foto: EPAIako se čini da Donald Tramp ima posebnu opsesiju zlatom, on sigurno nije ni prvi ni jedini. Nudimo vam pogled na bezvremensku vrednost i simboličku moć zlata, kao i na to da ga ponekad može biti malo previše.
Jedna WC-šolja ovih dana je sveprisutna u medijima. Razlog? Izrađena je od čistog 18-karatnog zlata, a sada je na aukciji u Sotbiju u Njujorku prodata za 12,1 milion dolara.
Tu potpuno funkcionalnu WC-šolju izradio je italijanski umetnik Mauricio Katelan – poznat i po svojoj banani zalepljenoj lepljivom trakom koja je prodata za 6,2 miliona dolara na aukciji 2024. godine. Ovo delo, zlatna WC-šolja, predstavlja svojevrsni umetnički komentar na prekomerno bogatstvo. A naziv tog predmeta prikladan je i za sadašnjeg američkog predsednika – ono se zove: „Amerika“.
Čini se da je zlato u modi u Beloj kući. Od zlatnih ukrasa koji krase kamin u Ovalnoj kancelariji, preko zlatnih slavina i armatura u nedavno renoviranom Linkolnovom kupatilu, pa sve do zlatnih natpisa koji se pojavljuju na zidovima i ulazima – Donald Tramp ne može da se zasiti sjajno žute boje.
Iako su stilski njegovi izbori upitni, njegova očigledna opsesija zlatom ima duboke istorijske i kulturološke korene. Zlato fascinira svet već hiljadama godina. Svaka civilizacija kroz vreme i prostor cenila ga je u nekom obliku, dajući mu poseban značaj i moć.
Drevna opsesija zlatom
Najstariji nalazi zlata datiraju od pre oko 6.500 godina. Otkriveni su 1972. godine na samo nekoliko kilometra od centra bugarskog grada Varne. Zlatni artefakti u tzv. „Nekropoli u Varni“ uključivali su nakit, ukrase, alate i oružje, pa čak i zlatnu futrolu za penis, a bili su koncentrisani u samo nekoliko grobova, što ukazuje na ranu društvenu hijerarhiju.
Čak i tada, zlato je bilo znak statusa, moći i bogatstva. I ne samo u Evropi – slični koncentrisani nalazi grobova iz Kraljevstva Mapungubve u današnjoj Južnoafričkoj Republici koji datiraju iz 1050-1270. godine nove ere, pokazuju da je zlato i tamo bilo oznaka društvenog statusa.
Carstva Inka i Asteka čak su zakonski ograničavala ko je smeo da nosi zlato.
„Takvi [zlatni] ukrasi su uglavnom bili namenjeni uspostavljanju identiteta; služili su za potvrđivanje statusa, privilegija, odvojenosti i razlike“, piše Džoen Pilsberi, kustoskinja Odeljenja za drevnu američku umetnost u muzeju Metropoliten u Njujorku.
Zlato – metal bogova
Poseban značaj zlata odavno je bio povezan s božanskim. Širom sveta zlato je krasilo police vladara, kupole i tornjeve crkava i pročelja hramova, sugerišući kraljevsko, nebesko i večito.
Drevni Egipćani verovali su da je telo bogova od zlata, dok su drevne američke civilizacije smatrale da je njegovo korišćenje način povezivanja zemaljskog i natprirodnog sveta.
Stari Grci čak su personifikovali zlato kao boga – Hriza.
Starogrčki lirski pesnik Pindar napisao je u 5. veku pre nove ere: „Zlato je Zevsovo dete, ni moljac ni rđa ga ne proždiru, ali um čovekov proždire to vrhovno vlasništvo.“
Čak i tada je postojala „zlatna groznica“.
Zlato je „superheroj“ među metalima
Simbolička moć zlata ukorenjena je u njegovoj stvarnoj moći – njegovim jedinstvenim svojstvima. To je tzv. plemeniti metal, što znači da je otporan na koroziju i da ne tamni, ne reaguje na većinu kiselina i može se naći u prirodi u svom sirovom obliku. Zlato ne treba transformaciju da bi sijalo – jednostavno je tu, blistavo usred stena i prljavštine.
Zlato je takođe i veoma gusto, teži znatno više po kubnom centimetru od srebra, gvožđa, bakra i olova. Ipak, uprkos težini, relativno je mek metal, što ga čini lakim za obradu. Može se kovati ili presovati izuzetno tanko i izvlačiti u najfinije žice, a provodi i toplotu i električnu energiju. Rastopite zlatni predmet i on se odmah može ponovo oblikovati.
Ukratko, svestrano je i praktično neuništivo. Privlačni i večni „superheroj“ među metalima koji menja oblik. I, naravno, zlato je retko. Opšte je uverenje da bi svo zlato ikada iskopano u istoriji imalo dimenzije kocke čije stranice imaju samo 22 metra.
Zlato kao poklon
To što je retko pomoglo mu je da zadrži svoju vrednost kroz istoriju. To je takođe i jedan od razloga zbog kojeg se smatra stabilnom dugoročnom investicijom, posebno u nestabilnim vremenima.
Zlatni nakit i drugi zlatni predmeti poklanjani u različitim životnim trenucima u brojnim kulturama sveta – od nakita za bebe u mnogim delovima sveta, preko zodijačkih simbola za Lunarnu Novu godinu u Kini, do darova za zlatno venčanje u Indiji – zato simbolizuju ne samo blagoslov i želju za srećom i blagostanjem, oni su konkretan dar bogatstva sam po sebi, namenjen da primaocu pruži određenu meru buduće finansijske samostalnosti.
Za neke, poput njujorške autorke Nađe Agraval, to bogatstvo nosi dublju simboliku. „Za moje bake, davanje zlata kao investicije u moju buduću sigurnost bila je njihova forma feminizma. Tako su održavale matrijarhat u snažno patrijarhalnom svetu“, objasnila je u eseju u kojem ispituje zlato koje je dobila prema indijskom običaju kao novorođenče.
Previše zlata nije dobro?
Čak i metaforički gledano, čini se da ništa ne može nadmašiti zlato: setite se samo „zlatne devojke“ ili „zlatnog dečaka“. Setite se da je neko „dobar kao zlato“, da je „ćutanje zlato“ i da neko ima „zlatno srce“… Uprkos svojoj bezvremenoj lepoti i vrednosti, pozitivna simbolika zlata ima svoja ograničenja.
Previše zlata primenjeno na pogrešan način verovatno gubi sjaj, stvarajući negativnu percepciju.
Starogrčki kralj Mida možda je najstariji primer. Prema tom mitu, bogovi su mu dali sposobnost da sve što dotakne pretvori u zlato. Ali to je bilo njegovo prokletstvo, a ne blagoslov, jer su se njegova hrana, pa čak i članovi porodice, pretvorili u zlatnu masu.
Da li je u Beloj kući pravo zlato?
U modernije doba, razmetljivo pokazivanje zlata može da ukazuje na nedostatak dobrog ukusa.
Ima mnogo primera, ali uzmimo, recimo, indijskog biznismena Datu Fugea, koji je postao poznat 2013. godine nakon što je nosio košulju izrađenu od tri kilograma zlata koja je tada koštala oko 250.000 dolara. Neki su mu se divili, ali neki su ga s prezirom odbacili kao kralja neukusa, rekao je tada za Bi-Bi-Si.
U međuvremenu, korisnici društvenih mreža ismevaju Trampove zlatne ukrase u Ovalnoj kancelariji, a kruže glasine da su to zapravo oslikane plastične aplikacije iz prodavnice za kućne potrepštine.
Tokom obilaska kancelarije, voditelj Foks njuza direktno ga je pitao da li je to istina, što je Tramp porekao. „Znate li jednu stvar u vezi sa zlatom?“ rekao je. „Ne možete imitirati zlato, pravo zlato. Nema boje koja imitira zlato.“
Na kraju, možda zlato – njegovu bezvremensku vrednost i potencijalnu kičastost – najbolje sažima istoričar Piter Bernstin: „Ništa nije tako beskorisno i korisno u isto vreme.“ To bi verovatno trebalo reći novom vlasniku zlatne WC šolje – uostalom za nju je platio 12,1 milion dolara.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


