Marinika Tepić: Nisam tražila smenu Živkovića 1Foto: N1

Zbog mojih zaključaka o fašizaciji društva još pre godinu dana, Maja Gojković, predsednica Skupštine Srbije, isključivala mi je mikrofon tvrdeći da je možemo nabiti na kolac, ali da ona neće dozvoliti da u parlamentu govorim neistine da u Srbiji ima fašizma.

I drugi su tada smatrali da preterujem, da su incidenti radikala na sednici parlamentarnog Odbora za evropske integracije kojim sam tada predsedavala, ti nesnosni verbalni napadi, vređanja Majkla Davenporta – tuđa stvar. Tu sednicu sam prekinula, nisam dozvolila takvo postupanje i znate kako je to rešeno? Tako što ta sednica nije nikad nastavljena, dakle ništa se nije dogodilo. Poslednji besprizorni događaji stoga su mi „deža vi“, mada uz dodatnu važnu okolnost da je Šešelj u međuvremenu postao i osuđeni ratni zločinac, kaže za Danas Marinika Tepić, poslanica Nove stranke u Skupštini Srbije, odgovarajući na pitanje zašto država ćuti na pojave fašizma.

* Poput Aleksandre Jerkov i vi ste ne tako davno bili izloženi pretnjama.

– Da vas ne podsećam kakvim sam pretnjama bila izložena nedavno, pa i smrću, okružena grafitima mržnje usred Beograda, jer sam takođe pitala u parlamentu šta britanski fašista DŽim Doson radi u Srbiji. Možda vam znači više ako kažem da su članovi Šešeljeve stranke direktni saradnici u Srbiji tog istog Dosona, da im je svima zajedno, takozvana organizacija, Generacija identiteta, paravan za neonacističko delovanje i izazivanje sukoba sa građanskom Srbijom. Žao mi je što je sve ovo trebalo da se dogodi da bi se moja upozorenja i alarmi i apeli počeli shvatati ozbiljno, toliko ozbiljno da sam dobila priliku da govorim o tome i za BBC, koji za 1. maj priprema ekskluzivni dokumentarni film o delovanju Dosona u Srbiji i regionu. Verujem da je iz svega ovog jasno, ali da kažem i konkretno – da treba zabraniti Srpsku radikalnu stranku kao organizaciju koja je posredstvom svog najvišeg predstavnika podstrekivala progon ljudi na nacionalnoj osnovi. Najmanje zbog toga.

* Britanski desničar DŽim Doson vas je tužio, jer tvrdi da ste na njegov račun izneli niz neistina. Dokle je stiglo sa tom tužbom, da li je održano neko ročište?

– Nije. Na njegovu prekršajnu prijavu sam odgovorila u zakonskom roku, sada je na postupajućim pravosudnim organima da procene njenu opravdanost.

* Da li su pretnje koje ste dobijali prestale i osećate li se sigurno?

– Najbrutalnije pretnje smrću jesu prestale, iako nisu svakodnevne uvrede, provokacije, prepune mizoginih i huškačkih sadržaja. Moram priznati da je moj utisak da su one na neki način „pod kontrolom“ nakon sastanka šefa britanske službe bezbednosti i Aleksandra Vučića, kao i nakon mog otvorenog pisma domaćoj i međunarodnoj javnosti, na koje su mi odgovorili i reagovali brojni evropski zvaničnici. I sami znate koliko smo sigurni u Srbiji, naročito kada svoj posao bilo poslanika, bilo novinara radimo profesionalno. Zamislite kako je tek ljudima u manjim sredinama ili onima koji se ne bave javnim poslom, čiji se glas, apel, strah slabije čuje. Ali se i te kako oseća. E, zbog njih, mi i svi koji još imaju snage i volje da se suoče i bore za normalno, pristojno, civilizovano i slobodno društvo, nemamo pravo da odustanemo.

* Zašto ćute poslanici vladajuće većine na pretnje poslanicima opozicije?

– Zato što se u svojim političkim uverenjima, u dubini svoje svesti i emocija sa tim apsolutno slažu. Svi bi nam jednako govorili i pretili.

* Nedavno ste podneli ostavku na funkcije u Novoj stranci. Ostalo je nejasno da li ostajete član te stranke i deo poslaničkog kluba?

– Zajedno sa još četiri člana Predsedništva Nove stranke obavestila sam naše članove o ostavci na svoje funkcije u Novoj, ali stranku nisam napustila. Zoran Živković, tri poslanika koji su pre godinu i po dana napustili poslanički klub Dosta je bilo, i ja, činimo Klub samostalnih poslanika u Skupštini.

