Nikola Lazetić, Dragan Džajić, Aleksandar Vučić, Dragan Stojković Piksi, Ivan Ćurković, Milorad DodikFoto: Nikola Gligić/Starsport

Kako je lepo biti selektor fudbalske reprezentacije Srbije. Pogotovo kada imaš platu veću od selektora šampiona Evrope – Španije, kada izvodiš jeftine skečeve na konferencijama za medije (osim u trenucima kada nešto zapisuješ), kada imaš slobodu da vodiš glavnu reč u FSS, a iza tebe stoji onaj ko treba da stoji. Kao u svakom ispravno ustrojenom sportskom sistemu.

Doduše, dogodi se poneki problem u raju, pa moraš da istrpiš orkestrirano šamaranje ruže vetrova posle (rane) eliminacije na Evropskom prvenstvu. Ali, postoji blizu milion i po razloga da zaboraviš uvrede, podmetnuta pitanja, javna omalovažavanja čak i od strane ljudi kojima je teško da razaznaju da li je u pitanju fudbal ili ragbi kada na televiziji vide zeleni teren.

Sve to je legendarni Dragan Stojković Piksi ostavio po strani, jer ima viši cilj i voli Srbiju, baš kao i čovek kome je došao pred binu da pruži javnu podršku iz rodnog Niša.

I pošto se Piksi nije sakrio, kako je rekao Aleksandar Vučić, kada mnogi jesu, ostaje da verujemo da će selektor dobiti šansu da odradi do kraja i treći vezani ciklus kvalifikacija za veliko takmičenje. Bez obzira na rezultat, imajući u vidu da se po čaršiji još od Evropskog prvenstva u Nemačkoj priča kako se čeka prvi kiks da se njegova služba završi.

Kako je u naprednoj Srbiji družba uglavnom važnija nego služba, onda i ne čudi Piksijev gest dobre volje da u teškom trenutku zapljeska predsedniku uz čiji mig mu je pre 12 meseci produžen mandat za velike novce.

Demokratsko je pravo svakog čoveka da izrazi stav i glasa za koga želi, ali je problem ako iza podrške stoji lični interes. Obespravljenim građanima Srbije je preko glave da skupo plaćaju međusobnu ljubav pripadnika vladajuće elite, a oni posle 25. u mesecu stežu kaiš.

A doživljaj selektorske uloge Dragana Stojkovića je udžbenički primer kako ne treba da izgleda odnos sportskih radnika i političara. I tu osmeh i široka Piksijeva žvaka ne mogu ništa da pomognu.

Davno je nestalo čarobno dejstvo majstorija iz Verone i raskoš Zvezdine zvezde. Serijom autogolova Dragan Stojković je za sva vremena srozao ugled među običnim svetom. Selektor za to kao da ne mari, njemu je u naprednom kolu lepo. Korak levo, dva desno, pa u krug.

Postao je sluga, a mogao je da ostane car. Stvar izbora…

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari