Umetnici koji reprodukuju vladajuću ideologiju i u Srbiji lepo prolaze 1Foto: Uroš Miloradović

Umetnički duo Doplgenger (Isidora Ilić i Boško Prostran) beleži iza sebe relevantnu istoriju bavljenja odnosom politike i umetnosti.

U audio-video instalaciji „I u očima gladnih raste gnev“ bavi se istorijskom pozicijom jugoslovenskih gastarbajtera. Ovaj rad trenutno je aktuelan na onlajn platformi „Na drugi pogled // Auf den zweiten Blick // At Second Glance“, koja je posvećena dijalogu umetnika iz Srbije i Austrije. Ideja za rad je simbioza dva događaja: pedesetogodišnjica potpisivanja ugovora između Jugoslavije i Austrije o privremenom radu Jugoslovena i migracijska kriza 2015. i 2016. godine. O delovanju savremenih umetnika u svetu i Srbiji, performansima političara, umetnosti 21. veka i televiziji, razgovarali smo sa ovim umetničkim dvojcem.

* Koliko izlaganje na onlajn platformi „Na drugi pogled // Auf den zweiten Blick // At Second Glance“ može uticati na rad samih umetnika i njihovo međusobno upoznavanje?

– Svakako da je značajno da postoje platforme na kojima može da se „izlaže“ u periodu pandemije i da se kako-tako održava komunikacija. Ipak mislimo da smo svi shvatili da bez fizičkog kontakta ili bez kolektiva u praksi, koji deli isto vreme-prostor, nema stvarnog upoznavanja.

* Postoji li razlika u položaju i delovanju savremenog umetnika u Srbiji i svetu?

– Položaj i delovanje umetnika zavisi od društvenih okolnosti, ali i ličnog izbora. Umetnost je sredstvo reprodukcije ideologije datog društva ili potencijalno sredstvo njene kritike i subverzije. Umetnici koji reprodukuju vladajuću ideologiju i u Srbiji i svetu lepo prolaze, što ne bi moglo da se tvrdi za ove druge.

* Gde je danas mesto savremenog umetnika u svetu postistine kad se više ne nazire granica između performansa političara i fejk njuza?

– Mesto umetnika se ne razlikuje od mesta bilo kog građanina. Da pokuša da skine taj prefiks post.

* Vaša tema u poslednjem radu su jugoslovenski gastarbajteri, kao neko ko je bio stalno između granica, identiteta, jezika i kulture. Pola veka kasnije na ovom prostorima granice su se promenile, a iz zemalja bivše SFRJ ljudi sve više žele da odu. Koliko je danas teško odgovoriti na pitanje odakle si i da li je identitet postao kusur političara prilikom razmene teritorija?

– Koncept državljanstva uspostavlja granice i nameće ograničenja, a istorija govori da su one promenljive i nepostojane, uvek konstruisane. Nama je zanimljivo da propitujemo te odnose i ukazujemo na vladajuće ideologije i identitetske konstrukte. Identitet, najčešće nacionalni i kulturni, uvek je stvar konjukture, bilo da se stvara odozgo ili odozdo. Nešto složenija stvar je sa klasnom situacijom jer se ona stalno menja, a potrebno ju je osvestiti. To je natčovečanski teško danas jer takvo klasno osvešćenje mora biti u praksi, kolektivno i odozdo. Svaka vlast teži da to onemogući.

* Gledate li televiziju? Da li bi današnji mediji u Srbiji mogli da posluže kao materijal za novi rad u seriji „Neimenovani fragmenti“ i postoji li neki događaj pandan Gazimestanu koji bi mogao da se smesti u „Fragmente“?

– Serija radova „Neimenovani fragmenti“ se bavi medijskim slikama, onim televizijskim zapisima događaja koji se ispostavljaju važnim za kolektivno sećanje i istorijske narative na prostoru bivše Jugoslavije u razdoblju od 1980. do 2000. Različitim filmskim postupcima primenjenim na video-materiju mi pokušavamo da dekonstruišemo prethodno pažljivo režirane medijske slike, nastojeći time da propitamo kako su one uticale na naše identitete i današnje živote. Pri razlaganju tih narativa važna nam je montaža i time kreiramo naš pogled na te događaje jer smo mi generacija čije su odrastanje obeležile te medijske slike. Danas ne gledamo televiziju, a pitanje da li je moguće smestiti neki medijski sadržaj u „Neimenovane fragmente“ nije pitanje za nas, nego za neke buduće generacije koje će na to odgovoriti bilo svesno ili ne za dvadeset-trideset godina. Ako budu uopšte preispitivali svoje medijsko sećanje. Danas više nema događaja koji bi se desio i na televiziji. A ni televizija, kakvu smo poznavali, ne postoji, postoje samo protokoli za prodaju informacija na tržištu. Televizija više „nije prozor u svet“ ili „ognjište“. Ona je samo jedan od ekrana.

* Šta je za vas umetnost 21. veka?

– Ono što je bila i umetnost drugih vekova – jedan od režima humanistike koja kroz svoje karakteristike doprinosi razumevanju specifičnog društvenog trenutka. Da parafraziramo Godara, umetnost i umetnici treba da misle „nove slike za novo vreme“.

Onlajn platforma „Na drugi pogled“

Onlajn platforma „Na drugi pogled//Auf den zweiten Blick//At Second Glance“ startovala je sa radom nakon što je Austrijski kulturni forum prethodno raspisao konkurs za izlaganje 10 radova vizuelnih umetnika i umetnica iz Srbije i 10 iz Austrije na ovoj onlajn platformi posvećenoj dijalogu umetnika iz ove dve zemlje. Tokom marta u fokusu su dva rada: „I u očima gladnih raste gnev“, umetničkog dvojca Doplgenger iz Srbije i „Pobuna budžeta“ Mihaela Hajndla iz Austrije. Naslov audio-video instalacije „I u očima gladnih raste gnev“ dvojca Doplgenger je rečenica preuzeta iz knjige Džona Stajnbeka „Plodovi gneva“ (1939).

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari