foto EPA-EFE/STRMalo ljudi na Zapadu sumnja da Ukrajina vodi pravedan rat. Invazija Rusije nije apsolutno ničim izazvana. Kakve god pritužbe možda ima zbog širenja NATO ili lošeg ophođenja Ukrajine prema Rusima u Donbasu, Rusiju niko nije napao, niti je to iko planirao.
Vladimir Putin je započeo otvoreni rat agresije i teritorijalnog osvajanja. Iz toga sledi da je pružanje podrške Ukrajini ispravno. Ali nikako nije jasno da li je vrsta podrške koju pružamo (ili ne pružamo) ispravan način da se zaštiti ukrajinska nacija, navodi bivši dopisnik Bi-Bi-Sija iz Moskve Angus Roksburg u svojoj kolumni za Gardijan.
„Što duže bude ovaj rat plamteo, više Ukrajinaca će napustiti svoju domovinu i njihovi domovi, gradovi, industrija i ekonomija će pretpreti veću štetu. Ipak, trenutnim pristupom Zapada kojim se podržava ratni cilj Ukrajine da se porazi agresor i koji uključuje snabdevanje oružjem za tu svrhu dok se izbegava direktna vojna intervencija, garantovano se prolongira rat. Napredovanje Rusije možda jeste usporeno, ali je izuzetno mala verovatnoća da se ono zaustavi, a još manja da se njene snage istisnu iz Ukrajine, a u međuvremenu će biti nastavljeno strašno razaranje i gnusni ratni zločini“, ukazuje Roksburg.
Ne prođe dan, podseća, da neki visoko rangirani zapadni političar ne kaže da će Ukrajina biti „uspešna“, a da Rusija „beleži neuspehe“. „Očigledno je reč o podizanju morala, ali je jasno da je to glupost. Činjenica je da se iz dana u dan uništava sve više gradova i da oni potom padaju u ruke Rusima. Područje pod kontrolom Rusije koje su isprva činili samo otcepljeni delovi Donbasa je za dva meseca možda čak upetostručeno“, primećuje Roksburg.
Kako ukazuje, ako Rusija nastavi da trpi „poraze“ ovim tempom, onda će u naredna dva meseca ceo jug Ukrajine biti u ruševinama, gradovi poput Odese će ličiti na Mariupolj i umreće još hiljade i hiljade Ukrajinaca.
„Još gore, kako se rat bude nastavio i još više gradova bude uništeno, biće manje verovatno da će se Ukrajinci koji su pobegli u druge zemlje ikada vratiti jer neće imati domove ili radna mesta kojima bi mogli da se vrate. Koliko će se građana Mariupolja ikada vratiti? Ako je cilj Rusije istrebljenje ukrajinske nacije, onda Zapad svojim pristupom pomaže da se upravo to postigne“, zaključuje autor teksta „Further arming Ukraine will only destroy it. The west must act to end this war now“.
Definitivno, ako su životi Ukrajinaca naša briga, ukazuje Roksburg, onda Zapad mora da učini nešto da zaustavi rat, i to sada. Podsticanje Ukrajinaca da nastave, bez obzira na to koliko njihov cilj bio pravičan, samo njihovu zemlju čini nepodesnom za život. Međutim, problem je, kako objašnjava, u tome što postoje samo dva načina da se rat brzo zaustavi, a ni jedan ni drugi nisu prihvatljivi za većinu zapadnih lidera.
„Jedan bi bio da NATO uđe u rat i izvede brzi, masovni i odlučni udar da bi onesposobio ruske invanzivne snage. Za razliku od delovanja Rusije, imao bi svako pravo da to uradi prema međunarodnom pravu. Kada je Putin intervenisao u Siriji, pažljivo je to predstavio kao odgovor na zahtev sirijske legitimne i međunarodno priznate vlade. Zapad bi mogao isto da uradi u Ukrajini. Sam Putin nema takvo opravdanje za invaziju“, ukazuje Roksburg i upozorava da su rizici koje bi ovo rešenje uključivalo, odnosno treći svetski rat, očigledni, te upravo zbog toga Zapad odbija da interveniše direktno.
„Druga opcija jeste da se Putin ubedi da odmah obustavi vatru pozivom Rusije na sveobuhvatne mirovne pregovore. Zapadni lideri nerado pregovaraju sa krvnicima kao što je Putin. Ali jesu sa predsednikom Srbije Slobodanom Miloševićem samo nekoliko meseci posle masakra u Srebrenici, a rezultat je bio Dejtonski sporazum kojim je završen rat u Bosni 1995. godine.“
Da bi se Putin uopšte doveo za pregovarački sto, sve bi moralo da bude otvoreno za diskusiju, uključujući ukrajinske granice, dugogodišnje zabrinutosti Rusije za bezbednost, možda čak i samu logiku zasnivanja današnjih međunarodnih granica u tom delu Evrope na onome što su bile unutrašnje granice u SSSR-u koje su uspostavili komunistički lideri upravo da bi sprečili sovjetske republike i regione da budu održive nezavisne države. Ishod pregovora ne mora da bude unapred određen. Važna stvar je razgovarati umesto voditi borbe, naglašava Roksburg.
Zapadni lideri, dodaje, ne mogu da se nateraju da pokrenu ova pitanja, što bi izgledalo kao nagrada Putina za pokušaje da silom izmeni mapu. „Oni bi pre vodili borbe ili tačnije, pustili Ukrajinu da se bori u nadi da će poraziti Rusiju. Ali, ako je nešto izvesno, onda je to da Putin nikada neće prihvatiti poraz. On je već previše investirao u ovaj rat da bi se povukao bez ičega čime bi mogao da se pohvali“, ističe bivši dopisnik Bi-Bi-Sija.
Prema njegovim rečima, ako zapadni lideri smatraju da će njihovo ohrabrivanje Ukrajine doneti Ukrajini vojnu pobedu, onda vrlo loše tumače Putinove namere i odlučnost. „Zarad Ukrajine je potrebno da ga sada zaustavimo na ovaj ili onaj način pre nego što ne ostane ništa od zemlje koju želimo da zaštitimo“, naglašava Roksburg.
Sve vesti u vezi sa krizom na istoku Evrope možete pratiti na posebnoj stranici o sukobu Ukrajine i Rusije.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


