Nakon nobelovaca Mo Jena i Žezea Saramaga, Lagunin književni klub je u petak razgovarao o britanskom piscu Edvardu Raderfurdu. Njegov dvotomni roman „Ruska“ govori o 1.800 godina istorije Rusija kroz život nekoliko imaginarnih porodica.
Raderfurd, čij je književni pseudonim Fransisa Edvarda Vintlaje, studirao je na najuglednijim anglosaksonskim univerzitetima Kembridžu i Stenfordu u Kaliforniji. Dok je živeo u Njujorku i Londonu bavio se političkim istraživanjima i izdavaštvom, ali kada se vratio u rodni Solsberi napisao je prvi roman-hroniku o njegovoj istoriji pod nazivom „Sarum“ (rimski naziv za ovaj grad poznat po čuvenoj katedrali). Knjiga je postao globalni hit, a takav uspeh imao je i roman „Ruska“, zbog čega se potpuno posveti pisanju. Knjige „London“ i „Njujork“, takođe su objavljene u izdanju Lagune kod nas, a ovaj izdavač najavljuje da će opus ovog autora dopuniti sa još nekoliko novih naslova prevedenih na srpski.
Ovaj autor, prema rečima prevoditeljke Aleksandre Čabraje, nastoji u svojim delima da na „vrlo pitak način, vrlo čitljivo, opisuje istoriju neke države ili grada, od njihovog nastanka do savremenog doba“. Kako kaže, „Ruska“ je nazvana po selu čije žitelje prati kroz više vekova, i donosi priču o jednoj velikoj civilizaciji ispričanu „kroz živote nekoliko porodica, različitog porekla, ali sjedinjenih i isprepletanih u stvaranju sudbine svoje zemlje“.
Govoreći o odnosu istorije i fikcije u ovoj knjizi istoričar Predrag Marković je napomenuo da „istorija nije neka nauka i već može da se smatra da je isto što i fikcija“ i dodao da je autor napisao knjigu koja je veoma poučno štivo za svakoga ko želi da zna o ruskoj istoriji i njenim žiteljima. On dodaje da roman ima sve kvalitete koji se očekuju od udžbenika – da bude jasno, lako napisan, da donosi činjenice utemeljene na autentičnim istorijskim izvorima i dodao da je šteta što zaista ne piše istorije, jer „na fin način objašnjava stvari“.
– Obično se pitamo gde jedan Englez može da zna nešto o ruskoj istoriji. Ali to je predrasuda. Naravno da je moguće i da ne morate biti krvno vezani za neko tlo da biste znali mnogo o njemu – ističe Marković.
On dodaje da su u srpskoj književnosti većina romana istorijski, ali da se zapravo retko ko zaista bavi detaljima. Osim toga, obično autori govore o određenom periodu ili događaju, a osim Andrića, niko se tom temom nije bavio epski, kroz vekove. Iz tog ugla je Raderfurdov poduhvat još važniji.
Pisac i profesora na FDU Miomir Petrović zapazio je da je Raderfurd veoma dobro upoznao rusku literaturu, jer koristi kao uzore dela ruskih klasika od bajki do Tolstoja i Dostojevskog, ali pre svega Čehova, sledeći njegov primer pisanja o malim ljudima, ali i prikazujući da se najvažniji događaji odigravaju u trenucima kada se ništa ne događa, u tišini.
– Iako je uzeo jedan kontinent koji se zovemo državom i ogroman vremenski period tog naroda sa velikom i značajnom literarnom tradicijom, Raderfurd nije pokušao da dešifruje taj narod na način koji je blizak anglosaksonskoj kulturi, već da nam kroz asocijacije samo predstavi tu kulturu. On voli da nauči čitaoca a ne da ga učini glupim – ističe Petrović.
Sledeći sastanak književnog kluba Lagune zakazan je za 5. juna, a tema će biti roman nobelovca Marija Vargasa Ljose „Grad i psi“, za koji u narednih mesec dana važi popust od 30 odsto.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


