Gras u poetskom obračunu sa svojim kritičarima

Omalena zbirka pjesama Güntera Grassa „Glupi August“ (G. Grass: „Dummer August“, Gedichte, Lithographien, Zeichnungen, Steidl Verlag, Göttingen 2007), od svega 80 strana košta cijelih 25 eura i od prije par dana se može nabaviti u njemačkim knjižarama. Opremljena je Grassovim litografijama i crtežima i u suštini je je Grassov odgovor njegovim kritičarima, u prvom redu ovdašnjim, ali u u ovom „obračunu s njima“ mogu se naći i naši člankopisci i pisci, znate već koji i kakvi…
Ništa se u ovoj knjizi poezije ne može razumjeti ukoliko se nije čitalo ili makar informiralo o Grassovoj knjizi „Pri ljuštenju crnog luka“, u kojoj je njemački nobelovac explicite priznao da je u ranoj mladosti ne samo bio „nacistički klipan“, nego da je i formalno nosio „SS-uniformu“. Uslijedile su lavine kritika. Grass je bio ogorčen moraliziranjem o njegovoj navodnoj dvoličnosti, pri čemu se zaboravilo da je decenijama priznavao da je bio zavedeni i zasljepljeni mladi nacista, koji je i neposredno uoči sloma Hitlerove strahovlade vjerovao u „konačnu pobjedu“ (Endsieg). Sve potom je u Grassovom životu i književnosti bilo borba za istinu i dostojanstvo, zbog čega i jeste postao onim što jeste – veliki pjesnik i umjetnik. Povrijeđenost Güntera Grassa izbija iz svake od četrdesetak pjesama u njegovoj zbirci „Glupi August“. Ova zbirka pjesama i nije, u stvari, drugo do opis njegovih unutarnjih raspoloženja nakon pogroma protivu njegove ličnosti i djela, kako je on doživio sablažnjavanje zakasnjelim priznanjem. O tomu ubjedljivo svjedoče već naslovi pojedinih pjesama – „Na stupu srama“, „Bez sna“, „Moj porok“, „Što ostaje“, „Žalopojka šumskog šetača“…
U pjesmi „Glupi August“, koja je uzeta i za naslov cijele zbirke, Grass „pjeva“ kako i sam sebi uzgleda „malčice smiješan“ u ovom hitnom procesu „pred sudom pravednika“. Uz ovu naslovnu pjesmu ide i crno-bijela litografija – Grassov lik, s kažnjeničkom kapom na glavi – koja asocira na likove iz kineske „kulturne revolucije“.
U pjesmi „Što ostaje“ Grass odgovara hajkačima: „A onda netko, vičan zanatu podlosti, izreza rečenicu iz opširna konteksta i položi je na pijedestal istesan od laži.“ U pjesmi „Heroji današnjice“ Grass se bezmilosno obračunava „s njima“ – stihom: „Samo ih ambicija krvnika tjera da budu uvredljivi…“
O „umjetničkoj vrijednosti“ ove neobične Grassove zbirke poezije treba da riječ dade stručna kritika. U njenu društvenu relevantnost se već sada može biti uvjereno.