Foto: EPA/GIAN EHRENZELLERDok je američki predsednik Donald Tramp, najavljujući dolazak u Davos, unosio razdor među saveznicima – pojačavajući pretnje da preuzme kontrolu nad Grenlandom, obećavajući da će uvesti carine protiv onih koji se tome protive i objavljujući privatne poruke evropskih lidera – Peking je iskoristio priliku da se predstavi kao alternativa globalnom lideru, piše CNN.
I postoji sve veća publika spremna to da čuje.
Kineski potpredsednik Vlade He Lifeng izašao je na binu na godišnjem skupu u Davosu i istakao da je Peking „dosledno delovao u skladu sa vizijom zajednice sa zajedničkom budućnošću i ostao čvrst u podršci multilateralizmu i slobodnoj trgovini“.
„Mi podržavamo konsenzus i solidarnost, saradnju umesto podele i konfrontacije, i pružamo kineska rešenja za zajedničke probleme sveta“.
Ove izjave, izrečene dok su se lideri pripremali za Trampov dolazak na skup, naglašavaju kinesku strategiju da se predstavi kao mirna, racionalna i pouzdana suprotnost šoku i strahu koje donosi spoljnopolitička politika Trampove administracije.
Kineski lider Si Đinping godinama poziva na preoblikovanje svetskog poretka koji, po njegovom mišljenju, nepravedno dominiraju SAD i njihovi saveznici i sve više nudi svoju viziju kao alternativu, čak i dok susedi Pekinga upozoravaju na regionalnu agresiju te zemlje.
Sada je logika koja se čuje u kineskim političkim krugovima jednostavna: Kina ne mora da se trudi da traži dobitke u globalnoj ravnoteži moći, ona samo treba da ostane na svom kursu dok SAD same gube saveznike i kredibilitet.
I ta strategija izgleda već donosi plodove, jer Trampovo nerviranje američkih saveznika dok odbija da isključi mogućnost da silom preuzme dansku teritoriju podstiče vrstu pretnje po američki saveznički sistem, a posebno NATO, koju je Peking mogao samo da sanja da orkestrira.
Kineska dobit
Da biste videli kako se to odvija, ne treba tražiti dalje od govora kanadskog lidera Marka Karni u Davosu, koji je u zapanjujuće iskrenom priznanju jednog od najbližih američkih saveznika predstavio „američku hegemoniju“ kao deo fiktivnog „međunarodnog poretka zasnovanog na pravilima“.
„Znali smo da je priča o međunarodnom poretku zasnovanom na pravilima delimično lažna da bi se najjači izuzimali kad im odgovara, da se trgovinska pravila primenjuju asimetrično,“ rekao je Karni, aludirajući, bar delimično, na SAD.
Karni nije formulisao svoju poruku kao prihvatanje Kine. Kanadski lider je počeo kritikom autoritarizma Sovjetskog Saveza.
Ali retorika koja sledi godinu dana Trampovog javnog razmišljanja o tome da Kanadu pretvori u 51. američku državu ima dovoljno preklapanja sa pekinškim pristupom da se može označiti kao poen za Kinu.
To je takođe usledilo nakon opipljivije pobede. Karni je tokom putovanja u Peking prošle nedelje, sa ciljem popravljanja odnosa, otvorio novu eru saradnje sa Kinom, pokrenuvši „strateško partnerstvo“ i ublaživši stroge kanadske tarife na kineske električne automobile koje je Kanada uvela u skladu sa SAD.
Takođe je rekao da će to partnerstvo dobro pripremiti zemlju za „novi svetski poredak“ – rečenica koja se ponovo uklapa u kineski pogled da je globalna promena neizbežna.
I drugi bliski američki partneri takođe su dali naznake da žele da se približe ili poprave odnose sa Kinom dok se osiguravaju u odnosu na SAD. Britanski premijer Kir Starmer je zagovarao veću angažovanost sa Pekingom, a u utorak je njegova vlada odobrila kontroverznu izgradnju nove kineske „mega“ ambasade blizu londonske finansijske četvrti.
Neki od tih diplomatskih manevra možda su nevoljni – pokreće ih realpolitika u kojoj pretnja SAD po NATO savez i podizanje barijera oko američkog tržišta razaraju stare veze i stvaraju nove. I to se dešava uprkos zapadnim zabrinutostima zbog kineskih ambicija, uključujući i one u vezi sa samoupravnim ostrvom Tajvan.
A u Pekingu se to vidi kao takva situacija u kojoj Kina može da profitira, ne samo u smislu stvaranja jaza između SAD i Evrope, već i u pogledu isticanja svojih teritorijalnih zahteva i zadržavanja pozicije u globalnoj ekonomiji.
Zemlje širom sveta gledaju u razmere kineskog rekordnog godišnjeg trgovinskog suficita od 1,2 biliona dolara – neravnoteže za koju analitičari kažu da ugrožava domaću industriju svuda, uključujući i Evropu.
Dok je ovu pretnju u svom govoru na Davosu pomenuo francuski predsednik Emanuel Makron, fokus evropskih lidera na tom skupu očigledno je bio pomeren zbog Trampovog narušavanja NATO-a, ostavljajući manje prostora za jačanje solidarnosti na ekonomskom planu.
I kineski potpredsednik iskoristio je tu priliku da svojim kolegama predstavi kinesko ekonomsko partnerstvo i tezu Pekinga da „nikada ne teži trgovinskom suficitu“, već da postaje žrtva trgovinskih barijera pod izgovorom bezbednosti.
„Kina je trgovinski partner, a ne rival, za druge zemlje. Kineski razvoj predstavlja priliku, a ne pretnju za svetsku ekonomiju“, rekao je He u svom obraćanju.
A prema kineskoj propagandnoj mašini, Davos je tu poruku dobro prihvatio.
Njegov „čvrst stav“ dočekan je „iskrenim i entuzijastičnim aplauzom“ u Davosu, pisalo je u jednom naslovu kineskih državnih medija.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


