Izbor nestranačke ličnosti je moguće rešenje za konsenzus opozicije 1Foto: FoNet/ Marija Đoković

Najveći izazov za ideju izbora zajedničkog kandidata opozicije, po predlogu Skupštine Slobodne Srbije, jeste kako odlučiti koje su to stranke koje treba da učestvuju u procesu, posebno imajući u vidu podelu na „bojkot opoziciju“ i one koji su izašli na izbore, pitanja ko je „prava“ a ko lažna opozicija“ i prevazilaženje neslaganja koje postoji među opozicionim organizacijama.

Ovo kao ključni izazov vidi i Savo Manojlović, član Skupštine slobodne Srbije, koja je prošle nedelje predstavila plan za neposredni izbor zajedničkog kandidata opozicije. On u razgovoru za Danas dodaje da bi to „sigurno trebalo da bude naredni korak koji treba rešiti“, u ovom procesu.

Skupština slobodne Srbije, naime, saopštila je da smatra da je najbolje rešenje za demokratske procese u zemlji, ali i za opozicione stranke, organizovanje neposrednih izbora unutar opozicije po modelu primenjenom prilikom izbora u glavnom gradu Mađarske Budimpešti.

Manojlović je za naš list objasnio da je i u Mađarskoj bilo teško da se postigne konsenzus svih političkih opcija koje su bile raznolike, od liberala do ekstremno desnih, ali su uspeli da svi stanu iza jednog kandidata. Zato je jedna od mogućnosti kako bi se postigao konsenzus i izbor nestranačkog kandidata, ukazuje on.

– Naravno da kandidati mogu biti i nestranačke ličnosti. Cilj ovog sistema jeste da se što širi krug ljudi uvuče u politički proces. Imenima kandidata se nismo bavili. Koncentrisani smo na pravljenje procesa koji bi mogao proizvesti najboljeg kandidata. Nametanje određenog kandidata, fingiranje ili monopolizacija ovog procesa od strane nekog političara ili kandidata bi uništilo sam proces i poništilo njegove efekte. Birači bi to sigurno kaznili i došlo bi do još dubljeg nepoverenja između opozicije i građana. To bi zapravo bio idealan put da se još jedna sjajna ideja u praksi uništi. Mađari su uspeli zato što nisu fingirali proces. Ko god da razmišlja o tako nečemu, razmišlja da sebi puca u obe noge pred trčanje maratona, podvukao je Manojlović.

Ipak, on je uveren da ovakav model koji zagovara Skupština slobodne Srbije, predstavlja najbolji način da se objedine sve opozicione snage.

– Time se sprovodi kontraoperacija kojom se raspršene čestice opozicionog tela grupišu i objedinjavaju. Umrtvljeni i pasivizirani nezadovoljni delovi biračkog tela se aktiviraju, jer im se pruža šansa da, umesto apstinencije i nezadovoljnog gunđanja na izbornu ponudu, sami učestvuju u kreiranju te ponude. Najbitnije i ključno zašto se sve prethodno pobrojano dešava je što se u toku samog procesa stvara kreativna vizija društva u kome ljudi odozdo odlučuju o svojoj političkoj sudbini, naveo je on.

Manojlović dodaje i da opozicija mora da pokaže biračima da želi demokratiju, da on ovo rešenje vidi kao put ka tome, a da stranke mogu da predlože i druge načine ali da je važno da birači zaista osete priliku da odlučuju o svojim kandidatima.

– Ako opozicija ima neki drugi strateški plan kako da proizvede ove efekte, onda super. U svakom slučaju mislim da će teško objasniti biračima, čiju podršku ionako nemaju, da žele da uvedu demokratiju u državi u budućnosti, ali ne sada i u sopstvenim redovima, naveo je Manojlović.

Kako je ova ideja nedavno izložena, još uvek nema imena koja bi mogla da dođu u obzir za kandidate, a političkim strankama i organizacijama tek će se voditi razgovori oko toga da podrže i učestvuju u izborima koje predlaže Skupština slobodne Srbije.

– U narednom periodu ćemo prvo kontaktirati političke stranke pa ćemo onda izaći u javnost sa detaljnim odgovorima, naveo je Manojlović.

Da ovo neće biti jednostavan proces potvrđuje i iskustvo nedavnih javnih pokušaja da se utvrde zajednički predstavnici opozicije koji bi vodili pregovore u okviru dijaloga vlasti i opozicije koji bi trebalo da se odigra pod okriljem EU. Dosta je različitih stavova i neslaganja bilo ko bi trebalo da zastupa opozicione stranke i da li to treba da budu nestranačka imena, dok su se kao mogući pregovorači najviše pominjali Bojan Pajtić i Slobodan Samardžić ali nema šireg konsenzusa stranaka oko ove ideje.

Da postoje ozbiljni izazovi za zajedničko delovanje videlo se i iz neslaganja opozicije okupljene u Udruženoj opoziciji Srbije (UOPS), koja je nastala kao labaviji savez u odnosu na prethodni Savez za Srbiju, ali je i UOPS vrlo kratko delovala zbog različitih viđenja stranaka da li treba sarađivati sa organizacijama koje su izašle na prethodne izbore u junu 2020. godine, odnosno nisu podržale ideju bojkota.

Šta je uradila opozicija u Budimpešti

Unutarstranačke izbore u Budimpešti sprovelo je telo kojim su koordinirali stručnjaci, ali su i sve političke stranke i pokreti imali svoje predstavnike kako proces ni na koji način ne bi bio zloupotrebljen. Oni su uspeli da se ujedine oko zajedničkih kandidata i na kraju je opozicioni kandidat pobedio Orbanovog u trci za prvog čoveka grada.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari