Donald TrampFoto: EPA / NEIL HALL / POOL

Mandat predsednika SAD Donalda Trampa se odvija tako brzo da često izgleda kao skup ispada podstaknutih ničim drugim, osim njegovih sopstvenih slučajnih opsesija.

Samo u ponedeljak, Bela kuća je razbila naučni konsenzus o uzrocima autizma i označila levičarski antifašistički pokret kao domaću terorističku grupu, uprkos pitanjima o tome da li ima ovlašćenje da to učini.

Vašington je odjekivao Trampovim zahtevima da državna tužiteljka Pam Bondi goni njegove političke protivnike uprkos očiglednom nedostatku čvrstih dokaza.

A Trampov novi pokušaj da uništi medijske slobode i suzbije slobodu govora naišao je na retku prepreku jer je Ej-Bi-Si odobrio Džimiju Kimelu povratak u eter nakon kontroverze oko njegovih izjava o osumnjičenom ubici Čarlija Kirka.

Bilo koja od ovih drama mogla bi se smatrati jednom od najintenzivnijih političkih kontroverzi u konvencionalnoj administraciji. U neko drugo vreme, zbog nekoliko njih bi mogao da bude pokrenut postupak impičmenta.

A one su samo zamračile već sumorno vreme ispunjeno upozorenjima o nadolazećoj autokratiji, piše CNN u svojoj analizi.

Ali milioni Amerikanaca koji žive u drugačijim političkim, medijskim i kulturnim ekosistemima u odnosu na Trampove kritičare ne vide njegove postupke kao smrtnu pretnju svojoj zemlji, kulturi ili blagostanju.

Njihova podrška dokazuje da Trampovi postupci nisu vođeni samo ličnim hirovima. Oni često čine deo koordinisane strategije za nagrađivanje onih koji su ga postavili na vlast.

Tramp je svojim ratobornim govorom na Kirkovoj komemoraciji u nedelju dokazao da nikada nije bio previše zainteresovan za vladavinu cele zemlje. Ali njegova veština u oblikovanju nacionalnih pitanja kako bi se uskladila sa preokupacijama konzervativnih birača i njegova marljivost u ostvarivanju njihovih prioriteta objašnjavaju kako održava održivu bazu podrške za najrevolucionarnije predsedništvo modernog doba.

To mu možda neće omogućiti da vlada većinom. A mnogi birači su možda mislili da dobijaju predsednika koji će smanjiti cene namirnica i stanova kao što je obećao.

Ali dve kontroverze koje su besnele u ponedeljak oko Trampove manipulacije pravnim i javnim zdravstvenim sistemima pokazuju kako koristi vladinu moć da ojača svoju političku poziciju.

Bondi pod pritiskom

Trampova objava na društvenim mrežama tokom vikenda, u kojoj poziva Bondi da brzo počne da goni njegove lične i političke protivnike, bila je jedno od najflagrantnijih kršenja navodno nevidljivog zida između Bele kuće i Ministarstva pravde od strane jednog predsednika.

Da se ​​to pojavilo u procurelom izveštaju u novinama, a ne u javnoj objavi, moglo je da izazove veliki skandal jer se čini da je reč o jasnoj zloupotrebi predsedničke moći i pravosudnog sistema.

U vezi sa tim, Tramp je imenovao Lindzi Haligan, pomoćnicu Bele kuće, za glavnog saveznog tužioca u Istočnom okrugu Virdžinije, prema rečima ljudi upoznatih sa situacijom. Ona će zameniti Erika Siberta, koji je smenjen zbog toga što nije podigao optužnicu protiv jednog od Trampovih neprijatelja, državnog tužioca Njujorka Leticije Džejms.

Implikacije Trampovog mešanja su ozbiljne. Integritet pravnog sistema počiva na percepciji da su svi jednaki pred njim i da političko mešanje nema pravo glasa u tužilačkim odlukama.

Politizovana pravda je obeležje despotskih banana republika. Sistem takođe ne može dugo da opstane ako tužioci budu otpušteni kada zaključe da nema dovoljno dokaza za podizanje optužnice, šta god predsednici govorili.

„Postoji ta Lejdi Pravda koja bi trebalo da kaže – naznačeno povezom preko očiju – da je pravda slepa za sve. Niko nije iznad zakona. Niko nije ispod zakona. On se primenjuje jednako“, rekao je bivši šef kabineta Obamine administracije Ram Emanuel u emisiji „Situaciona soba“ u ponedeljak.

„Izgleda da je Lejdi Pravdi sada potreban flaster preko oka, gde može da vidi samo u osnovi levo gde će primenjivati zakon“, rekao je Emanuel, viši politički i globalni komentator CNN-a.

Trampov prezir prema takvim principima je jedan od razloga zašto sve više liči na tirana u nastajanju.

Ipak, na Trampovoj strani, pristalice ga vide više kao žrtvu politizovane pravde nego kao njenog počinioca.

Njegov uspeh u prikazivanju sebe kao progonjene političke ličnosti usred višestrukih optužnica pomogao mu je da oživi svoju političku karijeru prošle godine. Njegov prkos objašnjava zašto republikanski zakonodavci odbijaju da iritiraju svoje birače i da ga ograničavaju iako njegovi postupci često izgledaju kao pretnja vladavini prava i možda nema dokaza koji bi potkrepili njegov zahtev za krivičnim gonjenjem njegovih protivnika.

„Predsednik Tramp je veoma otvoren i transparentan prema američkom narodu i govori šta misli. I to je ono što njegove pristalice vole kod njega i to je ono što Amerika voli kod njega“, rekao je senator Markvejn Malin u CNN-ovoj emisiji „Stanje nacije“ u nedelju.

Republikanac iz Oklahome rekao je da je fer igra od Trampa da napadne bivšeg direktora FBI-ja Džejmsa Komija i kalifornijskog demokratskog senatora Adama Šifa. „Ono što predsednik Tramp ovde govori jeste da je vreme da ih ispitamo i… pozovemo ih na odgovornost za ono što su rekli.“

Tramp je otpustio Komija zbog istrage o Rusiji, a Tajna služba ga je ispitivala zbog objave na društvenim mrežama o školjkama u obliku brojeva 86 i 47, za koje su zvaničnici administracije tvrdili da bi se mogle smatrati pretnjom Trampu. Broj 86 se u američkom slengu ponekad koristi kao sinonim za „ukloniti“ ili čak „ubiti“, dok „47“ može da bude aluzija na Trampa kao 47. predsednika SAD. Šif je vodio istrage o Trampu kao član Predstavničkog doma tokom Trampovog prvog mandata. Sadašnja administracija ga istražuje zbog navodnog curenja informacija i optužbi za hipotekarnu prevaru. Obojica su negirali krivična dela i nijedan od njih nije optužen.

Bela kuća zna da je Trampov drski prkos u takvim kontroverzama argument za uveravanje istomišljenika, koji veruju da su prethodne administracije bile korumpirane i da sadašnji predsednik ispravlja situaciju.

„Nećemo tolerisati ogovaranje od bilo koga u medijima ili od bilo koga sa druge strane ko pokušava da kaže da je predsednik taj koji naoružava Ministarstvo pravde“, rekla je portparolka Bele kuće Karolina Livit u ponedeljak. „Džo Bajden i njegov državni tužilac su naoružali Ministarstvo pravde. Džo Bajden je iskoristio ovu svetu američku instituciju da napadne svog političkog protivnika usred izborne godine.“

Podsećanja radi, Trampa je velika porota optužila u slučaju na federalnom nivou za navodne prestupe, uključujući pokušaj da iskoristi predsedničko ovlašćenje da poništi demokratsku volju birača koji su ga smenili na izborima 2020. godine.

Takođe ga je porota u Njujorku osudila po svih 34 tačke optužnice za falsifikovanje poslovnih evidencija u slučaju koji se odnosio na isplatu novca za ćutanje zvezdi filmova za odrasle.

Trampovi potezi protiv autizma uzbunjuju stručnjake

Trampova važna objava o autizmu u ponedeljak bila je primer kako njegovo kršenje konvencija utiče na njegove političke ciljeve, čak i ako bi moglo stvoriti opasnost za Amerikance.

Najavio je da će vlada savetovati da upotreba acetaminofena tokom trudnoće „može biti povezana sa veoma povećanim rizikom od autizma“.

Nove smernice su u suprotnosti sa stručnom analizom da stanje može biti uzrokovano višestrukim faktorima i da veza između upotrebe leka protiv bolova tokom trudnoće i autizma nije dokazana.

Tramp se takođe osvrnuo na bezbednost nekih dečjih vakcina, pokazujući alarmantan nedostatak znanja i još manju svest o tome da laički stavovi koji dolaze sa tako moćne platforme mogu aktivno da štete zdravlju Amerikanaca.

„Razumeli smo mnogo više od ljudi koji su to proučavali“, rekao je Tramp ministru zdravlja i socijalnih službi Robertu F. Kenediju Mlađem o pitanju autizma, podsećajući na svoje haotično improvizovano vođstvo tokom pandemije kovida 19.

Ako Tramp odaje utisak da uništava principe nauke i kliničkih ispitivanja, onda je to verovatno namerno. Njegov nastup u ponedeljak uticao je na skepticizam prema zdravstvenoj zaštiti zasnovanoj na nauci i skepticizam prema vakcinama koje Kenedi dugo promoviše.

Ali postoji jako političko obrazloženje za njegovu strategiju.

Usluga „quid quo pro“ postavljanja Kenedija, koga mnogi stručnjaci smatraju opasnim čudakom, na čelo američkog javnog zdravlja oličavala je legije njegovih birača koji su duboko skeptični prema rasporedima vakcinacije i koji ne veruju vladinim zdravstvenim stručnjacima.

Koalicija „Učinimo Ameriku ponovo zdravom“ uključuje aktiviste sa desnice i levice koji možda inače ne bi bili dostupni Trampu.

Ova grupa je veoma angažovana, posebno po pitanjima koja uključuju pesticide, fluorizaciju vode i opasnosti ultraprerađene hrane. Čak i ako je njihov broj mali, mogli bi da igraju važnu ulogu u tesnim izbornim trkama za Kongres 2026. godine.

Birači MAHA su takođe dobar izbor za Trampa jer dopunjuju žestok skepticizam prema vlastima javnog zdravlja među biračima MAGA posejan tokom pandemije kovida 19, koji konzervativni lideri, uključujući predsednika, od tada koriste kao multiplikator moći.

Mnogi konzervativci su se tokom pandemije protivili savetima vlade za nošenje maski. Neki su zatvaranje škola i preduzeća videli kao neustavno kršenje njihove slobode. Negativna reakcija je bila toliko intenzivna da se Tramp i dalje oseća nesposobnim da u potpunosti preuzme zasluge za operaciju „Varp brzina“, napor da se vakcina protiv kovida 19 proizvede u rekordnom roku, što je verovatno spasilo milione života.

Kenedi nije osetio nikakve političke inhibicije u otkazivanju miliona dolara finansiranja za istraživanje mRNK vakcina koje bi mogle da spreče buduću pandemiju.

Nepoverenje koje sve veći broj Amerikanaca ima prema naučnicima establišmenta i zvaničnoj stručnosti postalo je moćna sila u konzervativnoj politici.

A Trampova spremnost da poništi zvanični konsenzus o autizmu dolazi sa još jednom prednošću. Vodio je kampanju kao pobunjenik koji će se vratiti u Vašington i otkriti tajne pravne, naučne i medicinske duboke države.

Ali odbijanje njegove administracije da objavi sve dosijee o njegovom bivšem prijatelju Džefriju Epstinu, osuđenom seksualnom prestupniku, ismevalo je takve pretenzije. Puštanje Kenedija da iznese svoje naučne jeresi moglo bi da vrati deo tog izgubljenog uličnog kredibiliteta.

I u svakom slučaju, Tramp uvek deluje najsrećnije i najefikasnije kada meša svoj tajni sastojak – bes svojih pristalica prema navodnim elitama koje preziru.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari