Aleksandar VučićFoto: Shutterstock / Alexandros Michailidis

Iz Beograda su tokom proteklog vikenda stizale protivrečne poruke o mogućoj promeni spoljnopolitičke orijentacije Srbije – sa Rusije ka Evropskoj uniji.

Najpre su se pojavile izjave ministra za evropske integracije Nemanje Starovića o mogućem pridruživanju Beograda sankcijama protiv Rusije.

Već sutradan te izjave je demantovao predsednik Aleksandar Vučić. Ruski časopis Ekspert pokušao je da „razjasni“ šta ova neslaganja znače i da li Rusija može da računa na Srbiju na duže staze.

Beograd već duže vreme pokušava da balansira između održavanja normalnih odnosa sa Moskvom i težnje ka integraciji sa Evropskom unijom, navodi ruski časopis.

Nakon februara 2022. godine, te težnje su postale međusobno isključive – svako približavanje EU automatski podrazumeva i pridruživanje antiruskim sankcijama.

Samo srpsko društvo je podeljeno po pitanju na koga bi zemlja trebalo da se orijentiše – kako su pokazali masovni protesti, značajan deo stanovništva zalaže se za proevropski put, ali to ne znači da u srpskom društvu postoje rusofobična osećanja, piše list.

Javna rasprava između srpskog ministra i predsednika istakla je da se ova ideološka ambivalentnost prostire čak i do najviših slojeva vlasti.

Pritom, Vučićeva vlast je pod pritiskom i proevropskih i proruskih grupa – sam predsednik je 27. jula poznatog reditelja Emira Kusturicu, poznatog po svojim proruskim stavovima, optužio da priprema državni udar.

Vučić je takođe podsetio da je još u junu 2025. godine Srbija obustavila izvoz municije, kako niko ne bi dovodio u pitanje njenu neutralnost. Ipak, 23. juna ruska Spoljna obaveštajna služba saopštila je da srpske kompanije isporučuju municiju ukrajinskoj vojsci preko NATO zemalja, u vidu delova za sklapanje.

Nakon početka ruske invazije punog obima na Ukrajinu srpski stav prema Rusiji poprimio je izrazito dvosmislen karakter.

U martu 2022. godine Savet za nacionalnu bezbednost Srbije osudio je ruske akcije u Ukrajini, ali se istovremeno nisu pridružili zapadnim sankcijama.

Na sednici povodom 100 dana rada vlade, premijer Đuro Macut je naglasio da Srbija neće podržati antiruske sankcije dok je on na čelu vlade.

Jekaterina Entina, direktorka Centra za mediteranske studije na Fakultetu za svetsku ekonomiju i međunarodnu politiku Nacionalnog istraživačkog univerziteta „Viša škola ekonomije“ u izjavi za časopis Ekspert navodi da je “ Starović  rekao da bi se Beograd možda mogao pridružiti sankcijama protiv Rusije ukoliko postane jasno koliko je realno članstvo u Evropskoj uniji“.

Beograd, navodi ona, „želi da zna šta EU može da ponudi osim novih i novih zahteva kao uslova za prijem – a da pritom ništa ne nudi zauzvrat. Ako govorimo sasvim pragmatično, Beograd želi da zna kakvu mu ‘trgovinu’ Brisel nudi.

To je stav i predsednika Aleksandra Vučića – evropske integracije ne bi trebalo da budu igra u kojoj koristi ima samo jedna strana, već da donesu konkretne dividende za Srbiju. Ako tih dividendi nema, svi zahtevi EU gube smisao“.

Ne treba, smatra ona, „neprestano tražiti nepostojeće znakove pogoršanja rusko-srpskih odnosa. Na primer, ne treba proteste u Beogradu nazivati ‘obojenom revolucijom’. U srpskom društvu nema nikakvog Majdana u onom obliku kako ga mi zamišljamo.

Naravno, spoljne sile su tu prisutne, u obliku zapadnih NVO, ali one još uvek ne igraju presudnu ulogu. U srpskom društvu nema otvorene rusofobije. Naprotiv, ono je prilično homogeno u svom pozitivnom odnosu prema Rusiji“, kazala je Entina.

Polina Sokolova, naučna saradnica Odeljenja za evropska politička istraživanja Instituta za svetsku ekonomiju i međunarodne odnose za ruski Časopis je rekla da „u srpskom rukovodstvu postoji dvosmislena vizija toga kakvi bi odnosi sa Rusijom trebalo da budu. To se može nazvati višesmernom politikom (mnogovektornost), ali to ne može trajati zauvek u uslovima rastuće konfrontacije između Rusije i Evropske unije“.

U Beogradu, dodaje, postoji konsenzus da treba zadržati orijentaciju ka EU. S druge strane, „Srbija iz principijelnih razloga ne uvodi sankcije protiv Rusije – između ostalog zato što srpsko društvo nije zaboravilo niti oprostilo NATO bombardovanje iz 1990-ih, kao ni stav Zapada o Kosovu. Upravo Rusija (zajedno sa Kinom) brani teritorijalni integritet Srbije u Ujedinjenim nacijama i na drugim međunarodnim forumima“.

Srbija je, u suštini, naglašava Sokolova, „talac konfrontacije između Rusije i Zapada, i prinuđena je da izražava različite stavove u zavisnosti od toga da li razgovara sa evropskim ili sa ruskim predstavnicima. Zbog toga je za Rusiju Srbija partner čija odanost u velikoj meri zavisi od odnosa Moskve sa zapadnim zemljama, kao i od razvoja situacije u Ukrajini.

Ovo je veoma složen problem. Jer i po pitanju Ukrajine Srbija zauzima neodređen stav: Beograd podržava teritorijalni integritet Ukrajine, što je lako razumljivo ako se ima u vidu sopstvena zabrinutost zbog kosovskog pitanja i suvereniteta nad tim regionom“, zaklučila je.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari