Foto: Stefan ĆulafićOxajo je trio iz Beograda koji čine muzičari već poznati iz drugih bendova – Dušan Strajnić (Stray Dogg), Marko Ajković (Artan Lili) i Dario Vuksanović (Savana).
Za sada ima tek četiri singla, ali je svakim od njih privukao pažnju domaće scene i navikao publiku da jedva čeka svaku sledeću kompoziciju.
U dve godine imali su samo jedan solo nastup, ali su osvojili drugo mesto na takmičenju za Nagradu Milana Mladenovića, imali Hit godine na Radiju 202, kao i hit godine emisije Bunt.
U sredu uveče nastupiće na Pesmi za Evroviziju i predstaviti se publici pesmom Mama, a neposredno pre toga, Dušan Strajnić nam je odgovorio na par pitanja.

Oxajo je bend koji se ne može definisati jednim žanrom i čije su pesme fluidne. Kako znate kada je neka pesma dobila svoju finalnu verziju?
– Zapravo nikada ni ne znamo. Desi se da se pesma objavi i onda tek svirajući je na koncertima ona dobije svoj pravi oblik. Ali i to je relativno, jer i taj pravi oblik može dalje da se usavršava ili opet menja. Tako da, jednostavno, kada dođe vreme presečemo i odlučimo da je vreme da se pesma objavi.
Pošto ste svi vi već članovi drugih bendova, koliko Oxajo dobija vremena i da li se proces stvaranja pesama razlikuje u ovom sastavu?
– Ovo nam je sada nova stvar i, iskren da budem, dobro nam ide, u svakom smislu. Pravimo pesme sa lakoćom, a evo već četvrti singl nailazi na odličan prijem. Tako da nas vreme trenutno ne opterećuje jer sa lakoćom pravimo pesme. A i, krenuli smo ovo iz razonode nekako, u slobodno vreme, iz uživanja, kako je ostalo i do sad, pa se vreme nađe kad nema pritiska.

Koliko nalazite inspiraciju u aktuelnom trenutku, a koliko su to neke vanvremenske teme i motivi?
– Inspiracija se menja i ne umem da vam kažem gde se ona nalazi ili gde je mi pronalazimo. Ali kada se poklope kockice, prosto se desi nešto što je teško objasniti rečima. Pravimo pesme skoro pa instinktivno, pa tek kad pogledamo unazad možemo da analiziramo o čemu zapravo peva ta pesma. Videćemo da li će album na kraju biti neka celina sa temom.
Za dve godine dobili smo samo četiri pesme i jedan solo nastup. Da li imate u planu izdavanje albuma i neku veću svirku?
– U planu je još par singlova i onda, na proleće ili jesen – konačno i prvi album. A tada ćemo i više nastupati. Bitno nam je da budemo usvirani, a i da imamo više pesama koje je publika čula. Sve to polako radimo i trenutno nam tako prija.
Uprkos tome, već ste osvojili nekoliko nagrada, a sada vas čeka i nastup na Pesmi za Evroviziju. Koliko vam to znači i otkud ideja da se prijavite za ovo takmičenje?
– Nagrade baš prijaju jer nas podsećaju da smo krenuli u dobrom smeru. I da ljudi prepoznaju pesme onako kako ih i mi čujemo. Slučajno se desila i ta prijava za PZE, imali smo pesmu „MaMa” i pomislili kako bismo sa njome mogli da pokušamo i evo nas.
Kako i zašto je nastala pesma „Mama“, kojom ćete se predstaviti?
– Ne volim da pričam o pesmama i da ih analiziram, pustio bih slušaoca da je doživi na svoj način. Ali hajde da kažemo da je ja vidim kao neku ličnu borbu sa dekadentnim vremenom ili makar fazom iz koje pokušavam da se izvučem i uplovim u neku već sledeću.
Kako se Vama čini današnja muzička scena u Srbiji i da li se promenila otkad ste Vi napravili prve muzičke korake?
– Znatno i trenutno je prilično živa i prilično dobra. Ja moram, pre svega da izdvojim bend Vizelj, za koji mislim da je u ovom trenutku naš najzanimljiviji i najkvalitetniji bend. Stvari se menjaju, ali mi se čini na neki dobar način i pokušavamo da se prilagodimo tome.
Šta Vi čitate, slušate i gledate ovih dana?
– Pokušavam da pronađem novi roman Kazua Išigura, ali mi nešto ne ide najbolje. :) Slušam samo naše pesme ovih dana (Oxajo i Stray Dogg) jer radimo na novim pesmama pa mi to okupira pažnju. Dosta vremena nam odlazi na pripreme i probe za PZE, pa ni nemamo mnogo slobodnog vremena trenutno.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


