Foto: EPA/ABIR SULTANAktuelna italijanska vlada jedna je od najprijateljskijih prema Izraelu u istoriji zemlje, zbog čega bi nedavne izjave italijanskog ministra odbrane Gvida Krozeta o ratu u Gazi trebalo da zabrinu Izraelce, posebno one u vladi.
U intervjuu za La Stampu, Krozeto je uputio oštru poruku izraelskim liderima:“Borba protiv terorista više nije opravdanje“, rekao je, dodajući da su „potrebne odluke koje će primorati izraelskog premijera Benjamin Netanjahua da stane“.
Takve mere, dodao je, ne bi trebalo da budu usmerene protiv samog Izraela, već da služe kao „način da se spasu njegovi ljudi od vlade koja je izgubila razum i ljudskost“.
Krozeto je u pravu. Rat u Gazi nanosi razorne posledice ne samo Palestincima, već i izraelskoj ekonomiji, demokratiji i globalnom ugledu. Bez hitne promene kursa, Netanjahuova agenda mogla bi učiniti Izrael međunarodnim parijom decenijama koje dolaze.
Tačno je da je trenutni talas nasilja započeo napadom Hamasa na izraelske civile u oktobru 2023. godine.
Ipak, ono što je započelo kao egzistencijalni izraelski odgovor na tu Hamasovu užasnu akciju, preraslo je u masovno razaranje.
Program Ujedinjenih nacija za hranu (WFP) upozorio je da je trećina stanovnika Gaze prošla dane bez hrane.
Nedavni izveštaj UN eksperata utvrdio je da glad sada pogađa najmanje pola miliona ljudi u severnom delu Gaze, uključujući i grad Gazu.
Predlog izraelske vlade iz jula da se uspostavi „humanitarni grad“ koji bi doveo do zatvaranja stotina hiljada Gazana, kao i odluka iz avgusta da se osvoji grad Gaza, uključujući i prisilna premeštanja stanovništva, ukazuju da će se situacija samo pogoršavati.

Netanjahuova vlada uporno nastavlja svoj razorni kurs jer od toga zavisi njegov politički opstanak.
Osuđen na političko preživljavanje zbog optužbi za korupciju, Netanjahu se drži na vlasti kroz beskonačne ratove.
Ova želja daje najekstremnijim članovima njegove koalicije glavnu reč, pri čemu neki otvoreno zagovaraju masovne premeštaje Palestinaca iz Gaze i Zapadne obale. Za njih, glad i raseljavanje nisu neželjene posledice, već ciljevi.
Ovaj izraelski odgovor nije samo moralna katastrofa. Kako su u nedavnom otvorenom pismu Netanjahuu napisali 24 vodeća ekonomista, među kojima je 11 nobelovaca, Izrael je na ivici da sebi nanese trajnu štetu.
Zapadni lideri ne bi trebalo da tretiraju politiku Izraela u Gazi kao „običan posao“. Nastavak podrške Netanjahuovoj vladi znači omogućavanje režimu koji je bliži Rusiji Vladimira Putina nego zapadnoj demokratiji.
Evropa, suočena sa ogromnim pritiskom iznutra da reaguje i spasi narod Gaze, neće ostati pasivna.
Ciljane sankcije protiv Izraela postaju sve verovatnije. One bi ugrozile trgovinu Izraela sa Evropskom unijom, njegovim najvećim trgovinskim partnerom, kao i značajno finansiranje istraživanja koje podržava izraelski tehnološki sektor u usponu.
Snižavanja kreditnog rejtinga su u toku, troškovi zaduživanja rastu, a obrazovani Izraelci u velikom broju emigriraju.
Iako Sjedinjene Američke Države možda, iz svojih strateških razloga, odluče da snose deo tih troškova, teško je zamisliti scenario u kojem izraelska ekonomija ne bude ozbiljno ranjena Netanjahuovom politikom i to na duži rok.
Administracija američkog predsednika Donalda Trampa, koja je nevoljna da finansira strane ratove, ima svoje razloge da preispita podršku izraelskoj strategiji u Gazi.
Vodeći izraelski ekonomisti koji decenijama savetuju Netanjahua i njegovu vladu zaključili su da Izrael nema finansijske mogućnosti za osvajanje grada Gaze i neodređeno „zbrinjavanje“ više od dva miliona ljudi.
Kao i posle rata između Izraela i Libana 1982. dalje pogoršavanje ionako užasne situacije u Gazi verovatno bi na kraju koštalo SAD milijarde dolara, uz već potrošenih preko 20 milijardi dolara vojne pomoći Izraelu od 7. oktobra 2023. godine.
Put napred jasno je izložen u pismu ekonomista. Prvo, Izrael mora da obezbedi dovoljno hrane i medicinske pomoći kako bi stanovnici Gaze preživeli, i to merljivo po efikasnosti, a ne samo po količini pomoći koja ulazi u Gazu (a koja zatim ne stiže do ljudi).
Drugo, Izrael mora javno odustati od bilo kakvih planova za zatvaranje stanovnika Gaze u kampove. Treće, Izrael mora da se ponovo javno obaveže na poštovanje osnovnih ljudskih prava, u skladu s međunarodnim pravom – čak i u vreme oružanih sukoba.
I konačno, Izrael mora iskreno da teži primirju koje će vratiti taoce i okončati borbe. Zapadne vlade bi trebalo da koriste diplomatiju, ekonomske mere i politički pritisak kako bi podržale ove korake.
Izrael se danas nalazi na raskrsnici. Može izabrati Netanjahuov put ekstremizma, koji će neizbežno dovesti do još više optužbi za ratne zločine, međunarodne izolacije i nacionalnog propadanja.
Ili može poslušati upozorenja svojih saveznika i najboljih umova i povratiti svoju demokratsku budućnost.
Eran Jašiv je profesor ekonomije na Univerzitetu u Tel Avivu, član Centra za makroekonomiju na Londonskoj školi ekonomije (London School of Economics) i bivši rukovodilac Programa za nacionalnu bezbednost i ekonomiju pri Institutu za studije nacionalne bezbednosti na Univerzitetu u Tel Avivu.
Danijel Tsidon je profesor emeritus ekonomije na Univerzitetu u Tel Avivu, bivši zamenik generalnog direktora Bank Leumi Le-Israel i osnivač i glavni partner u Viola Fintech.
Copyright: Project Syndicate, 2025.
www.project-syndicate.org
Danas ima eksluzivno pravo objavljivanja u Srbiji
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


