Niko u Rusiji ne spori da je Nikolaj Cisharidze najbolji među baletskim igračima, ali njemu to nije dovoljno pa bi hteo da bude i najbolji među umetničkim rukovodiocima, pa i najbolji među direktorima. Pozorište nije dužno da da objašnjenje tog čina, ali izgleda da je upravo zato Nikolaj Cisharidze 1. jula ove godine dobio otkaz, i kao igrač i kao pedagog, u nadaleko čuvenom moskovskom Boljšom teatru.
Samo tri dana kasnije, iz izvora koji su želeli da ostanu anonimni, ruski mediji su objavili da je primabalerina Boljšog, inače česta gošća Beograda, Svetlana Zaharova optužila rukovodstvo svoje kuće da joj radi o umetničkoj glavi jer je tradicija grubo prekinuta, pa ona kao primabalerina neće igrati u prvoj od čak šest postava, inače takođe spornog, baleta „Onjegin“, dakle, ne na premijeri, već u drugoj izvedbi. Zaharova je zato otkazala svoj nastup sasvim i nestala iz Moskve. Generalni direktor Boljšog teatra Nikolaj Iksanov nadživeo je na toj funkciji otpuštenog Cisharidzea samo devet dana, a uvredu navodno nanetu Zaharovoj ni toliko. Prekjuče je smenjen. Na njegovo mesto Ministarstvo kulture Ruske Federacije postavilo je Vladimira Urina, dosadašnjeg direktora Muzičkog teatra Stanislavskog i Nemiroviča-Dančenko.
Poznata operska umetnica iz Boljšog teatra Ana Netrebko izjavila je, kako prenosi list Komersant, da bi u ovom pozorištu „trebalo otpustiti sve i sve promeniti od glave do pete“, a specijalni predstavnik predsednika Rusije za međunarodnu kulturnu saradnju Mihail Švidko, koji je takođe bio predmet oštrog Cusharidzeovog jezika, odlučno je zaključio da Vladimir Urin može u Boljšoj da vrati Cisharidzea samo ako je tamo došao radi samoubistva. „Ali kod Urina nisam primetio takve suicidalne sklonosti.“
Švidko u intervjuu Komersantu tvrdi da Boljšoj funkcioniše ne može biti bolje, i finansijski i na svaki drugi način, da je pod 13-godišnjim rukovodstvom Iksanova dobio novu scenu i rekonstruisao istorijsku, ali priznaje da se u pozorištu, a naročito u Boljšom, zahtevaju posebni odnosi sa umetnicima. Kakvi? E na to pitanje Švidko daje neočekivan odgovor citatom: „Kad su Jurija Nikolajeviča Grigorova pitali kojoj formi upravljanja on daje prednost u pozorištu – monarhiji ili ustavnoj monarhiji – on je odgovorio – tiraniji. Pozorište nije institucija kojom može upravljati sindikat, tako da su svi razgovori o kolektivnom ugovoru mili i umesni, ali ako govorimo o stvaralaštvu, tu se odlučuje na drugi način.“
A baletski igrači u Boljšom teatru su 2008. godine osnovali sindikat (postoje čak dva – u drugom dominira tehničko osoblje). Da im reši probleme u kojima su oni jedni drugima i saveznici i neprijatelji. Naime, baletskih igrača u Rusiji i u samom Boljšom ima mnogo, te je i domaća konkurencija bespoštedna. A tržište se još i internacionalizuje. Za list Izvestije to otvoreno opisuje solista petrogradskog Marinskog pozorišta Anatolij Korsakov: „Trupa se omalovažava, dolaze novi ljudi. To je normalan proces. Ali kad je bio Vazijev (raniji direktor – prim. R.Ć.), to su bili ljudi iz Akademije ruskog baleta, s ruskim duhom, školom, tradicijom. Sada je kod nas trupa internacionalna – ima i Korejaca, i Engleza. Oni ne igraju vodeće uloge, ali svejedno to ne razumem, za male uloge ima dosta i naših umetnika.“ Solista Korsakov kaže da je sam poslednji put nastupao 31. maja, a sledeći mu je nastup 11. jula. „Tako se nalazim na prinudnom odmoru: posla nema.“
Savez profesionalnih sindikata Rusije ponudio je kolegama iz Boljšog pomoć oko kolektivnog ugovora, jer, citiraju ih Izvestija, može se dogoditi da se i tako veliki umetnik kao što je Cisharidze ne uklapa u koncepciju rukovodioca, ali neka procedura i osiguranje mora da postoji.
Bacanje kiseline u lice konkurenciji
Kako se ove savezničko-konkurentske stvari rešavaju među umetnicima pokazali su planetarno poznati skandali u Boljšom od kojih je poslednji bio navodno naručeno bacanje kiseline u lice umetničkom rukovodiocu baleta Sergeju Filinu zato što je navodno ucenjivao talentovanu mladu balerinu Anželinu Voroncovu, simpatiju svog kolege Pavela Dmitričenka i učenicu Nikolaja Cisharidzea – ulogu u „Labudovom jezeru“ dobiće samo ako napusti učitelja. Odbila je. Savezničko-konkurentski čvor se preslikao i na sindikat. Najpre je predsednik sindikata bio njegov osnivač Sergej Filin, ali kad je postao umetnički rukovodilac, neke su kolege smatrale da je u sukobu interesa, pa ga je zamenio već pomenuti Pavel Dmitričenko, ali je on priveden zbog sumnje da nije baš nevin u slučaju bacanja kiseline u lice Filinu, koji se još oporavlja u Nemačkoj.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


