foto EPA/ANDREJ ČUKIĆTragedija, bes, hapšenja, policijska brutalnost i neviđeni građanski otpor – tako bi se u najkraćem mogla opisati godina koja je usledila u Novom Sadu i Srbiji nakon stravičnog urušavanja nadstrešnice na Železničkoj stanici.
Tog sudbonosnog 1. novembra 2024. godine, betonska konstrukcija se srušila i ubila 16 ljudi, pokrećući niz događaja koji su duboko potresli zemlju. Tugu je ubrzo zamenio bes zbog nedostatka odgovornosti, a ulice su postale poprište borbe za pravdu, piše Index.hr, pozivajući se na 021.rs.
Kobni petak i prve reakcije
Sve je stalo u petak, 1. novembra 2024. godine, u 11:52 časova, kada se betonska nadstrešnica Železničke stanice Novi Sad srušila na 17 ljudi. 14 ljudi, uključujući decu, preminulo je na licu mesta, dok su dve kasnije podlegle povredama u bolnici. Dok su spasioci izvlačili povređene, Infrastruktura železnica Srbije je saopštila da se nadstrešnica ne rekonstruiše u okviru obnove zgrade stanice. Kineski konzorcijum CRIC-CCCC izneo je sličnu tvrdnju, navodeći da radove izvode strogo u skladu sa građevinskom dozvolom. Proglašeni su dani žalosti, a Više javno tužilaštvo u Novom Sadu potvrdilo je broj žrtava.
Iste večeri, u obraćanju naciji, predsednik Aleksandar Vučić je rekao: „Sve što znam je da 60 godina nismo renovirali tu nadstrešnicu, kada smo sve renovirali, nismo je renovirali, zašto – ne znam, verovatno će neko dati odgovore“. Odgovornost je prebacio na projektante. Dok je govorio, građani su se spontano okupili na Trgu slobode u Novom Sadu, paleći sveće i ostavljajući poruke pitajući „ko je kriv“ i zahtevajući „ostavke“.
Od tuge do besa: Protesti i ostavke
Već 2. novembra, geološki inženjer Zoran Đajić, koji je radio na rekonstrukciji, javno je demantovao tvrdnje vlasti, rekavši da se radovi na nadstrešnici izvode i da je još u martu 2023. upozoravao na nepravilnosti. Istog dana, ispred Vlade Srbije u Beogradu pojavili su se crveni otisci ruku, simbol „krvavih ruku“ vlasti, što će postati znak protesta. Prvi protest održan je 3. novembra u Beogradu, a prvi veći protest u Novom Sadu 5. novembra. Hiljade građana prošetalo je do Gradske kuće, gde su izbili neredi – zgrada je zasipana farbom, razbijani su prozori, a policija je iznutra ispalila suzavac. Ubrzo su usledila masovna hapšenja demonstranata.
Pod pritiskom javnosti, 5. novembra, ministar građevinarstva Goran Vesić podneo je ostavku, tvrdeći da odlazi sa „čistom savešću“. Kasnije, 20. novembra, ostavku je podneo i Tomislav Momirović, ministar trgovine i bivši ministar građevinarstva u vreme rekonstrukcije, kao i direktorka „Infrastrukture železnice Srbije“ Jelena Tanasković. Dan kasnije, uhapšeno je 11 osoba povezanih sa projektom, među kojima su Vesić i Tanasković.
Studenti preuzimaju borbu
Krajem novembra, nakon napada na studente u Beogradu, akademska zajednica se pridružila borbi. 26. novembra, studenti Fakulteta dramskih umetnosti blokirali su svoj fakultet, a 2. decembra, pridružile su im se kolege sa Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Ubrzo su blokirani skoro svi fakulteti Univerziteta u Novom Sadu. Istovremeno, opozicija je organizovala blokade suda i tužilaštva, zahtevajući puštanje uhapšenih demonstranata i istragu o tragediji. Tokom jedne od ovih blokada, policija je brutalno pretukla 74-godišnjeg Iliju Kostića.
