Zašto toliko Amerikanaca aplicira za druge pasoše? 1Foto: EPA-EFE/TANNEN MAURY

U eri političke nestabilnosti i rastuće globalne nesigurnosti sve veći broj Amerikanaca traži druge pasoše kao vid zaštite od buduće nestabilnosti, piše Al Jazeera Balkans.

Prema savetodavnim kompanijama za pitanja državljanstva i prebivališta, kao što su Latitude Group i Arton Capital, broj zahteva američkih državljana za drugi pasoš ili dugoročno prebivalište u drugim državama, često kroz investicijske programe koje nude te države, dramatično je porastao proteklih godina.

Dolazak Donalda Trampa na predsedničku poziciju dodatno je ubrzao ovaj trend.

Arton je prijavio porast broja američkih klijenata od 400 posto u prva tri meseca 2025. u poređenju sa istim periodom u 2024, dok je Latitude naveo da su američki zahtevi za drugo državljanstvo ili prebivalište porasli za 1.000 posto od 2020. godine, nedugo nakon što je pandemija COVID-19 pogodila svet i kada su ograničenja putovanja bila na vrhuncu.

Nema zvaničnih podataka o broju američkih državljana koji traže drugi pasoš.

Međutim, procene industrije podeljene s Al Jazeerom sugerišu da je od gotovo 10.000 globalnih zahteva za drugi pasoš u poslednjih nekoliko godina njih približno 4.000 od Amerikanaca.

Iako ukupni broj zahteva ostaje konstantan dugi niz godina, udeo onih koje podnose američki državljani značajno se povećao od pandemije.

Ono što je nekad smatrano domenom milijardera i vlasnika biznisa, sada sve više privlači profesionalce i politički zabrinute građane koji traže „plan B“ – izlaznu strategiju ako, kako strahuju, život u SAD-u postane teži.

„Bolje je da ga imate, a da vam ne zatreba, nego da ga nemate, a zatreba vam“, kazao je Kristofer Vilis, partner u kompaniji Latitude Group, koja pomaže klijentima da osiguraju drugo državljanstvo i prebivalište kroz investicijske programe.

Šta su programi ‘pasoši za investicije’?

Ovi programi, koje često nazivaju „zlatnim vizama“ ili programima „do državljanstva putem investicije“, omogućavaju pojedincima da dobiju dugoročno prebivalište ili čak državljanstvo u zamenu za finansijski doprinos – obično preko ulaganja u nekretnine, donacije nacionalnom fondu za razvoj ili kupovinom državnih obveznica.

Prag za investicije varira u zavisnosti od programa i lokacije od malih iznosa kao što je 10.000 eura (10.800 dolara) do više od milion eura (1,08 miliona dolara).

Svi programi ne vode nužno do punog državljanstva ili pasoša, ali donose pravo na prebivalište.

Programi ‘do prebivališta na osnovu investicija’ kao što je portugalski program Zlatna viza ili slični grčki program nude dugoročno prebivalište i pravo na slobodno kretanje unutar Šengenske zone Evropske unije, ali ne i državljanstvo odmah.

U Portugalu, međutim, ovaj program pruža petogodišnji put ka državljanstvu s minimalnim zahtevima za boravak – prosječno 14 dana svake dvije godine.

Programi „do državljanstva na osnovu investicija“ koje nude Malta i nekoliko karipskih država, mogu donijeti pravo na puno državljanstvo za samo 16 meseci.

Prema podacima kompanije Latitude, 50 posto njihovih američkih klijenata sada bira portugalsku Zlatnu vizu kao prvi izbor, nakon čega slijedi Malta (25 posto) i karipske nacije (15 posto).

Gotovo 80 posto tih klijenata kaže da nemaju planove da se presele, ali jednostavno žele znati da imaju tu opciju na raspolaganju.

Većina država koje nude državljanstvo na ovim principima ima opcije prenošenja državljanstva na generaciju djece i unučadi.

Ko aplicira za drugi pasoš?

Drugi pasoš sada više ne traže samo milijarderi i bogati preduzetnici.

David Lesperance, međunarodni savetnik za poreze i imigraciju, koji živi u Poljskoj, rekao je da njegovi američki klijenti uključuju LGBTQ osobe, velike političke donatore i ljude zabrinute zbog onoga što vide kao autoritarne trendove u američkoj vlasti.

„Nikada nisam bio zauzetiji“, kazao je za Al Jazeeru, dodajući da ljudi koji nikada nisu razmišljali o napuštanju SAD-a sada o tome razmišljaju „veoma ozbiljno“.

Profesorica Kristin Surak, politička sociologinja na London School of Economics i autorica knjige The Golden Passport, kaže da je primetila porast broja onoga što ona naziva „Armagedon Amerikancima“ – onima koji smatraju da je smjer u kojem se kreće država u toj mjeri nesiguran da je drugo državljanstvo racionalni garant sigurnosti.

Vilis je kazao da su Amerikanci sada među top tri grupe klijenata Latitudea, nakon Indije i Kine.

Arton Capital je, takođe, potvrdio nagli porast interesa američkih državljana – uključujući i osobe s visokim neto vrijednostima, ali i profesionalce zabrinute zbog trenutne političke klime.

Koji su glavni razlozi zbog kojih ljudi žele drugi pasoš?

Povratak Donalda Trampa na predsedničku poziciju u SAD-u 2025. kao i val izvršnih uredbi koje ciljaju građanske slobode, imigracijske zaštite i prava manjina izazvali su zabrinutost među mnogim grupama.

„Dobio sam devet aplikanata u sedam dana nakon jedne od tih uredbi“, kazao je Lesperance, navodeći val straha među LGBTQ klijentima, posebno, nakon izvršne uredbe o „rodnoj ideologiji“ koja priznaje muški i ženski kao jedina dva pola i koja je poništila nekoliko zaštita za transrodne osobe.

Neki ljudi, kaže Lesperance, brinu se o tome da će biti dodati na političke liste praćenja koje sastavljaju saveznici predsjednika poput Kasha Patela, Trumpovog odabira za vođenje Federalnog istražnog biroa (FBI).

Drugi, kao što su pristalice prošlogodišnjih studentskih propalestinskih protesta, kažu da se osjećaju sve ranjiviji usred pokušaja Trampove administracije da uguši propalestinske aktivnosti u američkim kampusima i deportuje nekoliko uključenih studenata.

Lesperance takođe ukazuje na porast učestalosti katastrofa poput nedavnih požara u Kaliforniji, masovnih pucnjava i produbljivanja ideoloških podela kao dodatne pokretače anksioznosti.

„SAD postaje zona požara“, kazao je. „Masovne pucnjave, dramatičan porast … rasizma. A ako ste politički aktivni, to znači da vas pola države ne voli.“

Za neke porodice drugo državljanstvo je finansijska odluka. Neki biraju ulaganja u nekretnine u karipskim državama, uključujući Grenadu i Atigvu i Barbudu, u kojima možete dobiti pasoš nakon samo šest mjeseci.

Jedan od Latitudeovih klijenata odlučio je uložiti 300.000 dolara u nekretninu u Antigvi i Barbudi umjesto da kupi kuću za odmor na Floridi, i u tom procesu je dobio drugi pasoš.

Globalna mobilnost još jedan je faktor koji privlači. Armand Arton, direktor Arton Capitala, rekao je da njegovi klijenti često kombinuju „paket“ prebivališta. Naprimjer, uparivanje Zlatne vize UAE-a s evropskom kako bi osigurali širi pristup putovanjima.

Da bi ostvarili pravo na zlatnu vizu u UAE-u, potrebno je uložiti približno 545.000 dolara ili kupiti nekretninu ili depozit u odabranoj finansijskoj instituciji.

Drugi ključni faktor za neke veoma bogate pojedince je oporezivanje.

SAD je jedna od retkih država u svetu koja oporezuje i svoje građane i nositelje zelene karte, odnosno osobe sa trajnom dozvolom boravka, na njihove prihode koje ostvaruju širom svijeta, bez obzira gdje žive.

Ovaj sistem poznat kao oporezivanje na osnovu državljanstva znači da čak i Amerikanci koji žive u inostranstvu moraju podnositi američke poreske prijave i mogu dugovati poreze na svoj globalni prihod.

Zbog ovog sistema neki Amerikanci s visokim prihodima razmatraju da se odreknu američkog državljanstva, a nositelji zelene karte da se odreknu svog statusa.

Iako se ljudi rijetko odlučuju na taj korak, neki ga klijenti ozbiljno razmatraju.

„U deset godina nekoliko stotina klijenata je to napravilo“, kazao je Lesperance.

„Verujemo da će doći do velikog porasta broja državljana koji se odriču državljanstva“, kazao je, navodeći ekonomsku, političku i društvenu nesigurnost.

Arton, čiji su klijenti većinom pojedinci s visokim prihodima, primetio je da je i pre izbora 2024, 53 posto američkih milionera aktivno istraživalo opcije u inostranstvu.

Aplicira li sve više Amerikanca za državljanstvo na osnovu porekla?

Da. Broj američkih zahteva za državljanstvo po porijeklu – često povoljniji put – također je porastao za 500 posto od 2023. godine, pri čemu se 80 posto fokusira na italijansko porijeklo, prema podacima kompanija koje olakšavaju ovaj proces.

Ovaj put relativno je nov u industriji, ali se „razvija veoma brzo“, rekao je Vilis, posebno jer ne zahteva nikakva ulaganja.

Ovi zahtevi omogućavaju pojedincima da traže pravo na državljanstvo u državama s kojima imaju porodične veze.

Italija, naprimer, omogućava ljudima da apliciraju ako mogu dokazati poreklo od italijanskog državljanina, često unazad nekoliko generacija, pod uvjetom da predak nije odustao od svog italijanskog državljanstva pre rođenja deteta.

Irska, Poljska i Nemačka imaju slične zakone.

Svaka država ima vlastita pravila – Italija nema ograničenje na to koliko unazad možete ići u poreklu da biste podneli zahtev za državljanstvo, dok Irska dozvoljava aplikantima da idu unazad tri generacije.

Za razliku od programa zasnovanih na ulaganjima, potomci često mogu relativno lagano ostvariti pravo na državljanstvo, čineći ga atraktivnom opcijom za porodice koje mogu dokazati poreklo.

Aplikanti obično moraju dostaviti rodne listove, venčane listove kao i druge dokumente, uključujući porodično stablo.

Hoće li potražnja za drugim pasošem rasti?

Većina stručnjaka veruje da je ovaj trend daleko od vrhunca.

„Amerikanci pokušavaju zaštititi svoje živote od budućnosti“, kazao je Vilis. Klijenti prodaju imovinu, restrukturiraju finansije i donose „smele životne odluke“ kako bi osigurali drugo državljanstvo.

Basil Mohr-Elzeki, partner u Henley and Partners, stručnjak za programe dobijanja državljanstva ili prebivališta na osnovu ulaganja, rekao je da američki državljani takođe razmišljaju o budućim generacijama.

„Kada se državljanstvo dobije, često se prenosi po poreklu“, kazao je. „Time se osigurava plan B, ne samo za klijenta već i za njegovu decu i unuke.“

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari