Iranski reditelj Džafar Panahi je dvadesetogodišnju zabranu rada na filmu izazvao tako što je u tajnosti sarađivao na režiji dela „Spuštena zavesa“, višeslojnog prikaza kako restrikcija njegovog rada dovodi do depresije i do pomisli na samoubistvo.
Ovaj film se nalazi u takmičarskoj konkurenciji Berlinala, ali Panahija nije bilo na crvenom tepihu, iako su organizatori saopštili da je nemačka vlada tražila dozvolu da mu bude omogućeno da putuje.
Njegov kolega i koreditelj Kambozija Partov prisustvovao je konferenciji za novinare zajedno sa glumicom Marijam Mogadam, ali nisu želeli mnogo da komentarišu potencijalne posledice.
„Do sada se ništa nije desilo. Ne znamo kakva nas budućnost čeka“, rekao je Partov, dok je Mogadamova priznala da je znala da postoji izvesna doza rizika ako se učestvuje u projektu sa Panahijem. Njegova ostvarenja u kojima se bavi ženskim pravima u Iranu, i njegova podrška opoziciji, dovela ga je na metu vlasti. Pre dve godine mu je zabranjeno da se 20 godina bavi filmskim stvaralaštvom i dobio je šest godina zatvora zbog „propagande protiv sistema“, mada je u kućnom pritvoru.
Magadamova, koja ima švedsko i iransko državljanstvo, kaže da će pokušati da i dalje putuje u Iran, gde joj je porodica. „Nisam ja jedina koja će preuzeti rizik“, rekla je glumica.
„Spuštena zavesa“ je drugi Panahijev film kojeg je napravio uprkos zabrani i ostaje da se vidi da li će ovaj 52-godišnji reditelj biti kažnjen zbog filma koji je privukao izuzetnu pažnju na Berlinalu. Njegovo prethodno ostvarenje „Ovo nije film“, iz 2011. godine, prošvercovano je iz zemlje na USB stiku, sakrivenom unutar kolača.
„Spuštene zavese“ se dešava u jednoj praznoj vili, najverovatnije pored Kaspijskog mora. U nju dolazi čovek sa psom, koji zamračuje prozore i tako se izoluje od spoljašnjeg sveta kako bi svakog sprečio da vidi šta se unutra dešava. Kada pas slučajno uključi televizor vidimo prilog o ubijanju pasa-lutalica, što objašnjava zašto je pas prokrijumčaren u vilu. U kasnijem razvoju filma pojavljuje se i sam Panahi, mogu se videti i posteri njegovih ranijih filmova, što sve predstavlja alegoriju na rediteljev život u kućnom pritvoru i nemogućnost da radi. Kada ga vidimo kako šeta ka moru, to predstavlja referencu na razmišljanje o samoubistvu.
„On ne razmišlja stalno o samoubistvu, jer onda ne bi ni mogao da snima film. Ali, kada bih sebe zamislio u sličnoj situaciji, sigurno bih počeo da razmišljam i o toj opciji“, kaže Kambozija Partovi.
Ovacije za „Gloriju“
Berlin – Čileanska drama „Glorija“ izazvala je ovacije na projekciji, i epitet prvog hita posle serije promašaja. Reč je o dirljivoj priči o sredovečnoj ženi koja traži ljubav i avanturu u današnjem Santijagu. Ne bez razloga ovaj lik se poredi sa Vudijem Alenom i njegovim pričama o odnosima, i sa Meril Strip, čiji kvalitet glume donosi Paulina Garsija. Reditelj Sebastijan Lelio je inspiraciju pronašao u životu svoje majke i njene generacije, koja je retko pod lupom filmske industrije opsednute mladima. Sam reditelj svoju glavnu junakinju poredi sa likom boksera Rokija Balboe – „Život je udara i obara, ali ona uspeva da ustane još jednom i krene napred uzdignute glave“.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


