Foto: EPA-EFE/WU HAOEkonomski, vojni i filozofski stubovi posleratnog svetskog poretka su u ruševinama. Ali kroz dim koji se diže nad ruševinama ostaje geopolitički imperativ: takmiči se ili popusti.
To je tako sa obe strane Atlantika, iako se tumačenja oštro razlikuju, ukazuje u analizi za Centar za evropske analize Edvard Lukas, dugogodišnji dopisnik Ekonomista iz Berlina, Moskve, Beča i baltičkih država i međunarodno priznati stručnjak za špijunažu, subverziju, upotrebu i zloupotrebu istorije.
Gledano iz Sjedinjenih Država, era subvencionisane hegemonije je završena. Američki poreski obveznici više neće snositi troškove i rizike odbrane nezahvalnih, besplatnih saveznika.
Niti će prihvatiti svetski ekonomski sistem koji im uništava radna mesta i društvo. Oni više ne odaju počast zastarelom, elitističkom skupu vrednosti koji prikriva ove terete u svetoljubivom jeziku dužnosti.
Sa ove tačke gledišta, u prve nedelje administracije predsednika Donalda Trampa bilo je nužno postaviti scenu. Pravo pitanje je nadmetanje sa Komunističkom partijom Kine (KPK).
Gledano iz Evrope, nemarno uništavanje višedecenijskih izvesnosti dovodi do katastrofe, praćene zbrkanošću i grubom teatralnošću.
Sjedinjene Države su napisale pravila posleratnog svetskog sistema i postale bogate i poštovane unutar tog sistema. Zašto ga se odreći? Zašto ga rušiti? Čemu moronski ispadi besa, tarife i pretnje?
Ako su SAD napustile globalno moralno, ekonomsko i strateško vođstvo, nekadašnji saveznici moraju da diverzifikuju. Uprkos tom potpuno drugačijem tumačenju događaja, centralno pitanje je isto: kako se nositi sa Kinom.
To preklapanje nije novo. Zaista, činilo se da su se proteklih godina stavovi prema Kini u SAD i saveznicima približavali.
SAD su vršile pritisak na evropske saveznike da izbegavaju Huavei tehnologiju. Vojne veze, razmena obaveštajnih podataka i napori meke moći pomogli su u izgradnji formalnih i neformalnih koalicija protiv uticaja KPK, u rasponu od sada nepostojećeg okvira saradnje „17+1“ u istočnoj polovini Evrope do sporazuma o britanskim nuklearnim podmornicama sa Australijom.
Sada je sve to dovedeno u pitanje a stari tabui se raspadaju. Litvanija kaže da je njen gambit prema Tajvanu – otvaranje skoro zvanične ambasade u Vilnjusu – bila greška.
Britanski vojni šef, admiral ser Toni Radakin, boravio je u nenajavljenoj poseti Pekingu. Španski premijer Pedro Sančez sastao se tamo sa Si Đinpingom i opisao Kinu kao „suštinskog partnera“. Rukovodstvo EU i KPK zajednički se zalažu za slobodnu trgovinu i osuđuju poremećaje izazvane Trampovom carinskom politikom.
Površno gledano, evropska kineska opcija izgleda privlačno: naučite Amerikance lekciju i usput zaradite nešto novca.
Ali u praksi postoje poteškoće. Kaja Kalas, najviša diplomatkinja EU, oštro primećuje da je Kina „ključni pokretač“ ruskog rata u Ukrajini.
Pogrešni koraci Trampove administracije blede pored kineske nemilosrdne merkantilističke trgovinske politike, koja uključuje subvencije i druge poremećaje na tržištu i sistematsku krađu intelektualne svojine, a da ne pominjemo orvelovsku politiku nadzora, nemilosrdnu represiju nad manjinskim pravima i blokadu Tajvana u početku.
Politika Kine prema Evropi je poslednjih meseci sve oštrija. Lu Šaje, specijalni izaslanik KPK, ne samo da prihvata rusko zauzimanje Krima, već je doveo u pitanje i suverenitet bivših sovjetskih republika kao što su članice EU Letonija, Estonija i Litvanija.
Saveznici SAD možda čeznu za idealnim svetom u kojem bi njihove osetljivosti i interesi imali veću težinu u Vašingtonu, i može doći vreme kada će administracija jasnije sagledati njihovu vrednost.
Evropljani bi, takođe, mogli da razmisle o tome kako bi ujedinjenije i odlučnije rukovodstvo moglo da pretvori njihovo ogromno bogatstvo i moć u postavljanju pravila u stvarni geopolitički uticaj.
Ali to ne menja izbor sa kojim se trenutno suočavaju u stvarnom svetu. Pristati, u principu, na kinesko globalno vođstvo, uz nepovratne ustupke u pogledu trgovine, političkog uticaja i tehnologije tokom narednih decenija? Ili sarađivati sa Sjedinjenim Državama, ma koliko to bilo teško?
Ukratko: oni koji se žale na „Amerika na prvom mestu“ još manje će voleti „Kina na prvom mestu“.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