* Šta znači da ne odustajete od politike, jer ona nije nečasna, samo je nečasni zloupotrebljavaju. Na koga ste tačno mislili?

– Verujem da svako od nas, ko se politikom bavi iz pravih razloga, za svoj rad prvenstveno odgovara građanima, svojim imenom i integritetom, i da se mora prekinuti začarani krug otuđivanja građana od političkih organizacija koje doživljavaju kao interesne grupe nekolicine. Ne odustajem od politike, to bih doživela kao predaju, nisam joj sklona u ovako nesnosnim društvenim i političkim okolnostima, pod naprednjačkom čizmom. U svom dosadašnjem radu, ne samo kao poslanica, već i na prethodnim političkim odgovornim funkcijama, otvarala sam značajne teme za naše društvo i državu, zbog nekih mi je i prećeno smrću, ali nisam se povlačila nikad. Naravno, nisam i ne ostajem pošto-poto u politici, ukoliko moje mišljenje i stavove građani ne prepoznaju kao važne i potrebne.

* Da li je i Zoran Živković nakon beogradskih izbora trebalo da podnese ostavku, zbog neprelaska cenzusa. Evidentno je da on to nije učinio, za razliku od Dragana Šutanovca.

– Nisam tražila smenu Živkovića, smatram da svako treba da se ponaša u skladu sa svojom savešću, ali jesmo predlagali, nas petoro u Predsedništvu, da se naši članovi, naši delegati, izjasne o poverenju prema svima nama, da proverimo da li još uvek žele da ih predvodimo i odlučujemo u njihovo ime. Taj naš predlog je odbijen.

* Budući da ste svojevremeno napustili LSV, razišli se sa Sašom Jankovićem nakon predsedničkih izbora, a sada podneli ostavku na funkcije u Novoj, na društvenim mrežama moglo se videti da vas porede sa Majom Gojković. Smeta li vam to?

– Posvećena sam istim političkim vrednostima otkad se bavim politikom, ne verujem u oportunu lojalnost političkoj organizaciji kada ona promeni svoj politički kurs. Možda bi vam delovala moralnije da sam kao član LSV-a sad koalicioni partner SNS-a, a zbog toga je ne bih mogla da se pogledam u ogledalu. Kao pojedinac sam pomogla predsedničku kampanju Saše Jankovića, smatrajući da ga rad kao zaštitnika građana čini kredibilnim za predsedničku funkciju. Nismo se „razilazili“, jer nisam ni ulazila u njegovu političku organizaciju. Kao obavešteni novinar verujem da znate da mi je nuđeno ambasadorsko mesto, funkcija u EU organizaciji, nisam prihvatila nijednu „nepristojnu ponudu“ zarad lične koristi, iz lukrativnih razloga, i nisam prelazila iz opozicione u vladajuću grupaciju. Naravno da me boli poređenje koje ste spomenuli, jer je uvredljivo i krajnje pogrešno.

* Postoji li mogućnost da bavljenje politikom nastavite u nekoj drugoj stranci – Narodnoj, ili kod Đilasa. Ne želim da vas pitam da li je moguć odlazak u neku od vladajućih stranaka, jer je to sa Vama gotovo nespojivo?

– Neću se predati, ne prihvatam da je politika nečasno zanimanje rezervisano za oportuniste, koristoljupce i poltrone, i dok god postoji i jedan čovek koji razmišlja kao ja, nastaviću političku borbu.

* Kad pogledate opoziciju nakon ubedljive pobede Vučića na beogradskim izborima, šta vidite – opoziciju koja je popucala po svim šavovima, ili početak njene konsolidacije?

– Mnogo je razloga za „ubedljive pobede“ Vučića. Kada upravljanje državom ima za cilj svođenje njenih građana na surovu borbu za golu egzistenciju, začinjenu strahom, ucenama i grozomornom propagandom, lako je „ubedljivo pobeđivati“. No, to nije opravdanje za opoziciju, moramo kod građana probuditi veru da ćemo ih odbraniti i izboriti se za njihova prava, za pristojan život. Već smo propustili nekoliko šansi, nadam se da su to poslednje propuštene prilike.

Širi savez kao jedini mogući opozicioni front

* Kakav je vaš stav oko Đilasovog saveza – više od koalicije, manje od partije. Da li je to moguća misija na sujetnom opozicionom nebu?

– Sigurna sam da je širi savez jedini opozicioni front koji može da se izbori s onim što nas čeka – lokalni izbori 2020, pokrajinski vojvođanski, kao i redovni parlamentarni izbori. Lične ambicije i sujete moraju ustupiti mesto borbi za opšte dobro građana, pre nego što nas oni zauvek otpišu, a zemlja nepovratno sklizne u propast.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari