Niko ne gleda autorski film

Ovo je impresivan rezultat, budući da je do sada nedostižna cifra bila iz 2006. godina, kada je bilo 251.080 gledalaca. Ne samo da je ovo brojka skoro dvostruko nadmašena, već je to postignuto bez pomoći manjinskih koprodukcija, kao 2012. godine sa filmom „Parada“ Srđana Dragojevića.

Ipak, kako piše Jutarnji, razlog za poboljšanje situacije ne krije se u generalno većoj popularnosti domaćeg filma, već u usmerenju na žanrovski film, komedije i filmove za decu, među kojima samo jedan od njih, „Svećenikova djeca“ Vinka Brešana i Mate Matišića, „može da se pohvaliti izvanredno originalnom idejom koja je dobila i međunarodno priznanje“.

Autorski filmovi koji su potvrdu svoje vrednosti dobili većim sredstvima od HAVC-a, ali i priznanjima Pulskog festivala, nisu uspeli da privuku veliki broj publike u bioskope.

Tako je, na primer, nakon dve nedelje prikazivanja, film Lukasa Nole „Šuti“ pogledao 341 gledalac, zbog čega je skinut sa bioskopskih repertoara. Ovaj film o nasilju u porodici dobio je od HAVC-a četiri i po miliona kuna, a na pulskom festivalu osvojio je šest nagrada službenog žirija. Ovo ipak nije najgori slučaj, budući da je duplo manje gledalaca (samo 115) imalo ostvarenje „Djeca jeseni“ s Leonom Lučevom, Juditom Franković i Irenom Roščić, koje se u bioskopima zadržalo samo nedelju dana.

Ostali filmovi iz prošlogodišnje produkcije imali su nešto bolji uspeh kod publike od pomenutih (oko hiljadu gledalaca), a više sreće nije imao ni apsolutni pobednik Pulskog festivala „Obrana i zaštita“ Boba Jelčića (samo 2.566 gledalaca).

„Nema zbora, sjajno je što publika opet hrli na hrvatski film, ali nije za pohvalu što onaj kvalitetni – a pulske su Zlatne arene ipak kakav takav jamac visoke vrijednosti – izbjegava“, piše Jutarnji list.

Osvrćući se na situaciju kod suseda, Jutarnji piše da se od Srba i ne može nešto naučiti, budući da je popularnost domaća kinematografije ugrožena raspadom bioskopske mreže.

„No, unatoč svemu prestižni srpski film ostvaruje bolje rezultate nego naš„, piše hrvatski list, i kao primer navodi film „Falsifikator“ Gorana Markovića (34.212 gledalaca), „Krugove“ Srdana Golubovića (18.708) i „Kad svane dan“ Gorana Paskaljevića (7.800).

S druge strane, kako kažu, u Sloveniji je situacija daleko bolja.

„I Slovenci imaju svoje megahitove, nastavak omladinske komedije ‘Gremo mi po svoje’ već ima 113.500 tisuća gledatelja, no impresivno je da angažirane drame kao što su ‘Čefurji raus!’ Gorana Vojnovića i ‘Razredni sovražnik’ Roka Bičeka postižu rezultate o kakvima njihovi hrvatski kolege mogu sanjati: prvi je vidjelo skoro 55 tisuća gledatelja, a drugi njih 33 tisuće. U Sloveniji je film nešto što obavezno gleda konzument kulturnih proizvoda, a u nas to još uvijek nije slučaj“, zaključuje Jutarnji list.