Izložba „Free Sugar“, crnogorske umetnice Milene Jovićević, u Galeriji Arte privukla je veliku pažnju posetilaca ne samo zato što su na njoj mogle da se konzumiraju ukusne lizalice u vidu nabildovanih muškaraca, nego pre svega zbog njenog provokativnog koncepta, u kojem je svakako svoje bitno mesto, pa i funkciju, imalo i narečeno posluženje.
Jovićevićeva, koja radi na Fakultetu likovne umjetnosti na Cetinju, ovim svojim nastupom pred beogradskom publikom prezentovala je zapravo svoj doktorski umetnički projekat na temu Fenomena konzumerizma i pojma tela u u likovnoj umetnosti 19 i 20. veka. Srce izložbe čini skulptura u vidu stonog fudbala gde su glavni akteri igre dva tima žena: tradicionalno odevenih i zabrađenih maramama s jedne, i razgolićenih izraženih oblina s druge strane. U razgovoru za Danas pitamo Milenu Jovićević šta je suština koncepta ove izložbe i zašto je, na neki način, preokrenula uobičajene uloge polova. Muškarci su pretvoreni u objekte zadovoljstva – lizalice, a žene dele megdan u fudbalu?
– „Free Sugar“ istražuje tijelo u potrošačkom društvu, tijelo kao objekat, tijelo kao sociološku konstrukciju. To je neiscrpna tema, uvijek aktuelna. U tu priču o tijelu upletena je i priča o muško-ženskim odnosima. Centralni rad koji nosi glavnu ideju upravo je taj predimenzionirani stoni fudbal, skulptura realizovana u staklu, poliesteru i metalu. Mjesto igrača imamo igračice. Jedan tim čine figure polunagih žena izraženih oblina od silikona. Drugi, figure „tradicionalnih“ žena sa maramama na glavi, u dugačkim suknjama. Rad problematizuje različite stereotipe o ženi. Upućuje na ženu svedenu na određenu funkciju i na žensko tijelo svedeno na objekat. Riječ je zapravo dva stereotipa. Jedan personifikuje seksualni užitak a drugi simbolizuje vjernost i dom. Muškarac nije fizički prisutan ali on je taj koji igra?
Koji tim onda „pobeđuje“?
– One igraju mušku igru i pod muškim pravilima. Muškarac je taj koji manipuliše. Prisvajanje stonog fudbala, popularne muške igre (intimnije varijante pravog fudbala) i stavljanje te igre u novi kontekst poslužilo mi je kao preispitivanje usađenih predstava o ženi. Birajući dva ekstremna prikaza ženskog, od kojih se jedan odnosi na privatni prostor muškarca – „krevet“, a drugi – „topli dom“, nastojim da stvorim apsurdnu situaciju sukobljavanja. Ovde su igračice zaustavljene u pokretu. Nema pobjednika ni gubitnika. Ova igra je unaprijed izgubljena. Nema ni potrebe za njenim početkom. One su spremne za igru, na broju su, unificirane su. Njihov dres nema imena. Njihova igra je besmislena. Možda treba sačekati da zaigraju na nekom „drugom terenu“.
Koliko je ovakav koncept izložbe povezan s podnebljem Crne Gore, za koju postoji uvreženo mišljenje u vezi sa muškom dominacijom i, u izvesnom smislu, skrajnutim položajem žene?
– Koncept je jednako povezan sa podnebljem Crne Gore koliko i sa podnebljem Srbije, Grčke, Italije? Žene danas imaju naizgled važne funkcije, međutim sve one najvećim dijelom servisiraju različite prostore muškarca. Prava moć je u njegovim rukama. Koncept izložbe je vezan za Crnu Goru jer sam ja iz Crne Gore. Ta slika – Crna Gora – nekad, u kojoj „vjerna“, odana supruga hoda u crnini od glave do pete više od pola svog života (zbog smrti muža, brata, svekra?.), sad je zamijenjena slikom lutkica kojima glava služi za ukras. Ne znam što je gore?
Koju funkciju imaju odabrani citati iz svetih knjiga i tekstova?
– Citati iz Biblije su isključivo oni segmenti koji upozoravaju ženu na poslušnost mužu, čak je upozoravaju da mora da se boji muža? Citati su u katalogu dodatak video animaciji koji tretira legendu o postanku čovjeka i „čovječice Eve“. Čitava priča o prvom čovjeku je obesmišljena na samom početku kad Adama rađa žena (tj. Adam izlazi iz utrobe Kurbeove slike „Porijeklo svijeta“). Nakon što ga je rodila žena on stvara ostala bića sadeći svoja rebra, jedno po jedno u zemlju. Na kraju uništava sve što je stvorio i vješa se. Samo djetelina s četiri lista (koju je nosio mjesto smokvinog lista) preživljava ovaj masakr?
Svi crteži su rađeni isključivo u programu za crtanje I-phona. Tako ozbiljna tema realizovana je crtanjem po ekranu telefona i sve liči na neku zbunjujuću video igricu?
Ima li nade za Adama u nekom vašem budućem projektu?
U sljedećem radu moram vaskrsnuti Adama koji je pomiren sa ženom u sebi. Lijepo kaže Mihail Epštejn u knjizi „Filozofija tela“: „I najmuževniji muškarac je pred Tvorcem – žena. A pred pokornom, prianjajućom materijom je i najženstvenija žena – muškarac. U suštini, postoje samo različiti stepeni ženstvenosti i muževnosti između dve krajnosti: materije i Tvorca“.
For free
Na pitanje zbog čega je odabrala naslov „Free Sugar“ Milena Jovićević objašnjava da se njena prethodna izložba koja se bavila gorkim aktuelnim temama zvala „Sugar Free“, a da je najnovija ponela naslov „Free Sugar“ jer se uz nju dobija torzo bildera od šećera, koji može da se liže „for free“
Muškost pretopljena u šećer
„Nasuprot figurama u stonom fudbalu koje su prozirno rozikaste od poliestera, a djeluju kao lizalice, prave lizalice su u formi muških tijela. Muški nabildovani torzo uhvaćen u grču borbe ili divljenja nad sopstvenim tijelom pretvoren je u lizalicu? Previše je ženskih tijela: lizalica, lutkica, duplerica, slagalica? Da vidimo kako izgleda muškost pretopljena u šećer,“ kaže Milena Jovićević.
Ne isplati se praviti jestivu umetnost
O reakcijama publike na lizalice Milena Jovićević kaže da su bile različite, „što je dobro“. „Nekome su one suvišne, nekome vrlo zabavne i provokativne?Najbolji momenat je bio kad su lizalice počele da se tope i cijede i na kraju da padaju po podu galerije? Ne isplati se praviti jestive umjetničke radove“, kaže ona.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.