Bil Hejs, Amerikanac čija su iskušenja u turskom zatvoru postala osnova za čuveni film „Ponoćni ekspres“ (1978), nedavno se vratio u Tursku kako bi pokušao da, makar delom, ispravi štetu koju je film naneo ovoj zemlji u inostranstvu. Kad je 1970. uhvaćen na istanbulskom aerodromu, u pokušaju da prošvercije hašiš, Hajes je imao 23 godine.

Bil Hejs, Amerikanac čija su iskušenja u turskom zatvoru postala osnova za čuveni film „Ponoćni ekspres“ (1978), nedavno se vratio u Tursku kako bi pokušao da, makar delom, ispravi štetu koju je film naneo ovoj zemlji u inostranstvu. Kad je 1970. uhvaćen na istanbulskom aerodromu, u pokušaju da prošvercije hašiš, Hajes je imao 23 godine. Osuđen je na 30 godina zatvora. Njemu je potom uspelo da pobegne iz zatvora, a knjiga koju je napisao o iskustvima svog utamničenja, postala je osnova za scenario Olivera Stouna, po kome je Alen Parker režirao film „Ponoćni ekspres“, koji je dobio dva Oskara.

„Tovar 200“ pun brutalnosti, kritikuju ga i političari

Film „Tovar 200“, beskompromisna priča o silovanju, ubistvu, otmici i psihološkom maltretiranju, stigao je u ruske bioskope uz jednoglasnu kritiku medija i političara. Priča je smeštena u 1984, a bazirana je na istinitom događaju – otmica lepe kćerke provincijskog lidera. U filmu se mogu videti brutalne scene silovanja devojke flašom votke, egzekucije čoveka za ubistvo koje nije počinio, kao i najjezivija scena kad pijanac biva prinuđen da siluje devojku koja je vezana za krevet u kome se nalazi telo druge žene, u stanju raspadanja. Reditelj filma, Aleksej Balabanov poznat je u Rusiji po kultnom gangsterskom filmu „Brat“, ali ga pamte i po jednom polupornografskom ostvarenju – „O čudacima i ljudima“. Nacionalna televizija najavila je da neće prikazati film, a političari su ga osudili zato što kod ljudi uništava nostalgiju za dobrim danima pod komunističkim režimom. Reditelj Balabanov brani, pak, svoj film rečima da je u pitanju refleksija na temu šta se ljudima dešava u svetu koji ne priznaje boga.

Posle tri decenije, Hejs je došao u Istanbul na međunarodnu konferenciju o bezbednosti, i priznao da slika Turske i ljudi iz ove zemlje, koja je prikazana u filmu, „nije pravična prema njima niti ima veze sa njegovim iskustvom“. „Nisam pisao scenario, niti režirao film, ali moram da prihvatim svoj deo odgovornosti za štetu koja je učinjena. Oduvek sam želeo da se vratim u Istanbul i ’ispeglam’ štetu koju je ’Ponoćni ekspres’ izazvao“, rekao je Hejes kome je zabrana ulaska u Tursku privremeno skinuta.
Film „Ponoćni ekspres“ opisuje užase turskih zatvora sa scenama silovanja i torture. Ovo ostvarenje je u Turskoj proglašeno za rasističko jer svaki lokalni lik, bez razlike, prikazuje kao zločinca. Iako je tortura bila i te kako prisutna u turskim zatvorima tokom 70-ih, Oliver Stoun je bio kritikovan zato što je sebi dao isuviše slobode prilikom pisanja scenarija, u odnosu na Hajesovu knjigu. „Ponoćni ekspres“ dugo vremena bio je zabranjen za prikazivanje u Turskoj, jedino je tokom 90-ih godina prošlog veka mogao da se vidi na televiziji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari