Rajko Grlić: HDZ vrti svoj glavni film u Puli 1Foto: Imdb

Premijeri je prisustvovala i predsednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, koja je, kako većina medija navodi, oduševljena filmom. Filmski kritičar Jurica Pavičić je suprotno tome detaljno i znalački opservirao „Generala“ podsetivši najpre da je ovo ostvarenje pripremano deset godina, da obuhvata barem stočlanu glumačku postavu, da su u njega uloženi veliki novci a da je uprkos svemu tome rezultat „politički i istorijski nepošten“ film.

„‘General’ povijesno i politički nije pošten film. Onaj tko bi po ‘Generalu’ sudio, zaključio bi da ni jedan hrvatski vojnik nikad nije ubio civila ni zarobljenika. Da u ratu nije stradala nijedna srpska kuća ni pravoslavna crkva. Dok srpski vojnici Hrvatima režu vratove i kopaju oči (što i jesu, nerijetko), Hrvati ‘paze da ne zaprljaju uniformu’. Zarobljenike ne muče induktorskim telefonima, nego dugim političkim prodikama“, kaže Pavičić. On takođe navodi da film o Anti Gotovini nema niti jednu scenu iz Legije stranaca, kao ni „bjega, uhićenja, osude i oslobađajuće presude“. „Nema brijunskog sastanka ni srpskih žrtava. Umjesto avanturista i alfa mužjaka, dobili smo dosadnjakovića bez grijeha“, konstatuje između ostalog Pavičić.

Filmski kritičar Milan Vlajčić, koji je pročitao kritiku svog kolege koga izuzetno ceni, kaže za Danas da film „General“ nije gledao ali da iz Pavičićeve kritike može da nasluti o kakvom tipu ostvarenja je reč.

– Nisam gledao „Generala“ reditelja Antuna Vrdoljaka, ali, sudeći prema pisanju kritičara zagrebačkog Jutarnjeg lista Jurice Pavičića, koji je poslednjih godina najuticajniji i najbolji filmski kritičar na prostorima nekadašnje nam domovine, film je očekivani debakl. I šta je tu sada sporno? Ništa. „General“ je postavljen kao državni projekt, vidim iz tamošnjih medija da je i Kolinda pustila suzu. Državni projekti i u vremenima pre rastura najčešće su bili u estetskom smislu ispod podnošljivog nivoa, bljutavi i na ivici sramote (setimo se Bulajićevog „Velikog transporta“). Sva sreća da na ovim prostorima ipak nastaju nezavisni autorski projekti (poput „Tereta“, „Poslednjeg Srbina u Hrvatskoj“, svih filmova legendarnog Želimira Žilnika). Znam da su spremljeni projekti o srpskim „junacima“, Draži, Mladiću, Karadžiću. Ozbiljnim autorima je nepotrebna lekcija o hrvatskom junaku Gotovini – smatra Milan Vlajčić.

Reditelj i scenarista Rajko Grlić napominje da nije gledao film ali da sluti da je reč o propagandnom projektu države i to lošem.

– Ne znam što da vam kažem. Nisam vidio film, a očito spada u propagandne filmove o kojima čovjek nema puna šta reć. HDZ je vodeća partija u Hrvatskoj koja je preuzela festival u Puli i vrti svoj glavni film u koji je utrošila tri milijuna eura. To je nacionalistička politika koju ona propagira i tu se nema šta puno dodat. Svaka politička partija na vlasti hoće da joj ogledalo priča priču koju ona želi. Prema kritikama, izgleda da je to jedan neuspješan propagandni film – kaže Rajko Grlić.

– Primer filma o čoveku po imenu Ante Gotovina nam pokazuje da se i posle bitke može postati general – kaže za Danas reditelj Radoš Bajić povodom premijere „Generala“ u Puli i nastavlja – Jasno je da se radi o pranju skorašnje krajnje problematične nacionalne istorije koje su, koliko vidim, prepoznali i tamošnji mediji, ali koje u Hrvatskoj ima status prvorazrednog državnog projekta. Daleko bilo da amnestiram bilo čiji zločin – ali, dok su gotovo svi srpski generali čamili i čame po evropskim kazamatima pod jednobraznim optužbama kolektivne krivice, ličnosti krajnje sumnjivih biografija i osvedočenih nedela u Hrvatskoj se slave kao heroji. To nema nikakve veze ni sa istinom ni sa filmskom umetnošću – poručuje Radoš Bajić.

Umetnički direktor Pulskog filmskog festivala Zlatko Vidačković je bio izričit u tome da ne želi da daje bilo kakve komentare na film „General“ i da se čeka subota i mišljenje žirija.

– Žiri to gleda i vijeća. Ja stvarno ne mogu komentirati nijedan film. Festival mora ostati nepristan. Preko žirija će festival dati svoj sud.

Na insistiranje Danasa da objasni zašto su uvrstili film „General“ u svoj program, Vidačković kaže da festival prosto prikazuje ostvarenja hrvatske kinematografije.

– Svi filmovi u Areni su oni koje uradila hrvatska kinematografija i mi ih samo prikazujemo. Ne želim ih komentirati, to je na reditelju i na HAVC-u koji je odobrio snimanje tog filma. Dalibor Matanić je bio povjerenik koji je odobrio scenarij zajedno sa Brankom Šmitom a nama je to samo došlo na kraju da mi to prikažemo.

Upitan da li to znači da su morali da prikažu ovaj film i da li je možda ugrožena autonomija Festivala, naš sagovornik odgovara odrično.

– Ne moramo ništa ali naravno da ćemo pustiti hrvatske filmove. Sve filmove koje je HAVC finansirao smo stavili u program. Ali mi imamo i posve drugačije filmove kao što je „Poslednji Srbin u Hrvatskoj“ ili „Dnevnik Dijane Budisavljević“.

Vidačković tvrdi da zbog gužve od posla nije još uvek pročitao kritiku Jurice Pavičića i da će je, kao i sve ostale, pročitati nakon festivala, kao i da ova smotra drži do kritičkog promišljanja sedme umetnosti

– Pulski festival je uvek bio za to da se raspravlja, da se pišu kritike. U Areni na sam film nije bila nijedna negativna reakcija. Svi su aplaudirali i to je tako prošlo. Bilo je pet hiljada ljudi. Arena je bila puna – kaže Zlatko Vidačković, zamoljen da za Danas dočara deo atmosfere na premijeri „Generala“ u Puli.

Daleko od „Sutjeske“ i „Vrhova Zelengore“

Pavičić u svom tekstu iznosi i zanimljivu opservaciju kada govori o tome da su pripreme za film bile toliko opsežne da su mnogi očekivali da će biti u rangu partizanskih epopeja snimanih sedamdesetih godina prošlog veka.

„Kad se Vrdoljakov film pripremao i snimao, mnogi su pisali i držali kako će ‘General’ biti ekvivalent partizanskim epopejama iz 70-ih, skupim filmovima koji su nastajali onda kad i zato što se tadašnji sistem – kao i sadašnji – suočio s krizom legitimiteta. Treba odmah reći, ta usporedba nije dobra. U nekoj usporednoj kronologiji, Vrdoljakov ‘General’ nije film iz 1973. ili 1976., nego film iz 1947. NJemu pandan nisu ‘Sutjeska’ i ‘Vrhovi Zelengore’, nego staljinistički filmovi u kojima Staljin dodirom ruke popravlja traktor, a mudre pravorijeke izriču brkati komesari partije. To je točka na povijesnoj lenti na koju je s ‘Generalom’ pristigao domaći film“, navodi Pavičić.

Kada ćemo prestati da se mrzimo?

Milan Špiček, novinar i filmski kritičar, kaže da još nije pogledao film „General“ i jedino što može zasad da kaže jeste da se naglas upita kada ćemo prestati da se mrzimo.

– Kada ćemo se setiti da postoji tolerancija, kada ćemo se setiti da smo živeli zajedno, kada ćemo zakopati već jedanput tu sekiru? Sa naše strane, sa strane srpske kinematografije, ja ne znam nijedan film, a bavim se filmom barem 40 godina, u kom su strelice bile upućene ka ljudima u Hrvatskoj – konstatuje Milan Špiček.

Povezani tekstovi