Decembar je obeležila ostavka potpredsednika Skupštine Vojvodine, Damira Zobenice, nakon što je objavljen snimak na kojem je navodno naredio aktivistima SNS-a da izazovu incidente na protestima. Vlasti su snimak proglasile lažnim, tvrdeći da ga je generisala veštačka inteligencija. Godina je završena masovnim protestom u Beogradu 22. decembra, koji je okupio oko 100.000 ljudi, i mirnom proslavom Nove godine na Trgu slobode u Novom Sadu, koju su organizovali studenti.
Eskalacija na početku nove godine
Više javno tužilaštvo u Novom Sadu podiglo je 30. decembra optužnicu protiv 13 osoba. Studenti su 24. januara 2025. godine pozvali na generalni štrajk, a proteste širom Srbije obeležila je eskalacija nasilja. U noći 28. januara, aktivisti SNS-a napali su studente u Novom Sadu palicama, jednom studentu slomivši vilicu. Događaj je izazvao politički preokret: premijer Miloš Vučević i gradonačelnik Novog Sada Milan Đurić podneli su ostavke.
Dan kasnije, predsednik Vučić pomilovao je 13 osoba pritvorenih tokom protesta. U znak priznanja za njihovu borbu, studenti iz Srbije su 31. januara zvanično postali kandidati za Nobelovu nagradu za mir.
Pravni epilog, istrage i evropski odjeci
Februar je doneo blokadu tri mosta u Novom Sadu i formiranje nezavisne istražne komisije stručnjaka, dok je Tužilaštvo za organizovani kriminal preuzelo slučaj urušavanja nadstrešnice. U martu je podignuta nova optužnica zbog sumnje na korupciju, a potvrđeno je da i Evropsko javno tužilaštvo istražuje moguću zloupotrebu sredstava EU.
Protest „15 za 15“ u Beogradu ostaće upamćen po upotrebi zvučnog topa protiv demonstranata. U martu je preminula šesnaesta žrtva, Vukašin Crnčević (18), a od tada komemorativni minut ćutanja traje 16 minuta. U aprilu i maju, studenti su organizovali biciklistički maraton do Strazbura i štafetni ultramaraton do Brisela kako bi evropske institucije obavestili o situaciji u Srbiji.
Leto otpora i nove represije
Leto je donelo nove sukobe. Vidovdanski protest 28. juna u Beogradu obeležila je policijska brutalnost i masovna hapšenja, što je izazvalo pozive na građansku neposlušnost. Početkom jula, predsednik Vučić je pomilovao četvoricu aktivista SNS optuženih za napad na studente. Festival Egzit na Petrovaradinskoj tvrđavi počeo je šesnaestominutnom ćutanjem u znak sećanja na žrtve.
U avgustu je usledio novi talas hapšenja zbog korupcije na železničkoj pruzi Novi Sad-Subotica, uključujući i bivšeg ministra Tomislava Momirovića. Protesti tokom avgusta eskalirali su u otvorene sukobe sa policijom i pristalicama SNS-a, a prijavljeno je da su pripadnici specijalne jedinice „Kobra“ potegli oružje na građane.
Jesen u znaku nasilja i optužnica
Septembar je obeležila neviđena policijska brutalnost. Nakon što su dekani, uz pomoć policije, pokušali da probiju blokade fakulteta, u Novom Sadu je 5. septembra organizovan veliki protest „Srbijo, čujemo li se?“.
Policija je upotrebila ogromne količine suzavca, za koji su studenti kasnije utvrdili da je opasniji suzavac CN, a desetine građana je povređeno i uhapšeno. Više javno tužilaštvo u Novom Sadu je 16. septembra ponovo podiglo revidiranu optužnicu protiv 13 osoba.
Evropski parlament je 22. oktobra usvojio rezoluciju o Srbiji, izražavajući zabrinutost zbog represije i pozivajući na transparentne pravne postupke. Konačno, 24. oktobra, posle više od sedam meseci, svih šest aktivista optuženih za podrivanje ustavnog poretka pušteno je iz kućnog pritvora.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


