Oficiri za vezu Beograda i Prištine u dubokoj „ilegali“ 1Foto: EPA-EFE GEORGI LICOVSKI; Foto: RTV Aldi; Foto: Screenshot

Razmena oficira za vezu na liniji Beograd-Priština bila je 2013. praćena velikom medijskom pompom, budući da je time uspostavljen kanal komunikacije srpskih i kosovskih vlasti, doduše, uz posredovanje Evropske unije, ali je danas delokrug dužnosti tih funkcionera umnogome nepoznat, čak i zapadnim diplomatama i predstavnicima NVO zajednice na Kosovu.

I izvori bliski zvaničnom Beogradu i posmatrači političke scene kosovskih Albanaca navode nezvanično za Danas da se „malo zna“ o tome šta svakodnevno rade Dejan Pavićević i Jetiš Jašari, koji su na čelu kancelarija u dva pomenuta grada.

Kancelarije u prostorijama Unije

Prema zvaničnim podacima, osnovne dužnosti oficira za vezu odnose na olakšavanje primene dosad postignutih briselskih sporazuma. Njihove kancelarije smeštene su u prostorijama Delegacije EU u Beogradu i Prištini. Kako za Danas objašnjava diplomata iz zapadnih krugova: „Oba oficira za vezu ne pričaju čak ni u privatnim krugovima čime se svakodnevno bave.“

„Dejan Pavićević se ne eksponira u javnosti, retko se oglašava izjavama. Takva tajnovitost i odgovara zvaničnom Beogradu jer naši ljudi, zapravo, i zaborave da postoji oficir za vezu u Prištini. Da se on više pojavljuje, to bi na neki način impliciralo defakto priznanje izvesnog oblika kosovske nezavisnosti“, objašnjava naš sagovornik.

Tvrdi se da Pavićević „korektno radi, i da je u proteklih osam godina stekao dovoljno iskustva, odnosno obučio se da obavlja osetljivu i specifičnu misiju, ali da neka praktična pitanja, recimo, probleme sa kojima se suočavaju privrednici iz srpskih sredina na Kosovu, „teško da on može da reši“. U tom kontekstu, izvor Danasa precizira: „Dešava se ponekad da i sam oficir za vezu Beograda ne može da pređe administrativni prelaz, odnosno granicu, i uđe na Kosovo bez problema.“

Česti pritisci

Kako saznajemo, „Dejan Pavićević se suočava u radu sa čestim pritiscima i ima stalno obezbeđenje Kfora“. Zanimljivo je da je on od 2013. neprestano na dužnosti oficira za vezu, dok je Priština u proteklih osam godina „izmenjala“ tri ličnosti na toj poziciji u Beogradu. Prema našim nezvaničnim informacijama, glavni razlozi za toliki opstanak Pavićevića na funkciji jesu „njegova reputacija pouzdanog čoveka i činjenica da nije lako naći nekoga ko bi rado otišao u Prištinu“.

Prvi oficir za vezu Prištine u Beogradu bio je Ljuljzim Peci, koji se na takvoj poziciji zadržao svega nekoliko dana. Peci je ostavku podneo kako je naveo zbog neslaganja sa tadašnjim premijerom Hašimom Tačijem. „Razlog za ostavku su neslaganje i kritike premijera Hašima Tačija zbog moje izjave za medije da će se odnosi između Republike Kosovo i Republike Srbije potpuno normalizovati kada Srbija prizna nezavisnost Kosova“, objasnio je on u junu 2013. Pecija je „nasledio“ Valjdet Sadiku, dotadašnji kosovski ambasador u Hrvatskoj. Portal BBC na srpskom jeziku svojevremeno je objavio da je iza njegovog radnog stola „u kancelariji u jednom od hodnika sedišta Delegacije EU“ u Beogradu stajala zastava Kosova, a na zidu visile slike tadašnjeg kosovskog predsednika Hašima Tačija i uramljene Deklaracije o nezavisnosti Kosova.

„Ja jesam ambasador“

U leto 2018. on je za pomenuti medij izjavio: „Moj službeni naziv je oficir za vezu. Želimo biti korektni – mi smo potpisali taj sporazum. Pa i na sajtu Ministarstva spoljnih poslova Kosova stoji Kancelarija za vezu. Ali, ja jesam ambasador.“

Valjdet Sadiku je „odslužio“ petogodišnji mandat u Beogradu. U martu ove godine imenovan je za otpravnika poslova u kosovskoj ambasadi u Sjedinjenim Državama. Portal Nova.rs je preneo da je kosovsko ministarstvo spoljnih poslova tim povodom objavilo: „Uzimajući u obzir diplomatske okolnosti u kojima se nalazi Kosovo i značaj koji za nas imaju Sjedinjene Američke Države, i s obzirom na to da je ambasadorka Vljora Čitaku završila svoj mandat u Vašingtonu, ministarka Meljiza Haradinaj Stubla, oslanjajući se na važeći zakon, donela je odluku da pošalje ambasadora Valjdeta Sadikua, u svojstvu otpravnika poslova, privremeno u Vašington, kako ne bi ostalo upražnjeno mesto ambasadora na najvažnijem mestu za Kosovo.“

Aktuelni oficir za vezu Prištine u Beogradu je Jetiš Jašari, koji se još ređe pojavljuje u javnosti od Sadikua. Među retkim medijskim objavama o njemu nalazi se vest iz februara ove godine, objavljena na portalu „Bujanovačke“, o njegovom susretu sa predsednikom opštine Bujanovac Nagipom Arifijem. Kako je naveo taj sajt oni su razgovarali o „podršci Republike Kosovo građanima bujanovačke opštine“.

Marinković: Embrion uspostavljanja diplomatskih odnosa

Ocenjujući položaj i dužnosti oficira za vezu, Miodrag Miki Marinković, programski direktor NVO Aktiv iz Kosovske Mitrovice, navodi: „Meni se čini da je ideja razmena officira za vezu između Prištine i Beograda, čiji je zvanični mandat bio nadgledanje implementacije sporazuma potpisanih u Briselu, doživela sudbinu samog procesa. Dakle od jednog vrlo ambicioznog, angažovanog početka 2013 godine, došlo je do njegovog potpunog obesmišljavanja usled zastoja u pregovorima, različitih tumačenja postignutih sporazuma, pa na kraju i same pojave ideje o razgraničenju, koja je čitav Briselski sporazum stavila ad akta.“ „Jednostavno, prekidom pregovora, nije više bilo posla za njih. Te kancelarije su opstajale insistiranjem Evropske unije, koje je takvu razmenu vladinih zvaničnika tumačila kao embrion uspostavljanja diplomatskih odnosa između Srbije i Kosova, te jednim od retkih uspeha čitavog procesa. Takvim su je videli i zvaničnici u Pristini, tačnije sami oficiri za vezu sa Kosova, koji su u medijskim izveštajima isticali da bez obzira kako je njihov zvanični naziv, njihov mandat je da obavljaju poslove ambasadora“, precizira Marinković.

Gogić: Funkcija bez posebne težine

Prema mišljenju Ognjena Gogića, politikologa iz Kosovske Mitrovice, oficiri za vezu su „izgubili značaj“. „U vreme kada su započeli briselski pregovori 2011. godine, Beograd je bio veoma pažljiv da ne daje povod da se bilo šta protumači kao čin implicitnog priznanja Kosova. Veoma se vodilo računa o tome ko se s kim sastaje, na koji način je Kosovo predstavljeno na susretima, upravo zato da se ne bi neki potez protumačio kao da Srbija tretira Kosovo kao ravnopravan entitet. Takav pristup se odražavao i na međusobnu komunikaciju. Kada su imenovani oficiri za vezu, to je bila velika prekretnica jer je značilo da se uspostavlja novi kanal komunikacije. To je samo po sebi bilo važno za proces, ali se i čekalo na grešku“, precizira on. Sagovornik Danasa ističe da su tokom godina, međutim, odnosi između Beograda i Prištine podignuti na viši nivo. „Do susreta je dolazilo na nivou predsednika i premijera, tako da su oficiri za vezu potpuno pali u drugi plan. Oni faktički više nisu ni potrebni, niti se njihovim postupcima može pripisati neka posebna težina“, smatra Gogić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari