Gnevnik 1

Četvrtak, 29. april: Gledamo se u nekom starom filmu… Danas je novi dan. A u Novom danu na N1 gostovala je Jelka Jovanović, novinarka Novog magazina i Danasa.

Tom prilikom rekla je jednu izuzetno upečatljivu rečenicu: „Kod nas je, u stvari, nešto nečasno TEK KAD POSTANE JAVNO – kad se sazna za to.“

Jelku sam upoznao krajem 2019, na tribini u organizaciji Inicijative za Požegu (čiji sam ponosni član), na kojoj je promovisan Koraksov kalendar za 2020. godinu, pod nazivom Nova era. Bio sam moderator te tribine, Jelka jedan od govornika, a NOVA ERA u 2020. godini je, iz današnje moje perspektive, podrazumevala TRI nivoa: Rođenje druge ćerke; Kovid pandemiju i Građanski aktivizam.

Međutim, da se vratim na temu iz naslova: rečenica da je u našem društvu časno (čitaj: dopušteno) sve što se ne sazna, jedna je razarajuća istina. S tim u vezi, biti gnevan u današnjoj Srbiji zaista nije teška disciplina.

E da, kad smo već kod Jelke – danas je izašao novi broj Novog magazina. I u njemu, između ostalog, duplerica sa tekstom koji sam potpisao. O nečemu što je već nedeljama glavna tema u Požegi i čime se aktivno bavimo od 8. aprila – atak na životnu sredinu kroz najavljena geološka ispitivanja ruda litijuma, bora i prateće asocijacije elemenata na teritoriji naše opštine, što će raditi jedna privatna kompanija čije je sedište u Australiji.

„Taman se ludilo raščisti, taman smo nadomak smisla… Evo ih sledeći fašisti – dok si reko piksla!“

Petak, 30. april

Neformalno Obmanjivanje Naroda – Posle Ako Provalite Ekstra Relativizujemo, iliti: NON-PAPER.

Spin oko nedokumenta dostigao je vrhunac. Dačić je otkrio identitet misteriozne, fantastično-pametne žene, na čiji je rukopis prethodno Vučić posumnjao. Onda je Vučić iskusno nastavio da održava temperaturu u kojoj se žaba mirno kuva, rekavši kako ne veruje da je to pisala osoba koju je ovaj prethodni pomenuo. Nešto ranije, u pisanoj izjavi (koju je preneo Pokret socijalista) Aleksandar Vulin pozvao je imenjaka Vučića na žrtvu, a velike sile „da konačno predlože rešenje srpskog nacionalnog pitanja u celini, ako hoće konačni sporazum“.

Kristalno je jasna namera aktera spina – skretanje pažnje građana sa ključnih, životnih problema. Na primer, sa razmišljanja o ovome: Dačić. Vučić. Pokret socijalista. Vulin. Početak ovog mog Gnevnika u stvari je početak predstave Brat i Mir u produkciji Indexovog radio pozorišta, iz 1997. Tekst pod navodnicima izgovara žena koju je, kao jednu histeričnu osobu u Porodici na Dedinju, glumila Mirjana Karanović. Kad utvrdimo očiglednu ad personam analogiju iz 1997. i 2021, ostaje nam samo da se pogledamo u ogledalo i pomazimo svoje magareće uši. Nama 25 godina kasnije i dalje iste koze čuvaju vrt sa kupusom.

Godine koje su pojeli skakavci. I koze…

Na današnji dan, pre 76 godina, Adolf Hitler je ostvario svoju suicidalnu nameru.

Subota, 1. maj

Evo mene, eto vas… A šta ćemo sa Turcima?

Neko je napisao da je put ka normalizaciji društva stvaranje svesti da to što nas jaše Srbin, a ne Turčin – ne znači da smo slobodni.

Ali, kako prosečnom građaninu objasniti da javno maltretiranje uvijeno u oblandu deljenja lekcija – ministru, direktoru javnog preduzeća ili, na primer, doktorki koja je na mestu v. d. direktora Torlaka – nije povod za POHVALU, već za GNEV?

Dobro, ‘ajde, Toma Mona. Lik na koga je verovatno mislio bivši ministar prosvete Šarčević kad je, relativizujući slučaj vršnjačkog nasilja, izgovorio onu čuvenu: „Kad pogledate ovog krupnog momka i ovog sitnog momka, otprilike ovom drugom na čelu piše – MUČI ME.“ A i Tomi lepo kad mu se direktno obrati istorijska ličnost, pa taman ga i mučila.

I dobro, ovaj drugi je Drobnjak, u sistematizaciji radnih mesta raspoređen za v. d. Mazohiste – posao mu je da oseća zadovoljstvo dok ga Vučić ponižava.

Ali, ako lekari – koji bi u svakom normalnom društvu trebalo da imaju stečen INTEGRITET KRDA (potpunu zaštitu svog društvenog statusa, prim. aut.) nemaju problem sa tim, kako onda da očekujemo da običnog građanina istraživanje organizacije CRTA – da se Vučić za 31 dan marta čak 29 puta uživo obraćao sa televiziji sa nacionalnom frekvencijom, logično razgnevi, a ne oduševi?

Danas je Međunarodni praznik rada i radničkih prava. Zaboravite, skroz nebitna informacija.

Dok ovo pišem sat pokazuje 19 časova, pa se spremam da odem do Rode ili Idee u nabavku za sutra. Kasno? Ma nije, rade oni ceo dan…

Nedelja, 2. maj

Vaskrs ili Uskrs – kako se pravilno kaže? Čuveno pitanje i dilema u nas Srba.

Da li je srpskije reći Vaskrs? Jer, Uskrs je rimokatolički naziv, samim tim i hrvatski, a gde da koristimo ustaški pojam, pa oni su nas BRE klali i bacali u jame…

I dok se mi busamo u grudi i troprstimo sa osnovnim motivom da prkosimo drugoj naciji, konfesiji ili komšijskoj državi, kao kiša oko Kragujevca obilazi nas suština:

Danas je najveći hrišćanski praznik! Slavimo pobedu svetla nad tamom, ljubavi nad mržnjom, slavimo mir i pobedu života…

Uživajmo!

Definitivno danas nema mesta gnevu, pa bih radije izbegao komentarisanje blasfemičnih sličica za uskršnja jaja koje je darivao Srpski telegraf. Sličice su, inače, sa likovima Karađorđa, Dačića, Svetog Vasilija, Nestorovića, Vuka Karadžića, Vučića, Svete Petke i ministarke (čuj mene doktorke, MINISTARKE) Darije Kisić Tepavčević.

P. S. E da, pravilno je reći i Vaskrs i Uskrs. Svejedno je. Važno je samo da je čestitka iskrena i ispunjena ljubavlju.

Ponedeljak, 3. maj

Nekad stanje u društvu i državi najbolje može opisati obična životna priča. Japanski fudbalski reprezentativac, Takuma Asano, raskinuo je ugovor sa FK Partizan, jer je, ZAMISLITE, tražio da mu se na vreme isplate plate, premije i kirije za stan.

Čemu gnev?

Iz Humske ulice smatraju da je Japanac povukao nelogičan i nerazuman potez. Pripremaju tužbu i ističu da će, ukoliko ga dobiju na sudu, FIFA izreći Asanu zabranu igranja u trajanju od dve godine. Sumnjaju da je na ceo slučaj uticala treća strana, koja želi fudbalera da dobije bez obeštećenja.

Domaći plaćenik, strani izdajnik!

U Srbiju je došao da ispoljava japanski mentalitet? Ovde je našao da zahteva da bude plaćen na vreme i ispoštovan zbog dobrih igara?!

Utorak, 4. maj

„Istina je gorka, ali zdrava.“ Suzana Vasiljević, Vučićeva savetnica za medije, imenovana je u Upravni odbor Beogradske filharmonije, na poslednjoj sednici Vlade Srbije.

Ista ova žena je leta 2019. imenovana u UO Košarkaškog saveza Srbije, na predlog samog KSS.

Neka se spremi… zdravstvo!

Suzy Almighty, na predlog reprezentativnih sindikata, uskoro će biti izabrana za člana UO Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje?

Experientia docet.

Sreda, 5. maj

Kako privesti kraju ovo pismeno, a da to ne bude u defetističkom tonu, iako je gnev osnovno osećanje koje se prepliće kroz svaki opisani dan?

Možda neka pesma, prigodna situaciji?

Loading… Tri godine pre (orvelovske) 1984, spevani su sledeći stihovi:

Moje su nebo vezali žicom, / Po mome mozgu crtaju šeme, / Žele još jednu kopiju svoju, / Da njome vrate nestalo vreme…

Al’ ne dam svoje ja ideale / I ješću snove umesto hleba, / Ja svoju sreću nosim sa sobom – Ona je parče slobodnog neba!

Ima jedna izuzetna poslovica, koja kaže: Nije srećan čovek onaj koji ima sve što treba, nego onaj kome treba sve što ima.

Autor je jedan od osnivača i član UP Udruženja građana „Inicijativa za Požegu“

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari