“ (atelje za tkanje, tkačka radionica) prema skicama prominentnih umetnika 20. i 21. veka – među njima Anri Matisa, Pabla Pikasa, Le Korbizijea, Huan Miroa i Luize Buržoa.
Na primerima mnogih zidnih tkanina (tapiserija i goblena) velikih formata, ova izložba spaja vremenske lukove od kraja Prvog svetskog rata do današnjeg vremena.
Izložba prezentuje jedan gotovo nepoznati aspekt stvaralaštva modernih umetnika svetske slave: na temeljima stotinama godina stare tehnike tkanja, umetnost tapiserije se preobrazila u umetnost koju je potrebno iznova interpretirati.
Pod Ludvigom XIV (1638-1715) osnovana je Manufacture, kao i druge radionice tkanja i nastale su ne samo tapiserije, već i nameštaj (mobilijar), kao i podni tepisi izvanrednog kvaliteta, koji se mogu na ovoj izložbi videti.
U uskoj saradnji sa ateljeima za tkanje u manufakturama do danas nastaju unikatna dela, možda i remek-dela od tekstila koje su plodni spoj umetničke imaginacije i manuelne virtuoznosti. Pri tome su ostale primenjene stare tehnike ispredanja konca, bojenja, kao i tkanja i splitanja u čvorove. Od umetničke skice (mustre) produkcija velike tapiserije iziskuje i podrazumeva hiljade koraka.
Na ovoj izložbi počinje se tapiserijama nastalim posle Prvog svetskog rata kao što su Žorž Devalije (1861 – 1950), „Francuska 1918“ iz 1936, koja tematizuje sudbinu nacije za vreme rata. Druga je monumentalna triptih tapiserija Edmunda Jarsa (1846 – 1921) naslovljen „Pirineji“ iz 1924. koja je posvećena lepoti domovine.
Naredno poglavlje je posvećeno Žanu Lirsa (1892 – 1966), koji je 1930-ih godina važio za obnovitelja tapiserija. On je propagirao pomirenje sa karakterističnim odlikama tekstila kao medijuma, nastojeći na redukovanoj paleti boja, pojednostavljenim formama i dekorativnom jeziku, koji je emancipovan od slikarstva.
U sledećem odeljku izložbe tematizovana je uloga tapiserija u Drugom svetskom ratu.
Od strane Joahima fon Ribentropa i Hermana Geringa u nalog dati projekti na izradi monumentalnih tapiserija svedoče o suludoj grandomaniji nacionalsocijalista. Tako je kao svedočanstvo te istorijske epizode ostalo nedovršeno delo „Zemaljska kugla“ (1941-44), koja je trebalo da bude površine 72 kvadratna metra.
Završetkom Drugog svetskog rata počinje za „Manufakturen“ vreme saradnje sa renomiranim umetnicima i velikim majstorima kao što su Anri Matis (1869 – 1954), Pablo Pikaso (1881 – 1973), Sonja Delani (1885 – 1979) ili Huan Miro (1893 – 1983), koji tehnici tapiserije pomažu da se izdigne iz ravni upotrebnog objekta u ravan umetničkog dela. Završetak izložbe predstavljaju tapiserije koje su produkt digitalne ili fotorealističke produkcije.
Izložba otvorena početkom decembra traje do 8. marta naredne godine.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


