Ivan Džidić Počela je dakle jedna od najvećih europskih zabavno muzičkih fešta. Pod nazivom Eurosong. Posebno interesantna kao komercijalno politička igra za razgaljivanje širokih radnih masa, diljem Europe. Nemam običaj nešto ozbiljnije pratiti šta se događa dok se pjeva a televizijski prenosno.

Ivan Džidić Počela je dakle jedna od najvećih europskih zabavno muzičkih fešta. Pod nazivom Eurosong. Posebno interesantna kao komercijalno politička igra za razgaljivanje širokih radnih masa, diljem Europe. Nemam običaj nešto ozbiljnije pratiti šta se događa dok se pjeva a televizijski prenosno. Tu i tamo, onako usput bacim i oko i uho. Sad sam na primjer, u polufinalu, prvo veče, čekao broj trinaest. Jer me je zanimalo hoće li proći Laka. Ne dakle Bosna i Hercegovina, mada ni BIHU ne bi bilo zgoreg da se javi kao organizator, da kane koja para. Zanimalo me je samo dokle će Laka. Jer sam nekako znao da neće otići od sebe. A to baš nešto nije lako, griješim li, upakovati sa onim što na Eurosongu prolazi. Jer ko će skontat. Svejedno računao sam, zahvaljujući postojećem sistemu, na odgovarajući broj glasova. Pa su mi se sad za sad, evo mene kako navijam, želje i navijačke sklonosti ostvarile. Prošao u finale crnjak od zajebancije. „Laka nađi ljubavi, Laka nađi ljubavi… Gdje da nađem ljubavi, gdje da nađem ljubavi… za zeca“. Uz to Laka našao i odgovarajuće odijelo i nije morao ponijeti sendviče od kuće. Ja eto radi toga, glasači možda iz nekih drugih razloga, k’o da je bitno. Neka se glasalo kako god se glasalo.
A kako god i nije baš kako god. Proteklih godina, bar kad je riječ o zemljama raznih raspada i rasturanja, skoro nijednom nisam omanuo u procjeni koliko će ko i od koga dobiti glasova. Uz do kraja nevjericu i isčuđavanje okoline. Uzmimo na primjer bivše Sovjete. Litvu, Latviju i Estoniju. Može i Moldaviju. Ili Ukrajunu, Bjelorusiju i ko još ima a može glasati. Kad su Rusi u pitanju, možda onda recimo mnogi Estonci miruju, a onih nekoliko desetaka posto tamošnjih Rusa udaraju po mobitelima. Jugovići su još gori. Jer Sovjeti nemaju sovjetonostalgiju. Ili bar ne u mjeri jugonostalgije. Nisu doduše ni krvoliptali tokom razvoda, pa ako i ima kakve mržnje, iz davnijeg je vremena, već je malo omekšala, za razliku od jugovićke. Ali svejedno, Jugovići, munjeni u glavu pristojno razmjenjuju glasove. I ne bih rekao da se radi tek o jednonacionalnim, vezanim za kako se to voli reći matice. Da su baš ti ESEMESOVI presudni. Što mi je jednu izjavu na koju naiđoh učinilo malo nerazumljivom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari