Žilnik zvezda u Puli, njegova „Restitucija, ili, San i java stare garde“ večeras ispraćena ovacijama: Sutra se završava 72. festival

Pavlovićev film se očekuje s velikom pažnjom publike i medija, a ova priča prati raspad SFRJ kroz nastup košarkaške reprezentacije Jugoslavije na Evropskom prvenstvu u Rimu 1991, i govori o jedinstvenoj ekipi košarkaša u istoriji sporta, koja se izborila za Zlatnu medalju za državu koja je tri dana pre podizanja jugoslovenske zastave na ovom takimičenju prestala da postoji.

U sedam festivalskih dana (od 10. jula), na 72. Puli u nekoliko selekcija, prikazani su brojni filmovi naših reditelja – publika je u konkurenciji za Zlatnu arenu, u programu Manjinske koprodukcije, imala priliku da vidi novo ostvarenje „Kako je ovde tako zeleno?“ Nikole Ležaića, koje je u Pulu stiglo nekoliko večeri posle svetske premijere u Karlovim Varima, i migransku dramu „Među bogovima“ reditelja i scenarste Vuka Ršumovića, koja je svetsku premijeru doživela na prošlogodišnjem Sarajevo film festivalu.

U „Kako je ovde tako zeleno?“ glavne junake igraju Filip Đurić, Izudin Bajrović, Stojan Matavulj, Snježana Sinovčić Šiškov, Leon Lučev, Dobrila Stojnić, Dejan Đonović, Đorđe Erčević.., a u Festivalskom centru, u razgovoru s kritičarem Ljubom Lasićem, pored reditelja film su predstavili glumica Radoslava Mrkšić i producentkinja Marija Lero.

Kako je istakao Ležaić, scenario je napisao kao svojevrsnu psihodramu kako bi se izborio sa svojim ličnim problemima.

– Kad je došlo do snimanja filma, na priču više nisam gledao kao na ličnu, već kao na filmsku, i generalni koncept je bio da sve na neki način mora biti realnost. Istovremeno, dao sam sebi slobodu da se poigram s pojmom stvarnosti – izjavio je Ležaić.

A kako je moglo da se čuje tokom ovog razgovora od festivalskih kritičara, mnogi nisu mogli da „povežu“ novi Ležaićev film sa prethodnim ostvarenjem „Tilva Roš“, s kojim je osvojio nagradu Evropske filmske akademije.

I migrantska drama „Među bogovima“ Vuka Ršumovića, koja je zasnovana na istinitom događaju iz 2015, kada je mlada Avganistanka koja je stigla u Beograd saznala da joj se mlađi brat utopio tri nedelje ranije, i krenula u borbu da ga sahrani pod imenom i prezimenom, izazvala je značajnu pažnju publike i kritike ovogodišnje Pule.

Glavnu junakinju igra Ferešte Hoseini, nagrađivana avganistansko-iranska glumica, u glumačkoj ekipi su i Nikola Ristanovski, iranski glumac Reza Akhlaghi, Vule Marković, Branka Katić, Miloš Timotijević…

U današnjem razgovoru s Ljubom Lasićem u Festivalskom centru, pored Ršumovića film su predstavili producent Mirko Bojović i direktor fotografije Damjan Radovanović.

– Ovo je priča o potrazi za dostojanstvom i pravdom, ispričana iz ugla emigranata. Ferešte Hoseini ima noseću ulogu u celom filmu, naš zadatak je bio da dobijemo njeno poverenje, ostalo je došlo prirodno. Najveća barijera je bila jezična, jer je film na farsi jeziku, pa je bilo izazovno spojiti dve različite kulture, tradicije i identitete – rekao je Ršumović.

Za glumca Nikolu Ristanovskog, kako je objasnio, bio je napor da u kratkom roku savlada jezik kako bi u filmu mogao da igra prevoditelja, a Radovanović se osvrnuo na to kako je film, iako igrani, snimljen u stilu cinema vérité, bez suvišnog objašnjavanja i s dubokom empatijom.

– Ovo je bila prilika da prikažemo Beograd kako ga vidimo mi i kako ga vide emigranti – istakao je Radovanović.

Glavna zvezda naše filmske „ekipe“ na ovogodišnjoj Puli ipak je Želimir Žilnik, koji je od početka gost festivala, i „rasprodat“ u razgovorima sa hrvatskim kolegama, stvaraocima iz regiona i kritičarima, a njegov film „Restitucija, ili, San i java stare garde“, večeras je iz Kina Vali ispraćen višeminutnim stajaćim ovacijama.

Žilnikov film je prikazan u okviru nove Regionalne selekcije, koja je takođe takmičarska, a pokrovitelj nagrade Zlatna arena u ovoj konkurenciji je United Media. Pored ostvarenja našeg velikog avangardnog filmskog autora, na 72. Puli u ovoj selekciji prikazani su i filmovi „78 dana“ Emilije Gašić, i „Za danas toliko“ Marka Đorđevića.

Đorđevićev nagrađivani film zbog velikog pljuska u subotu, i na žalost velikog broja publike, nije prikazan u Areni nego u INK, a ispraćen je ovacijama. I film „78 dana“ Emilije Gašić, koji je prošle godine osvojio brojne nagrade na svetskim festivalima, ispunio je u nedelju gledalište u Kinu Vali.

A ako bi se već sada izdvojio najmarkantniji film 72. Pule u svim selekcijama, to bi svakako bio dokumentarac „Fiume O Morte“ reditelja i scenariste Igora Bezinovića, koji je izazvao apsolotno oduševljenje publike i dobio najviše ocene festivalskih kritičara, koji su, između ostalog, izrazili mišljenje da je Bezinovićev film napravljen u „najboljem maniru Želimira Žilnika i Dušana Makavejeva“.

O najboljim ostvarenjima 72. festivala odlučivao je petočlani žiri – glumica Tihana Lazović, scenaristkinja Jelena Paljan, montažer Tomislav Pavlic, glumac Janko Popović Volarić i redatelj i snimatelj Silvestar Kolbas.

„Virdžina“ i Marta Keler

Na ovogodišnjoj Puli značajna pažnja publike i kritike pripala je i dugometražnom hibridnm dokumentarcu „Topli film” autora Dragana Jovićevića, koji je 13. jula iz Kina Vali ispraćen burnim apaluzima. U istoj selekciji, Vremeplov, prikazana su i naša kultna ostvarenja, „Virdžina“ Srđana Karanovića iz 1991, a posle projekcije, uz ovacije, publici se poklonila glumica Marta Keler koja igra glavnu junakinju.

Velikim aplauzima ispraćeni su i „Nacionalna klasa“, koja je Goranu Markoviću donela Zlatnu arenu za režiju na Pulskom festivalu 1979, Gorici Popović Zlatnu arenu za najbolju žensku ulogu, a Draganu Nikoliću Nagradu Car Konstantin za najboljeg glumca.

Večeras je na Ambreli prikazan i kultni film „Varljivo leto 68.“ Gorana Paskaljevića, koji je 1984. poneo nagradu u Puli, u kojem su Slavko Štimac, Mira Banjac, Danilo Bata Stojković, Mija Aleksić, Sanja Vejnović, Ivana Mihić, Neda Arnerić, Dragana Varagić, ostvarili nezaboravne likove.

Zanimljivo je da je ova ostvarenja uglavnom pratila mlađa publika, u kojoj su bili i studenti filmskih akademija i mlađi kritičari, a naravno, i generacija gledalaca koja ih pamti svih ovih decenija.